Maslina, lavanda, ružmarin – je li to uistinu sve što nam nude mediteranski vrtovi. Iako se radi o čestim i prepoznatljivim biljkama, Nikola Škarić se, istražujući vrtove otoka Brača, na licu mjesta uvjerio kako je situacija ipak mnogo zanimljivija. Vegetaciju u vrtu nerijetko uvjetuje njegova pozicija i izloženost vjetru.

"Ako je vrt na udaru jakih vjetrova, naročito bure, može se cijelom njegovom dužinom koja se nalazi uz more posaditi Pittosporum tobira, koji vrlo dobro štiti ostali dio vrta od vjetra. Ako je vrt zaštićen od bure, u njemu mjesto mogu naći i manje otporne biljne vrste, koje se mogu koristiti za rez”, objašnjava Nikola.

Tako ovisno o poziciji svog vrta, možete birati autohtone mediteranske vrste ili one uvezene s područja Kine, Meksika, Australije. Nikola kaže kako je u području Mediterana teoretski moguća primjena, ali i proizvodnja velikog broja biljnih vrsta pošto karakteristike tog područja, naročito one povezane s fototermičkim svojstvima, omogućuju uvrštavanje brojnih tropskih i suptropskih vrsta. Ograničavajući faktor u korištenju ovih biljaka često puta predstavlja preslabo poznavanje njihovih specifičnih potreba.

"Dobro uspijeva pinija koja ima i jestiv plod – pinjole, ali i primorski bor, te slikovit čempres (Cupressus sempervirens) u dva oblika: s uskom krošnjom (pyramidalis) i širokom (horizontalis).  U vrtovima pronalazimo vrste iz porodica  Arecaceae,  Lamiaceae, Asteraceae,  Agavaceae,  Iridaceae...", kaže Nikola i dodaje kako se od biljaka pogodnih za rez, a koje rastu u težim uvjetima i okrenuti buri ističu  Nerium oleander, Rosmarinus officinalis, Chamaerops humilis, Bougainvillea glabra, Olea europea, Phoenix canariensis, Pinus halepensis, Viburnum tinus, dok će u vrtovima okrenutim suncem uspijevati Agave americana, C. Revoluta, Narcissus pseudonarcissus, Hyacinthus orientalis...

Prilikom uređenja svog mediteranskog vrta, ne smijete zazirati niti od pomalo 'divljeg izgleda' i autohtonih vrsta područja na kojem se vrt nalazi, posebno jer je zahvaljujući brzoj urbanizaciji sve manje zelenih površina. Kao samonikle vrste koje izgledaju odlično navodi agavu, tršlju, bršljan, kamilicu, smilje, šparogu, kapar, bujač, planiku, vrijes, rogač, kupinu, maslinu i lavandu koje će vaš vrt učiniti lijepim i mirisnim.

“Pri samoj pomisli na mediteranski vrt u mislima  naviru prodoran miris aromatičnog i ljekovitog bilja, jarke vapneno bijele boje, kamene kuće. Uspješan mediteranski vrt je kombinacija neukroćene prirode i osjećaj za oblik i boju. Da bi se postigao rustikalan izgled kako i priliči mediteranskom vrtu najbolji materijali su stari kamen i kamene ploče, crjepovi od terakote, šljunak za staze i ispune među gredicama, drvene bačve i tegle od terakote kao uzgojne posude te glineni ćupovi ispod maslina. Kao ukras mediteranskog vrta mogu se koristiti i stara oruđa (plugovi, motike, srpovi)”, objašnjava Nikola, dok kao najveću pogrešku kod uređenja navodi plastiku, ali i betonske skulpture koje nemaju veze s mediteranskim uređenjem vrtova.

Više slika pogledajte u galeriji...