• Kopernikanskom obratu situacije u Italiji svjedočila je i Petra Milaković sa svojom obitelji, suprugom, vaterpolistom Kristijanom Milakovićem i njihovom kćerkicom Mijom
• Obitelj koja je izolaciju u Trstu zamijenila onom zagrebačkom, u sjećanju nosi prizore koje je Petra opisala i apokaliptičnima
• Depresiju je zamijenila pjesma, dronovi i policija nadgledaju ulice, a Petra je navela i ostale detalje koji nam mogu poslužiti kao upozorenje kako je najvažnije ostati kod kuće

Večer prije dolska su samoizolaciju u Zagreb, Petra Milaković podijelila je s portalom miss7 svoje iskustvo samoizolacije u Trstu gdje živi sa suprugom Kristijanom Milakovićem, vaterpolistom u talijanskom klubu "Trieste", i njihovom šestogodišnjom kćerkicom Mijom. No u Zagrebu dočekuje ih novo poglavlje istog romana - samoizolacija. Petrino nimalo ugodno iskustvo u Trstu, često prošarano apokaliptičnim prizorima, mogu nam poslužiti kao podsjetnik o važnosti pridržavanja izdanih mjera, kako bismo, citirala je Petra riječi talijanskog premijera Giuseppea Contea, "ostali udaljeni sada za što skorije zagrljaje,  jače nego ikada''. 

NINA SLIŠKOVIĆ Koronavirus kao test ljudskosti, može li se svatko od nas potruditi da dobije prolaznu ocjenu

Ispod prozora obitelji Milaković u strogom centru Trsta, grada i luke na samo 30 km udaljenosti od granice s Hrvatskom, prvi dan karnevala u veljači izgledao je poput svakog prethodnog iako su u to vrijeme u Italiji već bili poznati podaci o prvim zaraženima koronavirusom, a i uvedene neke od mjera zaštite. 

''Shvatili smo da nešto nije u redu kada je suprug je trebao putovati preko aerodroma u Veneciji, a taj let se nije dogodio. Drugi dan, karnevala više nije bilo. Suprug je odlazio na treninge na kojima su njemu i njegovim suigračima svaki put mjerili temperaturu. Govorilo se tada da koronavirus nije ništa strašno, da je riječ samo o gripi. Ljudi su se još uvijek kretali u velikom broju, zbog čega i smatralo da situacija nije tako strašna.  No, uskoro je suprugu rečeno da su bazeni zatvoreni i da više ne dolazi na treninge. Vrlo brzo zatvorili su cijelu Lombardiju, a uskoro se zatvorila i cijela Italija. U to vrijeme Talijani su bili bijesni na svoje sugrađane koji su iz Lombardije bježali u ostale dijelove Italije. Ipak, velike panike još nije bilo. Dapače, poneke skupine su se nakon zatvaranja škola, vrtića i fakulteta preselile na ulicu. Nastavili su se družiti i opuštati u skupinama kao da su praznici. Ispod mnoga prozora je bilo ludilo'', prepričala nam je Petra prizore koja je mogla vidjeti iz svog stana.

Ponašanje dijela Talijana, koji mnogi pripisuju šarmantnom mentalitetu, pokazalo se pogubnim za sve goru epidemiološku sliku u zemlje koja je usporedo s rastom žrtava uvodila i sve restriktivnije mjere zaštite. 

''Dobili smo naputak da ne izlazimo iz kuća. Ljudi mogu izlaziti uz samo izdane certifikate. Ostali se kažnjavaju rigoroznim novčanim kaznama. Više ne rade sve ljekarne, a u one otvorene može ući samo po jedna osoba. Djelatnice u apotekama ne nose više maske već balone na glavi. Postaje sve gore. Samo po jedna osoba može ući u prehrambenu trgovinu i to najbližu. Nedjeljom trgovine uopće ne rade. Dronovima snimaju i nadgledaju ulice. Pjesma s balkona i prozora je utihnula. Zamijenila ju je vika građana koji je upućuju onima koji se usude izaći vani. Ljudi su sasvim isfrustrirani. Maski više nema, ljudi se štite kako mogu. U mojoj obitelji imamo samo jednu koja koristim ja, kako imam certifikat da mogu u nabavku hrane za cijelu obitelj.'', ispričala je Petra. 

Ostajanje kod kuće nije više nikakav izbor, ali upute o izolaciji, kaže Petra u početku su se, kao i drugdje, doživljavale ležerno. 

''U počecima samoizolacije svi su se dopisivali putem društvenih mreža, dijelili memeove i umirali od smijeha. Neki su se i zezali izlazeći s plišanim životinjama na uzici što je bila parodija na dozvoljenu kratku šetnju vlasnicama pasa. Sada je nastupila velika depresija, nitko više ne pjeva. Čak su u izlozima trgovina osvanule gole lutke, uklanja se inventar u trgovinama, možda da se na neki način spriječe moguće provale i krađe. Uglavnom, sve ova događanja ostavljaju dojam kao da hodate gradom u kojem se dogodila apokalipsa'', pod dojmom je Petra. 

Građani sada uglavnom svo vrijeme provode u svojim kućama. Uvijek je posebno teško osjetljivijim skupinama poput starijih i djece. 

''Talijani su objavili jedan zanimljiv video preko kojeg su djeci objasnili kako se sada nalazimo u ratu protiv bube koja se može vidjeti samo mikroskopom. Objasnili su im kako moraju prati ruke, ne dirati se po licu i ostale mjere zaštite. Na kraju su djeci poručili da se vide u idućoj emisiji kada se riješe bube. Moja Mija je to shvatila. Vrijeme ponekad krati rolajući se po stanu. U stanu smo i nedavno proslavili njezin rođendan'', ispričala je Petra. 

Starijima najvažniji je program u 18 sati kada svi ispred televizija prate najnovije statistike vezane za epidemiju. Brojke zaraženih i umrlih posljedicom zaraze mučne su za sve. No za Petru i njezinu obitelj posebno je bila i zabrinjavajuća činjenica kako u njezinoj pokrajini nema slobodnih mjesta na bolničkoj intenzivnoj skrbi. 

Life&style Blagajnica iz Zagreba riskirala je život zbog sugrađana: "U rizičnoj sam skupini, ali sam željela pomoći koliko mogu"

''Pakiramo se i ove večeri krećemo za Zagreb gdje ćemo, odgovorno, biti u samoizolaciji. Riješili smo sve s ambasadom, svi s osjećamo dobro nakon što smo imali bronhitis koji smo izliječili antibioticima po liječničkoj uputi'', ispričala je Petra. 

Sa sobom u sjećanju nose neugodna iskustva iz Italije koja, smatra Petra, bi trebala svima u Hrvatskoj poslužiti kao razlog zašto bismo svi trebali ostati u kućama, bez iznimke i kolektivnog odlaska na Jarun, ili druga gradska odmarališta, gdje je ponekad teško održavati propisani razmak. 

Ostanite doma, poručila je Petra.