• U javnosti se često pojavljuju otvorena pisma koja probijaju jako duboko u pitanje žene i ženstva
• Pismo anonimne 45-godišnjakinje Talijanke, objavljeno na njenom blogu, odjeknulo je svijetom
• "Moramo im reći da se ne smiju ustručavati reći ono što misle, da je snaga u spoznaji te da će se možda ipak morati potruditi mnogo više od muškaraca"

Otvorena pisma sve su češći način prenošenja snažnih poruka. S vremena na vrijeme, neka nas naprosto oduševe. Tako je bilo i s pismom anonimne 45-godišnje samohrane majke dvoje adolescenata koja je svoje pismo objavila na blogu SOS Donne.  Njeno pismo, naslovljeno Kćerima. Istini., toliko nas je oduševilo da smo ga odlučili u cijelosti prenijeti u slobodnom prijevodu:

''Neke stvari trebale bismo govoriti svojim kćerima. Primjerice, istinu. Možemo početi od toga da im objasnimo da ljubav nije zelena poljana okružena dugama i slatki poljubac na kiši. Trebamo im reći da ljubav ipak nije sve. I da joj može doći kraj.

I da, nažalost, bez financijske neovisnosti, nema ni emotivne neovisnosti. I da to treba biti njihov prvi cilj: samostalnost, neovisnost i sloboda. Naša je dužnost potaknuti ih na to da same određuju tko će biti i što će raditi.

Moramo im reći da ne smiju trošiti previše vremena, novca, energije da stvore brak iz snova. Bajke u jednom danu ispare, a čovjek je ono što ostaje. Moramo im reći da se mogu odijevati kako žele i pritom zahtjevati da budu poštovane. Moraju se usuditi, moraju djelovati i neprestano vježbati hrabrost. Moramo im reći da se sukobe sa strahom jer rješenje nije u tome da se zatvore u kuću, obuku duge suknje ili da ih, da bi se osjećale zaštićene, posvuda prati muško društvo. Rješenje je u tome da pokušaju promijeniti stvar.  Moramo im reći da nisu manje vrijedne od muškarca u njihovoj blizini. I da ih nitko ne smije dirati, izazivati, iskorištavati. Ništa što one učine nikada neće opravdati nečije nasilje. 

Mama i pol Angelina otkrila što stalno ponavlja svojim kćerima

Moramo im reći da se moraju nastaviti boriti za svoja prava, kako bi svaka žena jednog dana imala slobodu izbora.

Moramo im reći da, ako ne žele seks (i bilo što drugo), kažu NE. Ljubav se ne mjeri popuštanjem.

Moramo im reći da imaju klitoris i da u njemu mogu uživati. U tome nema ništa loše. Mogu i zahtijevati svoje zadovoljstvo, kao što to muškarci čine, bez da se nakon toga osjećaju prljavo.

Moramo im reći da se ne smiju ustručavati reći ono što misle, da je snaga u spoznaji te da će se možda ipak morati potruditi mnogo više od muškaraca.

ŽALOSNO Iz dirljive poruke koju je napisala dan prije smrti možemo puno naučiti

Moramo im reći da si nauče biti sestre i ne suditi jedna drugoj. Moramo im reći da se drže skupa i pomire s tim da je ovaj svijet mjesto na kojem moraju djelovati. Dakle, moraju učiti, moraju ga znati i biti ga svjesne.

Moramo im reći da traže muškarce koji drže obećanja. Drugačiji - neka produže u dugim i brzim koracima. I da riječi ''volim te'' nije predodređena samo za muškarca.

Moramo im reći da nismo cmizdravice, da nismo histeričarke u PMS-u, da nismo ruže koje romansu vide posvuda, da ne patimo od prstenja na ruci i Amorovih strelica. Ni od komedija i romana u kojima se pojavi on i sve dobro završi. I da ljubav ipak nije dovoljna.

Našim kćerima moramo reći da vježbaju samoću i da je to put kojim se suočavaju s postojanjem. Moraju znati da mogu odvagati rizike i pritom se ne bojati samo zato što su ''krhko žensko''. To se više ne misli i nema povratka natrag. Na kraju, moramo im reći da vježbaju hrabrost. Odsad nadalje. Snaga je u njima i pripada im koliko i muškarcima. Neka se ničega ne boje. U njima leži sve što im treba.''