''Pametna žena bez sisa može.'' - Martina Mlinarević u Zagrebu predstavila novu knjigu
''Ovakvom odazivu nismo se nadali'' - čulo se kako šaputaju domaćini u Hugo's baru koji su dupkom popunili obožavatelji spisateljice Martine Mlinarević čiji je neposredan i iskren stil pisanja, odvažan duh te neponovljiv smisao za humor i dobru ironiju u jednom mahu još davno osvojio srca publike. Martina je, kako je sama istaknula, u Zagreb došla predstaviti svoju najnoviju knjigu Huzur, ali i na kontrolu. Ona se, naime, već godinu dana bori s rakom dojke, a svoju borbu ne skriva od čitatelja. Doživljaje, poteškoće i najintimnije trenutke dugog i tjeskobnog oporavka podijelila je u svojoj novoj knjizi Huzur koja je svjetlo dana ugledala početkom ljeta.
Večer nabijena emocijama započela je i završila pjesmom Maje Posavec, a nastavila se pod vodstvom Tarika Filipovića koji se definirao kao Martinin ''skoro prijatelj''. To je, čini se, bilo prilično skromno, s obzirom da je spisateljica sama istaknula: ''U neko doba shvatite da vas Tarik Filipović vozi na previjanje sise.'' Tarik i njegova supruga Lejla uz nju su, čini se, stali u trenutcima borbe, kada joj je stabilan oslonac i dobar prijatelj bio najpotrebniji.
Iako to običava činiti sama, ovaj put je čitanje isječaka iz knjige Martina prepustila dvjema glumicama - Kristini Krepeli i Mariji Škaričić. ''Večeras, i inače, grlo mi je katastrofa otkad sam na zračenju'' - poručila je. Ipak, publika nije bila na gubitku. Kristina i Marija u svoja su čitanja unijele beskonačnu količinu emocije, a inserti koje su pročitale bili su veoma pomno odabrani i savršeno znakoviti.
''Ti si meni drugo plućno krilo. Pametna žena bez sisa može.'' - pročitala je Kristina Krepela i tako dala sjajnu uvertiru u knjigu koja je do kosti ogolila borbu protiv raka dojke kao fenomena s kojim se, nažalost, susreću mnoge. U njoj su bez cenzure opisani trenutci ''rekonstrukcije tijela i rekonstrukcije duše''. S tijelom se nikad ne zna, ali za dušu mnogo čine zagraljaji. Martini su pomogla svega tri. Ljubav, na kraju i koncu, uvijek može popraviti brojne napukle stvari - i nadomještenu dojku u komičnom, ili kako Martina piše - komedijaškom, pokušaju suživota s onom drugom, životom satranom, dojkom.
Kad je riječ o naslovu, Huzur je mnogima (i Tariku, priznao je) nesvakodnevna riječ. Ona, naime, znači mir - unutarnji mir, mir sa samim sobom. ''Svoj huzur nađite, huzur budite!'' - poruka je ove knjige. U vremenima kada je teško obustaviti vječno kretanje i pronaći vlastito ja, Martina ima samo dva savjeta: ''Pregledavajte se, ne samo dojke, pregledavajte dušu - idite što češće sebi na raport.'' te ''Živite svoj san jer preostaje samo vrijeme i oni koje volite.''