Bojice, tepih ili možda stol? Produkt dizajnerica Maja Mesić u svim tim običnim predmetima nalazi neobičnu stranu, pa tako njene bojice Boya  imaju oblik kapljice, tepih Coil (trenutno izložen i u Holon Design Museumu u Tel Avivu) se sastavlja poput puzzli, a podmetači 4All služe ne samo za vruće posude, nego i kao ukras. Kako sama kaže za njenu karijeru kriv je njen srednjoškolski mentor koji ju je poznavao bolje nego što je ona poznavala sebe te joj sugerirao studij dizajna: "Oduvijek sam voljela mijesiti, modelirati te sastavljati i rastavljati stvari. Mama mi je sugerirala da nakon osnovne škole upišem Školu primijenjen umjetnosti i dizajna, a mentor me nakon škole usmjerio na studij dizajna. Bila sam mlada i nisam bila sigurna u to, ali na sreću moj mentor me poznavao mnogo bolje nego što dam ja poznavala sama sebe te sam se već na prvoj godini fakulteta okrenula produkt dizajnu."

Maju većina ljudi prepoznaje upravo po njenim tepisima i bojicama za koje kaže da su njen najbolji proizvod te da nikada neće uspjeti proizvesti nešto slično: "Teško je napraviti takvu savršenu cjelinu  oblika, funkcije i estetike, a Boya su savršena cjelina. Nemaju niti jedne mane, niti jedan razlog zašto ih ne bi trebalo napraviti. Sve oko mojih bojica je konstruktivno i dobro. Dakako, ponekad se moraju raditi kompromisi, ali svejedno uvijek treba težiti savršenstvu i stvaranju više vrijednosti kod proizvoda. On mora imati nešto pametno u sebi."

Ova produkt dizajnerica čest je gost izložbi u inozemstvu stoga je iz prve ruke mogla opisati razliku između stranih i domaćih sajmova: "Svaki dizajner na svakoj izložbi želi da se njegov rad prepozna i tu nema razlike, bez obzira u kojem dijelu svijeta bili. Naš problem je što u Hrvatskoj nema proizvođača, dok u inozemstvu na sajmove dolaze industrijalci koji traže ideje, mediji koji prate produkt dizajn i sve vrvi ljudima koje dizajn zanima. Kod nas su sajmovi sami sebi svrha, guraju ih dizajneri i Hrvatsko dizajnersko društvo i dobro je da je tako, jer inače ne bi ni njih imali.

" Maja objašnjava i kako se ona, baš kao i većina njenih kolega, odlučuje na samostalnu proizvodnju jer nema dovoljno ulagača koji bi otkupili prava na sve kvalitetne ideje. Ističe kako je takav oblik investiranja, u kojem dizajner sam izrađuje svoj proizvod, u inozemstvu rijetkost te da tako rade uglavnom studenti. "San svakog dizajnera je da bude freelancer i dobro prodaje svoje ideje nekome tko će ih proizvoditi, ma koliko god mi šutjeli o tome", otkriva Maja koja kaže i kako nema omiljene dizajnere, ali zato ima njihove omiljene proizvode.

Ono što je posebno u Majinom dizajnu je njen pristup predmetima – on je uvijek višeslojan, pa se tako njeni tepisi zahvaljujući mehanizmu sastavljanja mogu lako transportirati, a Boyama povlačiti linije raznih debljina jednostavnim okretanjem bojice. "Njihova poveznica je razlog njihova postojanja i zato su dinamični. To je jednostavno stvar odgoja osobnog dizajnerskog razmišljanja. Svoj stav uvijek definiraš kroz funkciju, oblik i izgled. Ponekad niti ne dizajniram nešto do kraja jer vidim da nema ta tri bitna elementa, proizvod nije inovativan, a ja se uvijek trudim postići jednu višu dimenziju", kaže mlada dizajnerica koja upravo zato ne voli ideje koje joj padnu na pamet.

"Ideje se stvaraju od konkretnih stvari. Npr. netko želi da mu dizajniram pisaći stol i tu kreće moje razmišljanje o predmetu: tko će raditi za tim stolom, čime se ta osoba bavi, što će raditi za stolom, gdje će se predmet nalaziti u prostoru, koji materijali su pogodni za izradu stola... tu se razvija konkretan proizvod sa svojim funkcijama i zahtjevima. Ideje koje mi padnu na pamet su često površne, samo s estetikom i funkcijom, a nedostaje im dobro oblikovanje koje dizajnu daje višu vrijednost koja se pokazuje kroz vrijeme" objašnjava Maja.