Nikako da naiđe princ na bijelom konju? Možda je za to kriv tvoj 'solo-gen'
• Ako imaš osjećaj da te prati peh u ljubavnom životu, možda možeš za to okriviti svoj DNA
• Znanstvenici tvrde kako postoji točno određeni gen koji direktno djeluje na naše ljubavne sposobnosti
• Znači li to da ljudi koji imaju „solo-gen“ nikada neće biti sretni u ljubavi?
Tko ih ne poznaje – vječno su solo, odnosno ne mogu biti u vezi dulje od mjesec ili dva. Ima ih u krugu prijatelja, u obitelji ili su to neke od nas samih – čini se da jednostavno postoje ljudi kojima je teško ući i ostati u dugotrajnoj vezi. Barem puno teže nego drugima! Jedan od razloga može se nalaziti u genima…
Vječne solerice proizvode manje hormona sreće
U istraživanju Sveučilišta Peking su znanstvenici kod 600 studenata istraživali povezanost između statusa veze i gena zvanog 5-HT1 A. taj gen ima značajan utjecaj na proizvodnju serotonina u našem tijelu te se pojavljuje u dvije varijante: G-verziji i C-verziji. Ako je u G-verziji, onda se smanjuje proizvodnja hormona sreće.
Znanstvenici su također otkrili da je tek 39 posto ispitanika koji nose G-verziju gena u vezi, a u drugoj grupi ih je bilo 50 posto – znanstvenici tvrde kako je to znatna statistička razlika, osobito jer su isključili druge faktore koji mogu utjecati na status veze (financijsku situaciju, stres).
Nedostatak hormona sreće čini nas agresivnima
Čini se kako je veza između količine serotonina i ljubavnog statusa sasvim vjerojatna. Naime, kako se pokazalo u prijašnjim istraživanjima, nosioci G-verzije su češće emocionalno nestabilni i psihički labilni – što baš ne pomaže kod traženja stabilne veze.
Osim toga, pri pokusima na životinjama pokazalo se da je niska razina serotonina povezana s agresivnim ponašanjem prema pripadniku iste vrste – dakle potencijalnom partneru. Očito hormon sreće djeluje i na to koliko smo društvena bića te koliko se dobro osjećamo s drugima.
Međutim, znači li to da ljudi sa „solo-genom“ nikada neće pronaći pravu ljubav te da neće živjeti u dugotrajnoj vezi? Naravno da ne! Premda naši geni i hormoni sigurno imaju određeni utjecaj na našu osobnost, oni nisu ni približno sve što nas čini čovjekom. Osim toga: tko sam nije naučio biti sretan, teško će biti sretan i u vezi. Svejedno ima li „solo-gen“ ili ne.