Svoj je hobi pretvorila u udrugu „Women on Wine“ ili WOW pa smo je zamolili da nam kaže nešto o tome, ali i podijeli s nama koju mudrost sa svojih putovanja.

Bavili ste i još se uvijek bavite kazališno i filmskom kritikom, novinarstvom i književnošću, a opet vam u zadnje vrijeme najviše vole prilijepiti etiketu vrsne vinarke. Kako objašnjavate toliku opčinjenost ovim potonjim, nakon toliko bogate karijere iza sebe?

Danas se više ne bavim kazalištem i filmom, a zapravo nikad nisam pisala kritike. Bavila sam se kazalištem, modom, filmskom teorijom. Nekako sam prošla taj prirodan slijed. Svi kao mladi mislimo da je kultura najvažnija na svijetu, a kako zrelimo, važnije nam postaju neke druge stvari. Putovanja. Hrana. Vino. Život. Lifestyle teme su sada u mom fokusu i puno pišem o dizajnu, o interijerima. Skoro svaki tjedan na domosfera.hr. Ovo s vinarkom je štos ili pak greška. Ne mogu biti vinarka, kad nikad nisam proizvela nijedan decilitar vina. Ali, da, bavim se vinom kroz kušanja, putovanja na vinske destinacije, kroz pomaganje vinarkama i ženama koje su „u vinu“. To je cilj i misija udruge koju sam inicirala i koju vodim već pune četiri godine.

Odakle prijelaz s novinarstva na gastronomiju i vina?

Nisam ja nikad ostavila novinarstvo, ni neću. Od toga živim. Vino je hobi, nešto čime se bavim tek četiri godine, a novinarstvom cijeli život. Od našeg Festivala ružičastih vina - Pink Day koji svake godine organiziramo za ili oko Dana žena, nešto i zaradim, ali s WOW ništa. To nije profesija, to je ljubav.

Kako je nastao WOW?

2011. godine sam vidjela jednu fotografiju hrvatskih vinara u posjeti kod tadašnjeg predsjednika. Sami muškarci, odreda u tamnim odijelima. S obzirom da znam da su žene u vinskom svijetu prisutne i aktivne, kreativne i značajne, odlučila sam ih okupiti na jednoj platformi koja bi svima pomogla: vinarkama, vinotekarkama, novinarkama koje prate enogastronomiju, enologinjama, ženama u svijetu vinskog marketinga i PR-a.

Čemu Wow duguje toliki uspjeh?

Čini se da sam imala dobru viziju, a ne samo idejicu. No, osim vizije, bili su, kao uvijek, potrebni rad i konstantan trud. Vrlo smo aktivne, pa ponekad imamo i više događanja mjesečno, a većinu za svoje članice organiziramo posve gratis. Kad  se jednom učlanite, većina programa je besplatna, a tu su kušanja, edukacije, druženja, izleti. U četiri godine postojanja organizirale smo i/ili sudjelovale u 70-ak događanja, ne računajući Pink Day, ni događanja u našim „krugovima“ izvan Zagreba. Naime, osnovale smo „krugove“ u Zadru, Splitu i Rijeci, a članstvo nam se stalno povećava. Definitivno smo postale prepoznatljiv brend.

Na koje WOW projekte se posebno ponosni?

Imamo dva najvažnija projekta. Jedno je akcija „Što žene žele“ u okviru koje biramo naj-vina godine i to radimo vrlo ozbiljno i kroz nekoliko selekcijskih filtera. Pobjednika nagrađujemo vrijednim studijskim putovanjem u vinsku regiju uz pomoć sponzora, pa smo tako vinara Gianfranca Kozlovića vodile u Bordeaux, Sašu Senjkovića u Champagnu, Morena Coronicu u Barcelonu i Penedes, a ove godine ćemo, uz pomoć Peugeota – s Lukom Krajančićem u Burgundiju. Drugi projekt je Pink Day, festival ružičastog vina koji redovito organiziramo za ili oko Dana žena u Zagrebu. Iduće godine će biti četvrto po redu izdanje, a uvijek mu, uz vina, pridružujemo ponajbolja ekstradjevičanska maslinova ulja, zanimljive radionice, promocije knjiga i humanitarne akcije.

Što za vas znači pojam dobro vino?

Dobro je vino ono koje je harmonično, izbalansirano, u kojem nijedan okus ne „strši“. Ja volim suha vina, ali ljeti uživam i u svježim vinima, pjenušcima, roseima. Vina su živa, ona se trebaju razumjeti i treba ih voljeti. Onda i ona vole vas.

Mnogo putujete. Koja putovanja su na vas najviše utjecala?

Da, puno putujem, i to od rane dobi. Roditelji su me slali u inozemstvo samu i to itekako pomaže, no premda na svakom putovanju nešto naučim i doživim, ipak me najviše promijenio život u inozemstvu. Magistrirala sam medijske studije u Velikoj Britaniji, nakon toga studirala na Boston University i Harvardu u Americi. Sasvim sigurno sam kroz to iskustvo uvelike promijenila životnu perspektivu.

Koje zemlje su vas posebno oduševile svojom estetikom?

Obožavam Englesku, točnije London i njegovu eklektičnost, energiju, slobodu. Obožavam i njihove kuće s kaminima, Jaguare, Bentleye, Mini Morrisa. Prava sam anglofilka. No, naravno, divna je i Barcelona sa svojom predivnom katalonskom vibrom i estetskom osviještenosti; nezaobilazna Francuska, odnosno Pariz pa Italija. Kod nas me smeta nesloboda u eksperimentu. Strah od različitosti. Preveliko povinovanje trendu. Žene su nam zgodne, ali styling je prečesto uniformiran.

Da li je za osobni razvoj čovjeka bitno mnogo putovati i koja je po vama najveća dobrobit putovanja?

Meni se čini da je to sine qua non. Bez putovanja ste kao drvo, posađeni na jedno mjesto. A čovjek nije drvo, rekao je Meša Selimović.

Kako objašnjavate toliku isprepletenost putovanja i hrane?

Veseli me što se to konačno počelo prepoznavati i u hrvatskom turizmu, jer se kroz hranu, osobito kad je ona autentična i „domaća“, ali i svaku dobru enogastronomsku ponudu, najbolje promovira svaka zemlja, a tako se upoznaje i njena kultura. Kad putujem nekamo, obavezno, uz posjet odabranim galerijama, muzejima i obilaska spomenika, pokušam otići u kazalište, ali i na tržnicu  jer svaka od njih je svojevrsno kazalište, ali i ogledalo toga grada, zemlje, kulture življenja. Ona je, dakle, lifestyle – podjednako važna. Kao što sam jednom već rekla u nekom intervjuu, ja se bavim estetikom, ali sve više i životom. Dakle, kulturom življenja. Kad osjetite hranu neke zemlje, osjetili ste tu zemlju. Isto je i s vinom. Dobar tek i živjeli. 

Budući planovi?

Ovih dana nakon ljeta, u rujnu, WOW je jako aktivan, možda i više nego inače. Naša članica, Talijanka sa stalnim boravkom u Hrvatskoj, Carla Biancotti je uz pomoć Marije Vukelić organizirala  izlet u Albu u Piemontu – svoj rodni kraj poznat po vinskim sortama barolo i barbaresco, pa će nas čak 25 posjetiti tu talijansku vinsku regiju. Nakon toga idem u Firenzu po sasvim drukčijem poslu – intervjuirati Lindu Pilkington, ženu koja je osnovala parfumerski brand Ormond Jayne, jedan od najekskluzivnijih parfemskih brendova na svijetu. Po povratku me čeka put u Svirče, otok Hvar, gdje će u organizaciji Badela 1862, grupa novinara posjetiti položaj Ivan Dolac za vrijeme berbe. Sredinom listopada s našim WOW pobjednikom putujem u francuski Chablis i Burgundiju. Sama putovanja! A u međuvremenu sam sa šest kolega novinara bila pozvana i trebala putovati na prekrasni petodnevni obilazak sedam makedonskih vinarija, ali naprosto ne stižem sve. Moram se, naime, baviti i zarađivanjem za život. Dakle – novinarstvom.

Slike detaljnije pogledaj u galeriji...