Svi ih poznajemo, ili nam je netko pričao o njima – cure koje su se zaljubile u gej prijatelja. Što je tome uzrok? Zajedničke „djevojačke“ teme? Moda? Nakit i glamur? Naravno, to je glupo klišeizirano razmišljanje, ali u čemu je kvaka?

Podsmjehujemo  se tim curama; a ipak tražim logično objašnjenje. Jer – i ja sam jedna od „tih cura“. Ponekad pomislim da ima više žena koje se osjećaju poput mene, premda najvjerojatnije nema. Jer ne poznajem ni jednu drugu. Ali, ja sam zaljubljena u gej muškarca. I to toliko da me boli. Što je razlog tom stanju? Tom osjećaju koji me toliko snažno prožme da bih najradije svom snagom udarila glavom po zidu i razbila ga. Pa drugi, pa opet, sve brže… To je bol koji sam si sama priuštila. Smije li se uopće govoriti o ljubavi kad to ne smije biti ljubav i nikad neće biti uzvraćena? Kad se odrasla žena zaljubi u homoseksualnog muškarca? 

Dakle, kako se to moglo dogoditi? Sranje je kad se zaljubiš u nekog iz heteroseksualnog kruga prijatelja, ali u gej frenda – tada osobito. Znala sam to, ali mi se ipak dogodilo. I s kim da sada pričam o tome i od koga da tražim savjet? Dakle, najbolja frendica bi me trebala trpjeti. „Čuj, možda on ipak nije…?“ I u sljedećoj sekundi se pitam kako mogu biti toliko glupa da se to pitam ili davim time svoju frendicu. On je gej. Ali, ipak boli. Točka. Ne prestaje. Taj nevjerojatno čudan osjećaj. 

Postavljam si pitanja zbog kojih se sramim same sebe. Hoću li biti ljubomorna kad si nađe dečka? Ma ne, ne vjerujem. Hoću li biti ljubomorna ako si nađe curu? OK, u tom trenutku obično urla iznervirana najbolja frendica na mene: ON JE GEJ I NIKAD NEĆE IMATI CURU. AMEN! 
OK, OK! Znam to sve. Teoretski…