Opća tehnika disanja je da, pri podizanju opterećenja, izbacujemo zrak i rasterećujemo prsni koš i tijelo tlaka. Tako na primjer, kod sklekova, izdah je prilikom podizanja tijela, dok je udah u fazi spuštanja ka tlu. To je tehnika koja je najraširenija i najjednostavnija za korištenje.

Postoje i druge, a najbolji primjer za to je vježba veslanja, kod koje, po ovoj teoriji, udah mora biti prilikom podizanja tereta, odnosno povlačenja vesla ka tijelu. Objašnjenje je da, u tom pokretu u trenutku povlačenja tereta, širimo prsni koš i tako oslobađamo prostor za kisik, te da je neprirodno da u toj fazi bude izdah. 

Kod trčanja, ali i nekih drugih cardio aktivnosti, disanje ima bitnu ulogu. Osnovni izvor energije je kisik, a njega u velikim količinama dobivamo upravo disanjem. Najbolji način disanja kod cardio aktivnosti je da za udah koristimo i usta i nos, dok izdišemo samo na usta. Ovom tehnikom "grabimo" što više kisika koji nam je neophodan za dugotrajan rad i sagorijevanje masnih naslaga, jer masti sagorijevaju jedino uz prisustvo kisika.