Sara Levarda autorica je jedinstvenog plesnog programa: "Kroz moj ples žene uživaju same u sebi"
- U našoj rubrici '15 minuta sa...' razgovaramo s uspješnim, zanimljivim i inspirativnim ženama
- Sara Levarda uspješna je profesionalna plesačica koja je pokrenula jedinstveni plesni program back2body
- Sara potiče žene da upoznaju, ali i prihvate sebe i svoje tijelo na sasvim nov način
- Približila nam je svoju ljubav prema plesu i otkrila kako je došla na ovu ideju
Sara Levarda 36-godišnja je profesionalna plesačica, koja je u svojoj plesačkoj karijeri nanizala brojne uspjehe, a nedavno se upustila u širenje svog plesnog znanja na drugačiji način, kroz poseban plesni program back2body. Ljubav prema plesu, koja traje od malih nogu, sve detalje ovog jedinstvenog programa te kako je došlo do same ideje, opisala je u razgovoru za miss7.
Kako je tekao vaš životni i poslovni put do trenutnog pokretanja programa back2body?
- Ja sam žena od 36 godina, poduzetnica, a moj život je uvijek bio vezan uz ples, još u djetinjstvu počela sam se baviti latinsko američkim i standardnim plesovima. U tom prekrasnom sportu ostvarila sam zapažene rezultate, bila sam višestruka prvakinja i vice prvakinja Hrvatske te predstavljala državu na svjetskim i europskim prvenstvima. Također, mogu se pohvaliti sudjelovanjem u showovima "Ples sa zvijezdama" i "Ja to mogu".
Nastupali ste i u showu Ples sa zvijezdama. Po čemu najviše pamtite to iskustvo?
- Bilo je to doista zanimljivo iskustvo. Osobno, pred nastup ne osjećam strah već uzbuđenje, jedva čekam podijeliti s drugima svoj ples. No iščekivanje rezultata bogme trenira živce, dok te istovremeno većina kućanstava u državi gleda uživo. S Goranom Grgićem, mojim partnerom u showu, odlično sam se slagala i ponosna sam na njega. Dan danas kad pogledam snimku, mislim da smo odradili dobar posao.
Program back2body plesom povezuje ženski um i tijelo. O čemu je točno riječ, zašto je poseban i kome je namijenjen?
- Back2body je jedinstveni plesni program koji na jednostavan način povezuje ženski um i tijelo, kroz plesanje sambe, cha cha cha, rumbe itd. svoju pažnju i svjesnost usmjeravamo u tijelo, upoznajemo i tijelo i sebe na novi način. Opuštamo se, razvijamo koordinaciju, budimo ženstvenost i senzualnost, sve ono što već nosimo u sebi no često zaboravimo ili zatomimo. Program je namijenjen svim ženama koje ovakvo nešto žele iskusiti i pružiti si novo iskustvo sebe.
Kako ste došli na ideju o stvaranju ovakvog programa, odakle je potekla inspiracija?
- Inspiracija je potekla iz mene same, iz moje potrebe za plesom. Kao poduzetnica često bih, nažalost, zaboravila na sebe i svoje strasti, stavila ih na čekanje dok se nešto bitno ne riješi, dok ću imati više vremena i ostale izlike koje si govorimo. Shvatila sam da mi nedostaje osjećaj da sam više u tijelu, povezanija s njim. Znam da možda smiješno zvuči, no kad stalno sjedimo, fokusiramo se na pozive, mailove, druge ljude, pozornost nam odluta na sve to vanjsko, vrlo malo istinske pažnje ostane za nas same. Zato sam počela plesati, ponovno istraživati tijelo i pokret i shvatila koliko mi to i mentalno pomaže pri obavljanju dnevnih poslovnih obaveza.
Kako ste i kad otkrili da je ples ono čime se želite baviti?
- Doslovno od malih nogu, ples je uvijek bio tu, u meni i oko mene. Još od vrtićkih dana, ritmika, balet, pa do obiteljskih proslava kojima sam se veselila jer ću plesati sa svima. Tada je to bilo instinktivno veselje, danas uživam u rafiniranosti pokreta, dekonstruiram korake do njihovih osnovnih dijelova, zamišljam iz kojih ljudskih kretnji su ti koraci nastali, što su nam kroz neki ples željeli poručiti ljudi koji su ga stvarali i plesali godinama prije nas. Ma, o plesu bih mogla danima pričati.
Što polaznice mogu očekivati od back2body i koja je poruka koju želite poslati ženama?
- Glavna poruka - ljubav i prihvaćanje sebe i svog tijela. Zvuči jednostavno, no znamo da se vrlo lako spotaknemo na kamenčiće po putu, često je naša ženska pažnja okrenuta prema drugima, na poslu i u obitelji. Za vrijeme sata back2body programa pažnju usmjeravamo na sebe - na svoje dlanove, kukove, bedra, stopala. Kako se kreću, što osjećamo pri pokretima. Često savjetujem polaznicama da zatvore oči, kako bi bolje 'vidjele' unutar sebe, a i prostor je ugodno zamračen tako da je lakše opustiti se i osloboditi straha da nas netko gleda.
Što biste izdvojili kao najveća zadovoljstva u bavljenju ovim poslom?
- Kad vidim žene na kraju sata kako su zadovoljne, opuštene, nasmijane - znam da sam uspjela u onom što sam im željela prenijeti. Stvori se ta jedna divna energija koju je doista teško opisati.
A čime se najviše volite baviti u slobodno vrijeme i što vas najviše opušta?
- Trenutno je to, možda ćete misliti da muljam, back2body. Doista se veselim svakom novom satu i što imam priliku svaki tjedan svoje polaznice odvesti na put istraživanja, pokreta, tijela i uživanja u njima samima. Sve to prolazimo zajedno, i ja i one. Ne radimo koreografije i ne uvježbavamo da sve izvodimo identično, volim tu slobodu i onda se doista opustim i sve otpustim.
U ostatku slobodnog vremena uživam u prirodi ili se bavim svojim cvijećem, kuham. Kad želim razbistriti um, onda slikam. Uživam i u kupkama, onako prepunim pjene. Što da kažem, volim se razmaziti kad imam prilike.
Koja su vam omiljena mjesta za boravak u prirodi?
- Osjećam se privilegiranom što, iako živim u centru, u blizini imam šumu pa mi boravak u prirodi ne zahtijeva posebno planiranje već mogu u njoj boraviti svaki dan. Mogla bih reći da mi je to trenutno 'place to be' što se prirode tiče, nekako tu šumu smatram dijelom svog stana. Generalno nemam određeno mjesto, volim i more i planine, i šume i livade tako da uživam u svemu tome, kad god imam priliku.
Što najviše volite kuhati?
- Uh, teško pitanje. Doista svašta. Počela sam kuhati još u djetinjstvu, nikad nisam voljela 'hladnu' hranu poput sendviča, to mi je nužno zlo, radije bih si napravila tjesteninu s jednostavnim umakom. Kuham skoro svaki dan naša tradicionalna jela no volim ih malo modernizirati. Posebno si vikendom, kad imam više vremena, dam oduška u kuhinji pa npr. ručno pripremim tjesteninu da imamo zalihe, i kuham složenija jela. Nije mi toliko do same vrste jela koliko volim taj proces biranje namirnice, smišljanja što ću pripremiti, odvajanje vremena za sve to, posvećenost i pažnja, energija koju ulažemo u pripremanje hrane. Na kraju krajeva, i ljubav koju osjećamo prema onima s kojima ćemo objedovati. Sve je to u tanjuru.
Spomenuli ste da se bavite i cvijećem. Imate li i poseban cvjetnjak u kojem uzgajate najdraže vrste?
- Živim u stanu tako da nažalost nemam priliku imati svoj vrt, no zato su prozori i sobe prepuni. Na jednom prozoru su cvjetnice, na drugom sukulenti, na trećem začinsko bilje. U sobama jasmin, orhideje, razni puzavci,... Kažu da imam 'zelene ruke', stvarno mi biljke uspijevaju, evo božićna zvijezda je kod mene još u punom cvatu. Kako to sve buja, vrlo često ih presađujem i rasađujem pa podijelim prijateljicama. S obzirom na to da je bila zima, određene biljke koje inače držim vani, sad su u kuhinji pa tamo trenutno vlada prava atmosfera džungle. Volim biljke, pogotovo u stanovima, jer unose život u prostor. Dok neke žene potajice unose odjeću ili cipele u stan, tako ja krijumčarim biljke da suprug ne primijeti. Suprug i ja želimo i planiramo preseljenje izvan grada, pa ću se onda moći 'raspojasati' u pravom vrtu i cvjetnjaku, a do tad uživam u ovom što imam u stanu te kod svojih roditelja. Oni također žive van grada, imaju svoje cvijeće, voćke, proizvode povrće i voće za svoje potrebe pa se tamo prepustim čeprkanju po zemlji, plijevljenju i svim ostalim poslovima koji se obavljaju u vrtu.
Kojom vrstom slikarstva se bavite? Koje motive najviše volite slikati?
- Najviše slikam akrilom na platnu, ponekad i vodenim bojama na papiru. Kombiniram apstrakciju sa stiliziranom ženskom figurom. Često u boje dodajem glittere, razrjeđujem boju kako bih dobila drugačiji efekt. Koristim se svim i svačim, i kistom i spužvom, nekim komadom plastike, špricaljkom. Ne libim se eksperimentirati kako bih se izrazila. Volim i glinu, pa je sada u planu za iduću sliku kombinirati brzosušeću glinu i slikanje, želim sliku koje će ući u 3D prostor, nadam se da će eksperiment uspjeti.
Za kraj, koje najvažnije savjete biste uputili ženama budućim poduzetnicama ili onima koje su na pragu mijenjanja karijera?
- Vjerujte instinktu, osjećaju u trbuhu koji vam govori kad je nešto dobro ili loše za vas. Budite iskrene i jasno si recite što želite te krenite raditi plan kako da do toga i dođete. Naravno, bit će spoticanja i problema no imate snage, znanja i vještina da se s time suočite. Ništa od toga nije teže ni gore od svakodnevne melankolije i otupljenosti od posla koji nas ne zadovoljava ili ne ispunjuje.