Moj popis ideja za božićne poklone potpuno se promjenio nakon što sam pogledala Netflixov dokumentarac
- Ne bi li me kupnja božićnih poklona dočekala u posljednji tren i ne bih li izbjegla stres koji takva kupnja sa sobom nosi, ove sam godine o božićnim poklonima krenula razmišljati puno ranije i već kupila nekoliko njih
- Nakon što sam ovoga vikenda pogledala dokumentarac koji je nedavno stigao na Netflix, ostatak liste mojih ovogodišnjih božićnih poklona odjednom je poprimio poprilično drugačiji izgled
- I sama si danas nešto planirala kupiti? Učini svijetu uslugu i prvo pogledaj dokumentarac 'Buy Now! The Shopping Conspiracy' ('Kupi odmah: šoping urota')
Za razliku od ostatka godine, već je ove nedjelje jako puno trgovina i shopping centara bilo otvoreno. Iako je advent tek započeo i do Božića su nam ostala još puna tri tjedna, trgovci su itekako svjesni da je prosinac mjesec u kojem trošimo najviše pa ne iznenađuje što su mnogi, nipošto ne želeći propustiti niti jednu priliku za zaradu koja im se nudi, većinu radnih nedjelja sačuvali za posljednji mjesec u godini.
Ne bih li se i sama našla u situaciji koja mi se već nekoliko puta dogodila - kada me zbog raznoraznih spletova okolnosti kupnja božićnih poklona dočekala u posljednji tren, i ne bih li izbjegla stres koji takva kupnja sa sobom nosi, kada ono što sam naumila kupiti više nije dostupno pa odjednom, kao i tisuće drugih, manijakalno jurim od jednog dućana do drugog tražeći alternativu, ove sam godine o božićnim poklonima krenula razmišljati puno ranije. I ne samo da sam krenula razmišljati, nego sam dosta poklona već uspjela riješiti. A onda sam ovoga vikenda, odmarajući od obaveza, pogledala dokumentarac koji je nedavno stigao na Netflix i zahvaljujući kojemu je ostatak liste mojih ovogodišnjih božićnih poklona odjednom poprimio poprilično drugačiji izgled.
Dokumentarac imena 'Buy Now! The Shopping Conspiracy' priča je o našim potrošačkim navikama i svim trikovima kojima trgovci i velike korporacije poput Amazona ili Applea pribjegavaju ne bismo li kupovali što više, ispričana od strane mnogih koji su svoj kruh zarađivali radeći za njih i osmišljavajući inovativne načine kako nas uvjeriti da nam je nešto potrebno ili da se neka prilika za kupnju nipošto ne smije propustiti. Dokumentarac je i svojevrsno pokajanje tih istih ljudi te njihov pokušaj da promijene naš način razmišljanja, natjeraju nas da se zapitamo treba li nam doista sve ono što nam čuči u webshop košaricama i potaknu nas na promišljanje o tome kakav utjecaj naše šoping navike imaju na svijet u kojem živimo.
Kad god nešto što posjedujemo odlučimo zamijeniti nečim drugim, boljim i modernijim, bila to jakna, mobitel ili neki kućanski uređaj, malo tko od nas razmišlja što će se dogoditi s onom stvari koja nam više nije potrebna ili je više ne želimo. Volimo živjeti umireni mišljenjem da je dovoljno razvrstavati otpad kako bi sve ono što izbacujemo iz svog života završilo u reciklaži i bilo ponovno iskorišteno za stvaranje nečega novog, no žalosna je činjenica da se reciklira jako maleni dio otpada i još žalosnija ona da ništa što odbacimo neće ni nestati, ni ispariti.
Mi ćemo možda zaboraviti da je pet prastarih mobitela koje smo napokon odlučili baciti kada smo se uhvatili generalnog čišćenja svog doma ikada postojalo, no neke daleke nesretne zemlje u koje se svakodnevno odvoze tone otpada iz onih malo sretnijih i puno bogatijih nikada neće zaboraviti ništa što smo kroz život gomilali i skupljali te naposljetku odbacili. Prizori koji više nalikuju distopijskim scenama iz kakvog filma katastrofe njihova su svakodnevica i podsjetnik na nebrigu svih onih čije džepove punimo i koji će nam, ne bismo li kupili još jedne traperice, slušalice, mobitel, torbu ili bilo što drugo, obećati i reći sve što je potrebno da bi naša savjest bila umirena.
Kada su tisućama kilometara udaljeni od tebe i niti ne znaš da postoje, lako ih je ignorirati, no kada se odjednom, zahvaljujući dokumentarcima poput ovoga, nađu u tvom dnevnom boravku, odluku o nekoj novoj kupnji više ne donosiš tako olako kako prije. Ok, netko možda na takve prizore ni ne trepne i vrati se punjenju svoje virtualne košarice i prije no što se odjavna špica dokumentarca uspije izvrtiti, no moje se potrošačke navike zahvaljujući ovakvim sadržajima polagano, ali sigurno mijenjaju.
Kako točno? Pa, za početak, o svemu što poželim kupiti pet puta razmislim je li mi uistinu potrebno. Kada kupujem poklone, ne kupujem prvo na što naletim samo kako bih tu osobu mogla prekrižiti na popisu, već nastojim smisliti nešto što će tu osobu istinski razveseliti ili joj biti potrebno, a ukoliko to nešto uspijem pronaći u ponudi nekog domaćeg brenda koji je cijelo svoje poslovanje izgradio na filozofiji održivosti, spremna sam to platiti malčice više naspram nečega sličnog što nudi neka od velikih korporacija. Radije kupujem od brendova koji svoje proizvode izrađuju po narudžbi, nego od onih koji stvaraju ogromne zalihe koje, kada ih ne uspiju prodati, radije biraju uništiti i poslati na put do tih dalekih nesretnih zemalja nego, na primjer, donirati potrebitima.
Za nekolicinu prijatelja i članova obitelji za koje znam da su veliki zaljubljenici u anitkvitete ili vintage odjeću i modne dodatke, poklone tražim na buvljacima, u second hand shopovima i na sajmovima antikviteta, nekima sam odlučila radije pokloniti neko lijepo iskustvo nego neku opipljivu stvar, a ima i poklona koje sam odlučila sama izraditi. Iskreno, svaka mi je ideja poželjnija i prihvatljivija od kupovine od onih kojima je svaki prodani komad ohrabrenje da nastave s praksom koja je žalosna i uznemirujuća na svakoj mogućoj razini. I danas si nešto mislila kupiti? Prvo pogledaj ovaj dokumentarac!