7 savjeta kojima si možemo pomoći u ovoj bolesnoj situaciji

Sandra Simunovic /Pixsell
Vidi originalni članak

Teško je zamisliti životnu situaciju u kojoj kolumnu na Dan žena ne bih posvetio ljudskim pravima i važnosti borbe za ravnopravnost, ali ovaj rat i milijuni koji pate zbog njega definitivno spada u tu kategoriju.

Jednostavno je to sada važno zbog milijuna ljudi koji su izgnani i još mnogo većeg broja ljudi koji se teško nose s burom emocija u sebi. Isti bih tekst napisao i da živim u Njemačkoj ili Španjolskoj, ali još ga je važnije napisati za nas, jer smo doživjeli ratne strahote i mnogima su se traume digle na površinu. Ovih sam sedam savjeta nedavno podijelio na svojoj stranici, a sada sam ih malo nadopunio i nadam se da će pomoći!

1. Cilj je pronaći zlatnu sredinu između opsesivnog praćenja vijesti i glumljenja noja!

Nije zdravo pratiti vijesti 24/7. Ovih je dana vjerojatnije da ćete previše pratiti vijesti, nego premalo. Ne smijemo stalno imati upaljene vijesti, s prijateljima razgovarati samo o tome, na društvenim mrežama komentirati samo taj sadržaj...
S druge strane, naravno da nema smisla ignorirati što se događa, pogotovo kada će kriza intenzivno utjecati na živote stotina milijuna ljudi. Nikada nije dobro biti noj, a sada pogotovo. To je smislena strategija jedino ako nikako ne možete izaći na kraj s intenzivnim emocijama koje je uzburkala ova tragedija.

2. U redu je ako niste u redu!

Sasvim je logično da je nekoga strah. Da se osjeća nesigurno, ugroženo, zabrinuto... 

Pogotovo za osobe koje su imale ratne traume, moguće je da će dio tih trauma isplivati. Nemojte se okrivljavati, normalno je. Također, nemojte se okrivljavati ni ako želite provesti večer s prijateljima, uz smijeh i lakoću. Ovo je maraton, a ne sprint i moramo se čuvati. Ne smije nam se čitav život pretvoriti u praćenje vijesti jer tako ni sebi ni drugima nećemo moći pomoći.

Ako su vaši prijatelji ili članovi obitelji u težoj situaciji, molim vas da im pružite podršku. Da ih slušate, ne odmahujete rukom ako im je teško i ne šopate ih floskulama. To im neće pomoći. Nikada prije nije pomoglo, neće ni sada. Često sam pisao o emocionalnim teroristima koji ne priznaju emocije svoje okoline i pokušavaju nasilno podići nekome raspoloženje. Sada su posebno toskični. 

Ako uznemirenost potraje sasvim je u redu potražiti i stručnu pomoć. Ako ne možete izaći na kraj sa sobom, ako ni okolina ne može pomoći, ako utjehu i alate niste pronašli u nekoj knjizi sasvim je u redu potražiti pomoć. Tako ne pokazujete slabost, nego zdravu brigu za sebe.

3. Nemojte ignorirati ono što osjećate!

Postoji razlog zašto se javljaju neke emocije, uvijek postoji razlog. Ovo je ubrzani tečaj učenja da emocije ne smijemo potiskivati. Ni ljutnju, ni bijes, ni tugu, ni strah... Možemo birati kako, kada i kome ih izraziti, ali treba ih izraziti. Opet, ako se osjećate preplavljeno, u redu je potražiti pomoć.

Vidio sam mnoge “duhovne učitelje” da govore kako trebamo odabrati ne osjećati strah i da možemo odabrati ne brinuti se, ali to može izreći samo osoba koja uopće nema pojma kako funkcionira ljudska psiha. Ako je nekoga preplavio strah zadnje što treba čuti jest da to ne smije ili ne treba osjećati. Tako će se još više kriviti za svoje emocionalno stanje i još teže s njime izaći na kraj. Vi ste emocionalni teroristi i dajte začepite! Ako ne možete pomoći bar nemojte odmagati!

4. Ignorirajte ljude koji relativiziraju ovu tragediju!

Nema se smisla upuštati u rasprave s ljudima kojima je ugašen dio duše. Ako netko ne suosjeća u ovakvoj situaciji, ako sada smatra da je vrijeme za akademske rasprave o tome što je neka druga sila napravila prije 50 godina ili ako opravdava ovaj čin, najmudrije ih je pustiti na miru. Nešto je u njima strgano, a čak i ako imate ljepilo, oni ga ne traže. Rasprave s takvim ljudima nisu produktivne. Napit ćete se njihove energije, a oni će se samo dublje ukopati u svoje stavove. 

5. Riješite se napetosti

Svi smo napetiji, osjećamo više stresa... Svaka fizička aktivnost je dobrodošla, znojenje je najbolji prijatelj kada smo pod stresom. Neće riješiti izvor problema, ali može pomoći da si malo olakšamo.

6. Kontroliratje ono što možete!

Kada nam prijeti tako velika vanjska opasnost na koju nemamo izravan utjecaj, još je važnije kontrolirati ono što možemo. Pogotovo zato što su ove dvije godine bile izazovne. Nikada nije bilo važnije baviti se onime na što možemo utjecati. Tako vraćamo osjećaj kontrole nad životom, a logično da je poljuljan.

Jedan od načina preuzimanja kontrole jest i pokušaj pomaganja. Ako ne možete pomoći nekome u Ukrajini, pomozite nekome u svojoj okolini. Samo pomozite. Suosjećanje liječi. 

Ako ne možete nekome pomoći, bavite se bilo čime na što možete utjecati u vlastitom životu. To ni inače nije loš savjet.

7. Okružite se bliskim ljudima

Povezanost nikada nije bila važnija. U redu je opustiti se, uživati u zagrljaju, razumijevanju... Trebat će nam to jer ćemo dugo osjećati posljedice!

Kako god da se završi, posljedica će biti. Geopolitičkih, ekonomskih, psiholoških..., svijet će se promijeniti. Jer ponavljam, ovo je maraton, a ne sprint.

Sretno nam bilo!

 

*Stavovi i mišljenja u ovom tekstu osobni su stavovi autora i ne odražavaju stavove i mišljenja redakcije i uredništva

Posjeti Miss7.24sata.hr