Predstavljena monografija 'Party' Pauline Jazvić: "Nisam jako posložena, ovo je bila prilika da sve bude na jednom mjestu"
- Nakon dugog procesa pripreme, odabiranja i uređivanja radova, u Galeriji Kranjčar predstavljena je monografija Party, posvećena tridesetogodišnjem umjetničkom djelovanju Pauline Jazvić
- Knjiga donosi presjek njezina stvaralaštva, od najranijih crteža do recentnih radova te obuhvaća instalacije, ambijente i slikarstvo
- Autor tekstova u monografiji je povjesničar umjetnosti i kustos Vanja Babić, grafičko oblikovanje potpisuje Božidarka Brnas, a izdavač je Meandar Media
Objavljivanje monografije prije svega znači priliku da na jednom mjestu napokon okupi radove nastajale tijekom triju desetljeća, kako nam je rekla Paulina sinoć na predstavljanju. „Moj plan je bio da sve bude na jednom mjestu jer ja nisam jako posložena i ovo je bila prilika da radovi budu negdje ipak kao posloženi“, navela je Jazvić, dodajući kako je proces nastanka knjige bio dug, uz mnogo promišljanja i selekcije. Radove je trebalo pažljivo birati, a prvotna zamisao postupno se oblikovala u monografiju kojom su danas zadovoljni i umjetnica i suradnici.
Jedan od zahtjevnijih dijelova pripreme bio je pronalazak i očuvanje dokumentacije najranijih radova. Naime, dio stvaralaštva iz početnih godina dokumentiran je na dijapozitivima, što je danas predstavljalo poseban problem. Iako su pronađeni načini za njihovo presnimavanje, kvaliteta materijala nije uvijek ostala sačuvana. „Prvi radovi su snimani i na dijapozitivima. Bilo je jako teško sada spašavati stvari, ali tad smo mi prijavljivali radove na dijapozitivima. Iako smo našli tko će ih presnimavati, ipak je to oštećeno, tako da je to bilo dosta teško. Ali vidiš koliko se vrijeme mijenja. I kad svi govore da se i mala fotografija može spasiti, to baš i nije istina“, objasnila je umjetnica.
Pritom je otvorila i pitanje prolaznosti umjetničkih radova te važnosti njihova dokumentiranja. Neki radovi danas više ne postoje, a ni fotografije nisu uvijek dovoljno kvalitetno sačuvane da bi ih se moglo vjerno rekonstruirati. Arhiviranje je, priznala je, jedna od stvari o kojima umjetnici često počinju ozbiljnije razmišljati tek s vremenskim odmakom. Na početku ne misliš na mogućnost da ćeš trajati... to je ideja koja se često umjetnicima mota po glavi, veli nam Paulina, stoga su te arhive nerijetko siromašne i loše očuvane.
„Profesor Miroslav Šutej na Akademiji rekao mi je da si čuvam sve to od početka, da će mi trebati, ali ti tad dok si mlad ne vjeruješ toliko u sebe. Misliš, neće to meni trebati. E, da, vidiš...“, prisjetila se umjetnica. Uz promjene tehnologije i načina pohrane, upravo se pitanje arhiviranja pokazalo jednim od važnijih aspekata rada na monografiji.
O samom umjetničkom opusu i njegovim posebnostima govorio je Vanja Babić, koji je Paulinu Jazvić opisao kao „jednu od najzanimljivijih umjetnica srednje generacije u Hrvatskoj“. Njezino stvaralaštvo smatra kompleksnim i razgranatim, budući da se razvija kroz dva temeljna izražajna područja – instalacije i ambijente s jedne te slikarstvo s druge strane.
„To su dva pravca njezine umjetnosti koja, međutim, na prvi pogled mogu djelovati posve različito, ali kada zaronimo u svijet Pauline Jazvić, shvatit ćemo da tu postoji mnogo zajedničkih i dodirnih točaka“, istaknuo je Babić.
Jedna od najvažnijih poveznica njezinih različitih umjetničkih pristupa jest izrazito osobna pozicija iz koje nastaju radovi. „Ona je umjetnica koja djeluje u prvom licu, iz prvog lica uvijek. Svi njezini radovi izravan su njezin komentar, kako stvarnosti koja nas okružuje, tako i njezinih intimnih životnih situacija“, objasnio je autor tekstova. Ti su komentari često kodirani u simbole i značenja, no upravo poznavanje njezina opusa omogućuje prepoznavanje osobnih i društvenih referenci koje se nalaze u pozadini pojedinih radova.
Govoreći o povijesnoumjetničkim uporištima njezina stvaralaštva, Babić je izdvojio dvije važne linije: dadaizam, odnosno onu struju pop-arta koja iz njega proizlazi, te nadrealističku komponentu. Riječ je o utjecajima koji se ne pojavljuju kao doslovno preuzimanje stilskih obrazaca, nego kao širi senzibilitet i način umjetničkog reagiranja na svijet.
Posebno se osvrnuo na razvoj koji se tijekom trideset godina nije odvijao ravnomjerno ni pravocrtno. „U njoj je to dosta složeni proces razvoja, jer se razvija skokovito, koji put se čak i vraća na neke stvari. Dakle, nema onog jednoličnog pravocrtnog gibanja“, rekao je Babić. Njezinu je umjetničku putanju opisao kao krivudavu, nepredvidljivu i obilježenu povremenim povratcima, odnosno kao proces u kojem se pojedine teme ponovno pojavljuju, ali svaki put u drukčijem kontekstu.
„Ja bih čak rekao da je na pozitivan način hirovita. Ta njezina hirovitost zapravo je proizvod reakcija na stvarnost koja nas okružuje, a stvarnost se iz dana u dan mijenja, nažalost često na gore, koji put i na bolje. Tako da ona tim svojim reakcijama na ta zbivanja usmjerava svoju umjetnost“, pojasnio je.
Babić je odlučio opus pregledno podijeliti na instalacije i ambijente te slikarstvo, uz uvodni tekst i završnu kontekstualizaciju koja umjetničin rad smješta u širi društveni i umjetnički okvir. Pritom je naglasio kako je važno razumjeti vrijeme u kojem se njezina umjetnost oblikovala, osobito devedesete godine prošlog stoljeća, kada se Paulina Jazvić počinje profilirati kao umjetnica.
Party monografija postaje pokušaj da se na jednom mjestu okupe različiti mediji, rukavci i razvojne faze autoričina rada, ali i da se sačuvaju tragovi umjetničkog djelovanja koji su zbog prirode samih radova, promjena tehnologije i nedostatne dokumentacije s vremenom postali teško dostupni ili su posve nestali. Monografija pritom pokazuje kako se iza prividno različitih umjetničkih izraza nalazi prepoznatljiv autorski rukopis, uvijek osoban, neposredan i spreman na reakciju prema stvarnosti.
Naziv monografije, naravno, nije slučajan. Nadovezuje se na izložbu This Is Not Another Party iz 2020. godine, ali i na jednu od važnih konstanti umjetničkog opusa Pauline Jazvić – fascinaciju slavljem, njegovom vizualnom raskoši, teatralnošću i ritualima. No u njezinu svijetu party nije samo sinonim za zabavu i užitak: iza privlačne scenografije kriju se ironija, nelagoda, proturječja i svijest o prolaznosti. Jer svako slavlje ima i svoju drugu stranu, a svaki party svoj kraj. Iako, naravno, Paulina nastavlja sa svojim djelovanjem na art sceni.