Moje iskustvo: Muke po menstrualnoj čašici
Menstrualna čašica je komad "plastike" o kojem svi pričaju već nekoliko mjeseci. Kako godinama nosim tampone jer mislim da jedini nisu odvratni (iako u biti fakat jesu), čašica mi se činila kao još bolja opcija jer je zdravija, kao super praktična, slatka je i roza (ne znam, nisu li i takve stvari bitne?). Iako sam je prvotno htjela isprobati za vrijeme godišnjeg pa da s infamous čašicom i zaplivam, sudba je htjela da me uhvati za vrijeme najgoreg PMS-a ikad i u poprilično bukiranom poslovnom rasporedu... Možeš li već namirisati na što ovo vodi? Čašicu i sad nosim, i moram priznati da sam malo luda od svega.
Samo curke ovo mogu razumjet. I meme fanovi, dakako.
Kupila sam svijetloroza Lily Cup menstrualnu čašicu, i to onu veću jer mi se činilo da imam obilnije menstruacije pa kao, better safe than sorry. Užasavala me već na prvi pogled. Poprilično je velika, i koliko god glatko izgleda, stvarno je bila tvrda (znam da opis djeluje neodoljivo slatko kao nešto drugo, ali koncentriraj se, zaista pišem o čašici) što me nekako isprepadalo. Nećemo se lagati, sve imamo više ili manje iskustva s većim ili manjim "stvarima", ali ovo umetanje mi se činilo nekako posebno problematično. Uz čašicu dobiješ antibakterijsku pinki vrećicu i dvije knjižice s uputama. Pročitala sam ih štreberski i pridržavala se svega.
Postoji i video tutorijal, valjda za milenijalse.
Čašicu prvo moraš prokuhati na 5-8 minuta i bit će ti užasno smiješno žlicom vrtjeti tu stvarčicu u lončiću u kojem vjerojatno najčešće podgrijavaš sarmu, osim što ćeš ovo uskoro pokušati umetnuti u sebe uz jedno tri molitve da sve prođe kako spada. Zatim bi bilo najbolje da opustiš vaginalne mišiće i da u nekom položaju u kojem izbacuješ guzu prema natrag "insertiraš" čašicu. Prije toga, imaš dva načina na koja možeš prefrkrnut čašicu da bi je uopće mogla staviti; na jedan način je "možeš smotati na veličinu tampona" (lažu), a s drugim imaš uzak vršak, širok trup i uzak kraj.
Moja dražesna suputnica.
Ono što je mene izbacilo iz takta je činjenica da čašicu moraš zvjerski prstima pridržavati po sredini da se ne odfrče dok je istovremeno stavljaš u sebe, što je dosta nezgodno jer ti tako smetaju vlastiti prsti pri umetanju. Ako pokušaš pomaknuti prste, čašica izleti iz ruku k'o torpedo, a pritom ned'o bog da ti sleti na pod jer se onda vraćaš za štednjak. I tako se ja stala u svoj najbolji "Slavic squat" i pokušala umetnut čašicu. Idem jednom rukom i ne ulazi, doslovno mi se otvara prilikom umetanja. Ništa, probam s dvije ruke nekako, jednom stavljam, drugom nasilno guram palcem, uštipnem se... Ne ide. To sam pokušavala jedno 15 minuta, na oba načina frkanja, uz psovanje majke i svetaca, do te mjere da sam bila iziritirana i suha k'o barut. Bacila sam (okej, lijepo odložila u vrećicu) prokletu čašicu, stavila tampon i išla spavati.
The struggle was real.
Dan drugi. Prije posla sam ušla u tuš, čučnula i lijevom rukom probala ugurati čašicu - i uspjela iz prve. Onda slijedi onaj dosta nezgodan dio kada trebaš provjerit je li ti se čašica 100% otvorila, jer ako nije, procurit ćeš. Stručnjaci iz uputa predlažu da stisneš bazu čašice i da će se tako refleksno otvoriti, ili da jednim prstom kružiš oko čašice. Nijedna taktika nije pretjerano jednostavna ili ugodna (vizualiziraj), ali me je donekle uvjerila da sam čašicu dobro stavila. Doduše, stavila sam i uložak za svaki slučaj. Moram priznati da je taj dan odlično prošao - nisam ni kapljicu procurila, čašicu nisam osjetila i nakon desetak sati (nakon radnog dana, ajmo reći) čašica je bila puna tek na jednu trećinu - predobro! Čašicu inače vadiš tako da je povučeš za bazu i pritom opustiš mišiće (koje ja očito ne znam opustiti). U svakom slučaju, moja taktika je "potegneš i pregrmiš". Oduševljeno sam staroj ispričala kako mislim da će mi se ovo jako sviđati. Nakon tuša ponovno sam je umetnula na prvu, napravila odvratnoću od provjere prstom i otišla na kavu, pa na spavanje. Nisam ništa primijetila osim da me kod hodanja malo zasmetalo.
Ma dobro je sve!
Treće jutro probudila sam se s užasnim bolovima u donjem dijelu trbuha. Dakle, doslovno kao da me netko cijelu noć mlatio. Čašicu sam tada izvadila uz malo jauka i zaključila da očito nije dobro stajala, jer je bol iz trbuha nakon vađenja brzo nestala. Narihtala sam je natrag, napravila provjeru i otišla na posao. U uredu sam osjetila da nešto... curka. Ček, kak?! Napravila sam sve isto, stoji plitko, otvorila se, ne smeta me pri hodu, ne boli... Ali stvarno je curkala. Dan sam provela s čašicom i uloškom jer jeb***, nezgodno je u muško/ženskom wcu prati čašicu u umivaoniku - da mi se koji kolega ne bi srušio u nesvijest od mog barbarstva, jer ipak je menga "tabu". Tu večer sam odlučila ne spavati s njom jer sam se, iskreno, bojala boli. Stavila sam tampon i zaspala.
Tako sam se osjećala ravno jedan dan ali okej
Četvrto jutro odlučila sam se vratiti čašici; kao bivšem kojem znaš da ti nije baš činio dobro, ali vam je bilo jako lijepo ponekad. I baš kao takav bivši, prigrlila me i glatko ušla na prvu. I sad ti pišem dok je nosim, iako, doduše, boli me trbuh. Ne mogu procijeniti je li radi čašice ili menstruacije, ali me poprilično iritira. Realno, ona ima pregršt prednosti; možeš je koristiti dugi niz godina, od antibakterijskog silikona je, zdravija je od bilo kojeg tampona ili uloška i praktična je - nema mi se što ne svidjeti! Sugeriram da je isprobavaš malo po malo, i jednom kada osjetiš da ti je sjela i mogla bi je nositi više dana za redom, tek tada tako i kreni. Ovo iskustvo je za mene bio pravi brodolom emocija - koje su najčešće bila istinska nervoza. Hoću li čašicu nastaviti koristiti? Mislim da da, ali povremeno, na kapaljku. Možda smo previše bezglavo uronile u ovu vezu, a trebale smo se prvo bolje upoznati - zvuči li ti to poznato? Život je stvarno smiješan.