Ovaj rustikalni biser djeluje kao skromna lička kućica za odmor, ali ono što je unutra je fascinantno
- Smještena u Debelom Brdu nadomak Gospića, Zera rust'ke je beskrajno šarmantna kućica za odmor iz 19. stoljeća sa svime što nam je potrebno za jedan malo drugačiji odmor
- Ovdje nema televizije, kuha se na štednjaku na drva, a pronaći se može brojne druge predmete iz nekadašnje seoske svakodnevice poput tkalačkog stana, stolarske klupe, tronožaca, šarenice, krpara, plahti od konoplje...
- Ova je kuća poput malenog etno muzeja zapravo hommage nekim davnim zaboravljenim vremenima, samoodrživom seoskom gospodarstvu, sjećanju na djetinjstvo i Liku kakva je nekad bila
Nenametljiva, skromna, malena i simpatična samo su neki od epiteta kojima bismo mogli opisati etno kućicu Zera rust'ke, a komotno možemo dodati i one poput jedinstvena, neobično obična, posebna, preslatka i beskrajno šarmantna. U njezinih su se 86 kvadrata smjestile tri spavaće sobe, dio paketa je ogroman vrt okružen šumom, a to što je smještena u Debelom Brdu nadomak Gospića garancija je mira i tišine.
Sama kućica datira još iz 19. stoljeća, a njezin je vlasnik najstariji pisani dokument o vlasništvu pronašao u Državnom arhivu s upisom u zemljišne knjige Austro Ugarske iz 1872. Iako je, priznaje mi, godinama koketirao s idejom o ladanjskoj kućici za odmor negdje u okolici Zagreba, nasljedstvom derutnog, no unatoč tome infrastrukuralno sačuvanog imanja u Lici, njegovi su se planovi promijenili pa ni trenutka nije dvojio o tome treba li imanje obnoviti.
'Pri uređenju sam se vodio principom zero waste reciklirajući maksimalno upotrebljivih materijala zatečenih na imanju, od drveta, tkanina, kamena i željeza pa do različitih uporabnih predmeta od kojih sam izradio glavninu namještaja, bilo prema sjećanju, bilo prema originalnim predlošcima, uz dozvoljavanje malo kreativne slobode prilagođene novim tehnologijama', priča mi Ivica. Tako su na primjer u izvorni stari kredenc ugrađeni perilica i hladnjak, a za kompletnu su obnovu korištene ekološke boje i lakovi na bazi vode i voska.
'Stil uređenja mogao bi se nazvati lički minimalizam karakterističan za kuće Like šezdesetih godina prošlog stoljeća, a inspiraciju za boje u interijeru sam pronašao u šarenicama (vunenim prekrivačima) koje su istkale vrijedne ruke moje bake', kaže, priznajući da je kuća zapravo jedan pravi mali etno muzej sačuvanih predmeta koji su se koristili u svakodnevnom životu na selu, a većina ih je i izrađena na samom imanju. Ovdje se tako mogu pronaći tkalački stan, stolarske klupe, tronošci, šarenica, krpare, plahte od konoplje, koperte, pernati jastuci i perina na kojoj se i danas spava u izdvojenoj prostoriji.
'Možda smo rijetka, ako ne i jedina kuća za odmor koja nema televizor, u kojoj se kuha na špaketu (peći) na drva, a intencija je da se vrijeme na imanju provodi aktivno, u šetnji šumom, razgovoru, slušanju glazbe, osluškivanju prirode, čitanju knjige uz vatricu ili ponekad zaboravljenu petrolejsku lampu, koristeći internet samo neophodno vezano uz posao ili nužnu komunikaciju', poručuje Ivica.
Ovo je imanje svojevrstan hommage nekim davnim zaboravljenim vremenima, samoodrživom seoskom gospodarstvu, sjećanju na djetinjstvo i Liku kakva je nekad bila i baš sve što nam je potrebno za jedan, zericu drugačiji odmor koji će nas u potpunosti opustiti i regenerirati. A tko zna, možda se na kraju nikad ni ne poželimo vratiti u modernu svakodnevicu...