Da je istiskivanje prištića užasno loša ideja dokazale su već davno brojne dermatološke studije. Rezultat tog čina nove su upale, crvenilo i ožiljci. Ali ljudi to ne prestaju činiti! Priznajmo si, uživamo u procesu koji nas zapravo boli i apsolutno nam ne čini dobro. Tako se, dakako, nameće pitanje zašto nam se to događa i što nas to nagoni na duge epizode istiskivanja prištića sebi i/ili drugima). 

Ovaj fenomen pokušali su objasniti brojni stručnjaci. Nicole Karcinski, psihijatrica i stručnjakinja za mentalno zdravlje, ustvrdjela je da se ovaj fenomen mnogo češće pojavljuje kod žena. ''Kliničke studije pokazale su da žene istiskuju prištiće mnogo češće od muškaraca'' - izjavila je doktorica te dodala da to veoma često čine u emocionalno nabijenim situacijama. Kada su nervozne, uzbuđene ili čak sretne, istiskivat će mnogo više prištića. To, dakako, ima i svoje biološko objašnjenje.  ''U našem tijelu oslobađa se dopamin i to je prava neurobiološka pozadina navike'' - tvrdi Karcinski koja je pojasnila da je dopamin, uz serotonin i oksitocin, hormon koji čini da osjećamo sreću i zadovoljstvo. Eto, sad znamo objasniti zašto baš, baš moramo istisnuti prištić.  Svoje tumačenje ovog fenomena dao je i Robin Dunbar, poznati evolucijski psiholog. On kaže da nam je sklonost ka istiskivanju prištića evolucijski uvjetovana. Njegova istraživanja pokazali su da slično rade orangutani i čimpanze. ''Oni će ukloniti sve što se nalazi na površini kože, a privlači im pažnju.'' - objašnjava znanstvenik. To je dio njihova (i našeg?) procesa uljepšavanja. Dunbar tvrdi da nam je 'sram' zbog istiskivanja prištića kasnije nametnut društvenim normama, ali sam proces je - dio našeg genetskog koda!