"Muž je zakasnio na let jer mu nisam spakirala kofer dok je bio s frendovima i sad se ljuti. Jesam li dobro postupila?"
- Brak je poput maratona: ulaziš u njega misleći da će „dok nas smrt ne rastavi“ biti cilj
- Ali, nikada ne znaš kada će to biti gotovo
- Ostanak u ovoj utrci može biti najteži posao koji si ikada radila
Međutim, nadamo se da je ta utrka ujedno i najveća nagrada. Osim ako ti se partner ne popne na ramena i ne moraš početi skupljati kilometre za oboje.
Jučer je Redditor u/LydiaBlue zamolila druge korisnike da podijele svoje mišljenje o bračnoj svađi koja je jako muči. Naime, njezin je suprug nedavno propustio poslovni let jer se njih dvoje nisu mogli složiti čiji je posao spakirati njegove stvari. Zvuči jednostavno, ali situacija je mnogo složenija i vrti se oko empatije, povjerenja i drugih vitalnih dijelova zdrave veze.
Ovo je njezina priča...
"Jesam li ja loša zato što sam, prema mom suprugu, kriva da nije stigao na put jer mu nisam spakirala stvari, a on me to stalno molio?
Moj suprug poslovno putuje svakih nekoliko mjeseci. Neodgovoran je i stalno računa da će drugi obaviti stvari umjesto njega, dok kuka „Umoran sam!“.
Trebao je ići na poslovni put i na dan puta me vidio kako nosim košaru s rubljem i rekao mi: „Hej, možeš li mi spakirati kovčeg?“ Pitala sam ga zašto to nije napravio večer prije ili ne napravi sada.
Odgovorio je: „Moram se naći s dečkima prije nego što napustim zemlju.“ Rekla sam mu da neću i da se sam treba spakirati.
Pitao me zašto ne i rekla sam mu da moram oprati rublje, potom kuhati te djeci pomoći sa zadaćom. Zatim moram oprati prljavu kupaonicu, pospremiti dječju sobu te raditi u vrtu.
Stajao je i gledao me s podignutim obrvama. Predložila sam mu da ostane kod kuće i spremi si sam kovčeg i da mi pomogne u kući prije puta.
Nije mu se svidio moj prijedlog i počeo se žaliti kako će mu nedostajati dečki i želi ih još jednom pozdraviti prije odlaska. Molio je, ali rekla sam ne. Odjednom je otišao u kupaonicu (mislila sam da se počeo pakirati???!!!), uzeo mobitel, ključeve, jaknu i otišao. A ja sam nastavila sa svojim poslom.
Bilo je 5 sati i još se nije vratio. Bila sam zabrinuta, jer imao je još malo vremena do puta, a nije se spakirao.
Vratio se kući oko 6, ušao u kupaonicu, počeo se pakirati te me pitao zašto mu torba već nije spakirana.
Rekla sam mu da se to sam trebao pitati prije nego je otišao van. Rekao je kako je računao da ću mu ja spakirati stvari i čak mi je poslao poruku da se nada da ću to napraviti. Nisam vidjela poruku, a i da jesam, ne bi se ništa promijenilo.
Bio je uzrujan i počeo se pakirati. Posvuda je bila njegova roba, a nije mogao pronaći svoje papire. Konačno je završio i otišao.
Zatim me ljutito nazvao i pitao jesam li sretna. Pitala sam što se dogodilo, a on je priznao kako je zakasnio na let… Baš kao što sam prema njegovim riječima "ja željela".
Došao je kući i urlao kako sam ja kriva što nije otišao na poslovni put na kojem bi zaradio puno novaca te da sam kriva što je ispao neprofesionalan te da sam kompromitirala njegov posao, a sve zato jer mu nisam mogla napraviti malu uslugu i spremiti mu kovčeg.
Odgovorila sam mu da nije trebao visjeti s frendovima doslovno nekoliko sati prije leta, a on je rekao da sam mu to namjerno napravila kako bi morao sjediti kod kuće sa mnom. Bila sam šokirana. Nisam mogla ništa reći, samo sam šokirano gledala. Nazvao je svog prijatelja i rekao da nije otišao na put… Onda se okrenuo prema meni, zahvalio mi se, a potom pitao prijatelja gdje će se naći na večeri.
Rekao mi je: „Nisam otišao na put i bit ću nekoliko tjedna kod kuće, zar nisi to htjela? Super, sad ćemo oboje ostati kod kuće i uživati u jadu?“ Potom je izišao iz kuće.
Ja sam loša osoba? Rekao je da sam mu izazvala probleme s poslom. Jesam li možda trebala spakirati mu kovčeg?
Zašto nije išao na drugi let? Pošto je zakasnio na let koji mu je platila tvrtka, trebao je sam platiti drugi let ili ne ići. Odbio je platiti „jer i tako nije bila njegova krivica“ pa je odlučio ne ići.
Zatim je uslijedilo nekoliko odgovora na Redditu…
Jennyther odgovara: „Ne, ali sada bi trebala spakirati njegove kovčege. Reci mu da se vrati kući jednom kad se počne ponašati poput odrasle osobe i pokaže ti poštovanje.“
Compensate1995: „Kad je rekao da će mu nedostajati dečki, pomislila sam da misli na svoju djecu. Kad sam shvatila da misli na prijatelje, šokirala sam se. Važniji su mu bili prijatelji od pakiranja za putovanje. Nije trebao toliko dugo biti s njima. Ne može te kriviti za to. Radiš sve kod kuće, a on još očekuje da ga spakiraš. Lijepo si mu rekla da ne želiš, a on se ipak nije sam spakirao.“
Yukimon18: „Zašto se tvoj suprug ponaša kao petogodišnje dijete?“
Expensive_Fee696: „Spakirala bi mu sve njegove kovčege! Može fino ostati sa svojim prijateljima. U tebi vidi ropkinju! Kuhaš, pereš, čistiš, brineš se za djecu, radiš u vrtu, a on te ipak traži da mu spakiraš gaće dok se on igra sa svojim frendićima. Tvoj suprug ne poštuje tebe, niti posao koji radiš oko kuće. Nije ti partner , nego još jedno dijete za koje bi se trebala brinuti. Nemoj!“
Što ti misliš?