• Od porta do porta, od Rima do Atene, Malte, Sicilije i Toskane – miss7 vas vodi na jedno od najljepših svjetskih krstarenja
• Glavna urednica Tonkica Zlački za miss7 magazin opisala je svoje iskustvo krstarenja s obitelji

Da, na kruzerima čine apsolutno sve kako bi bili trendi. Osobito viđenije kompanije poput Regenta, Oceanije, NCL-a. Služi se trendi hrana, piju se trendi pića, na brodske pozornice dopremaju se trendi izvođači. Ne treba ni spominjati da se svi trude biti trendi odjeveni, ali baš ništa od toga ne mijenja činjenicu da se pri putovanju brodom, u lomljenju mora i otkrivanju novih obala krije nešto tako jako izvorno. I u tome je najveća ljepota krstarenja.

Izlazak sunca iza otoka, približavanje novoj luci, pa čak i osjećaj da si usprkos high-tech komunikaciji i desecima brodova u blizini na moru zapravo sam. Cruise industrija unapređuje ponudu iz dana u dan. Planiraju se bolje rute, na novi se način istražuju tradicionalne destinacije i sve se više razmišlja o održivu turizmu. Magazin miss7 donosi priču o jednoj od najljepših brodskih ruta, onoj mediteranskoj: od Rima preko Atene i grčkih otoka do Malte i Sicilije te na kraju renesansne Toskane. Sve na NCL-ovu gizdavom kruzeru Norwegian Spirit.

Plovidba iz Rima zapravo počinje u Civitavecchiji. Dok je antički Rim sa svijetom komunicirao svojim kamenim cestama i preko luke u Ostiji, moderni Rim oslanja se na luku u Civitavecchiji. U Ostiji su i danas na mozaicima i freskama sačuvane slike davne, užurbane lučke svakodnevice. Crno-bijele kamene slagalice zapravo su služile kao antičke outdoor reklame. Ispred trgovina vinom prikazivali su amfore, prijevoznici bi na svojima istaknuli jedrenjake, a trgovci divljim životinjama tigrove i slonove – u slučaju da ste odlučili kupiti jednog. S divljenjem proučavamo ono što je Rimljanima bilo obično. Možda za kojih tisuću godina isti status dobiju stajališta taksija, carinske zgrade i suvremene rampe za ukrcaj putnika u Civitavecchiji.  Putnici iz Rima u Civitavecchiju uglavnom dolaze vlakovima koji kreću s perona 25 i 26 središnje rimske željezničke stanice Termini. Linije prometuju svakih sat vremena i jednako se toliko voze do odredišta. Dvadesetpetica i šestica izdvojeni su peroni pa je korisno znati da se do njih pješači desetak minuta. Ne šteti ni informacija da se karte za ove vlakove mogu platiti samo u gotovini i stoje 17 eura. Vagoni su, naravno, puni putnika koji kreću prema kruzerima i često nemaju ekonomično pakiranu prtljagu. Nije rijetkost vidjeti da svat kotrlja iza sebe i po četiri, pet kovčega. U samoj Civitavecchiji postoji lokalni autobus – spojnica željezničke stanice s kruzerskim terminalom, no daleko je najbolje uskočiti u taksi čija je cijena otprilike 15 eura i doveze vas franko do broda. I tu avantura počinje!

Kruzerske kompanije savjetuju putnicima da se uprizore u luci nekoliko sati prije isplovljavanja. Naravno, treba vremena za popisivanje i ukrcavanje sve te prtljage i življa. Iskusni kruzeraši ipak dolaze last minute i projure kroz carinske i brodske formalnosti. Smještaj na kruzerima gradira od unutrašnjih kabina bez prozora, od kojih se nijedna ne nalazi ispod razine mora, do prostranih apartmana na višim katovima. To su zapravo hotelske jedinice u kojima su vam  24/7 na raspolaganju svi servisi: od čišćenja do čašćenja. Čim nogom stupite na brod, netko će vam dodati čašu pjenušca, stvari će se dopremiti u vašu sobu, a stjuard će vas nekim čudom već oslovljavati imenom. Igru sad preuzima mnogobrojni brodski tim zadužen za zabavu. Upoznat će vas sa svim koncertima i predstavama, aukcijama slika, prezentacijama pića i nakita, obalnim ekskurzijama. Ako vam se učini da su nijansu previše entuzijastični, baš poput zaposlenika kampa Maplins iz BBC-jeva sitcoma “Hi-de-hi!” – to je zato što je to tako. Na brodu se osmijeh i čavrljanje dobro nosi pa je ovo sigurno tip putovanja primjereniji za one društvenije nego za one koji bi radije ostali u sobi sa zdjelom jagoda u čokoladi, izbjegavši tako brojne susrete u dizalu i na promenadama.

Prva Spiritova stanica na ovoj mediteranskoj ruti je Santorini. Na otoku prepoznatljivom po plavoj i bijeloj boji grčke zastave kruzeri ne mogu pristati, pa se putnike manjim brodovima prebacuje do luke u Firi, gdje se mogu ukrcati na žičaru prema gradu ili na turističke glisere do drugih otočkih mjesta. Oia, jedno od najljepših sela svijeta, prvi je izbor. Doista se malo što može usporediti s tamošnjom vizurom, okusom musake i rashlađenim pićem dok čekate da unce dotakne more. Ovo je idealno mjesto radnje za najžešću romantiku pa ne čudi da su dobar dio turista netom zaljubljeni parovi, oni na medenom mjesecu, oni koji slave neku godišnjicu ili su se nedavno pomirili. Kako ne biste bili u dvojbi jeste li „tim Santorini“ ili „tim Mikonos“, egejski hot-spot zabave i luksuza iduća je destinacija.

U labirintu kamenih uličica koje se lako mogu usporediti s onima u dalmatinskim malim mistima nižu se artisanal pekarnice, barovi, klubovi, draguljarnice i butici sa super ekskluzivnim brendovima odjeće. Ovdje su ulice dizajnirane kako bi se u njima što lakše izgubili gusari koji su nakon pada Bizanta često napadali grad pa je to onda najbolje i učiniti. A onima koje žele znati više, pa bi poslije Mikonosa rado posjetili otočić Del, toliko lijep da je na njemu smješteno mitsko rođenje Apolona i sestre mu Artemide, savjetujemo da se sjete kultne scene iz filma “Mamma Mia” – prijevoz za Kalokairi baš kao i za Del moguć je samo jednom na dan. 

Kruzeri najčešće imaju tri tipa restorana. Brzi samoposlužni, glavni brodski a la carte restoran te niz specijaliziranih. Što je kategorija kruzera viša, ponuda je bogatija i  razrađena do detalja. Ipak ako nemate ambiciju gostiti se francuskim, argentinskim, japanskim i inim specijalitetima ili nazdravljati predikatnim vinima, možete biti sigurni da ćete biti oduševljeni i ponudom koja ulazi u cijenu krstarenja. Osobito ako imate sreće ploviti na Spiritu, čijom restoranskom uslugom suvereno upravlja karizmatični Hercegovac iz Međugorja Pero Pehar. Pehar je ekspert u svojem poslu. Njegova srdačnost nikad ne prelazi granicu diskretnosti, a upućenost u ponudu može se mjeriti jedino s efikasnošću njegova tima. U programu svakog krstarenja poneka se točka putnicima čini manje atraktivna pa ih onda taj navodni underdog obori s nogu. Ovdje je to slučaj s Khanijom na Kreti. Dok je Heraklion sa svojim ostacima minojskog dvorca Knososa svima dobro znan, Khania je ostala u sjeni. Naseljena od neolita, utvrđena za Mletaka, ova luka ima čudesan šarm i ljepotu. Glasovita natkrivena tržnica u kontrastu je s mirnoćom grada.

Prodaju se tu lokalno maslinovo ulje, svježa riba i meso, sirevi feta, domaći med i začni te diktamus, čaj od endemskog ljekovitog bilja s krške planine Dikti.  Spirit s Krete grabi prema Malti. Otok je tijekom povijesti mijenjao vladare od arapskih do španjolskih, ali danas prepoznatljive konture dobiva u 16. stoljeću kada je veliki meštar malteškog reda Jean de la Valetta u čast proslave velike pobjede nad Turcima jednostavno odlučio izgraditi grad. I još k tome pozvati Caravaggia da ga malo ukrasi. Slikar je u to vrijeme bio bjegunac pred pravdom jer je, nakon brojnih dvoboja u koje se upuštao, u Napulju konačno ubio čovjeka. Maltežani mu nisu dali samo utočište nego su ga proglasili jednim od vitezova pa je zato na Malti prvi put sliku potpisao svojim imenom. 

Kruzeri se diče ozbiljnom ponudom sportskih aktivnosti i beauty tretmana. Na nekima možete voziti karting i igrati golf, dok su palube za jogging i fitness-sprave svuda standard. Holiday botox i izbjeljivanje zubi traženije su usluge iz sektora uljepšavanja. Internetske usluge naplaćuju se, a kada se udaljite od obale više nema signala, tako da ne računajte na povoljni europski roaming.  Brodski izleti su raznovrsni, nisu uključeni u cijenu krstarenja i osobito ih je mudro rezervirati na destinacijama poput Sicilije, gdje možete kombinirati stres-free odlazak do kratera Etne s posjetom nekim od dragulja na otoku poput Taormine, grada na litici gdje su se odmarali znalci od Trumana Capotea do Woodyja Allena. S jednog na drugi dio grada vodi slikovit Corso Umberto. Naći ćete tu pletene torbe to die for, gelato iz iste kategorije. Spirit uskoro uplovljava u Napulj. Tu se smjestilo kraljevstvo limuna, boja, snage Mediterana. U impresivnom kontrastu ovdje u jednom danu možete osjetiti pravo bujanje života i jezu pompejske smrti koja pokazuje kako bi naši mnogobrojni životi izgledali da nam svima u jednom trenutku netko stisne pauzu.

Tada postaje jasno kako Pompeji nisu samo uništeni nego i sačuvani. Iz ostataka života ohlađenog u ostacima katastrofe shvati se da su ti ljudi koje gledamo kao gipsane odljeve bili jednako živi i živopisni kao Spiritov napuljski vodič Nello koji je stajao na limoncellu kad je trebalo i kad nije, svađao se s vozačem, pojeo pizzu s nogu te prekinuo turu u pola kako bi poljubio suprugu kad ju je ugledao na drugoj strani ceste. Oni koji nisu nikada plovili na kruzeru često pitaju isplati li se uzeti unutrašnju kabinu koja je cijenom najpovoljnija, ali ne nudi nikakvo prirodno svijetlo. Posada će vam na to odgovoriti da svaka od kabina ima svoju prednost, a nedostatku osjećaja za prostor ili vrijeme u unutrašnjim kabinama lako možete doskočiti njihovim trikom. Uključite televizor u sobi i odaberite kanal čiji se signal emitira s kamere na komandnom mostu i imat ćete svoj prozor u svijet.  

Kad brod konačno dođe do Livorna i svoje predzadnje stanice Toskane, najpametnije što možete učiniti jest uzeti rent-a-car. Već mala Fiatova Panda bit će dovoljna za vas proveze kroz drvorede čempresa i nasada chiantija, dok je u GPS-u upisano Firenca, Piza ili San Gimignano. Savjet: razmislite i o Sieni, vječitoj firentinskoj suparnici koja, vjerujemo, ljepotom nadmašuje rodni grad Lise del Giocondo. U blizini se nalazi i Montelupo, gdje je već devet stoljeća središte toskanske proizvodnje keramike. Ondje su se opskrbljivala kućanstva visokog plemstva, buržoazije, ali i samostana poput Santa Maria Novelle u Firenci. Raskošne boje na tanjurima, vrčevima i zdjelama danas uzimamo zdravo za gotovo, no prve manufakture s mnogo truda uspjele su dobiti samo zelenu i smeđu. Nešto poslije Maori iz Andaluzije otkrili su im kobaltni i plavi pigment, a tek u 15. stoljeću od nepoznatog pigmenta iz Anatolije dobili su glasovitu toskansku crvenu. Na krstarenju vam se utisci slažu iz luke u luku, iz dana u dan i polako počinju stapati u sjajno iskustvo za koje se samo može reći: sutra bismo ga ponovili.