Mlada Antonela Golobić uspješna je instruktorica fitnessa, a iza njenog uspjeha krije se hrabra borba
- U našoj rubrici '15 minuta sa...' razgovaramo s uspješnim, zanimljivim i inspirativnim ženama
- Instruktorica fitnessa Antonela Golobić, a odnedavno i vlasnica fitness studija, ispričala nam je kako je započela njena karijera, budući da je u sportu od malih nogu, ali i o svojem iskustvu s mentalnom bolešću
- Ljubiteljica prirode predivnog osmjeha otkrila nam je i što očekuje u sljedećoj godini
Antonela Golobić je fitness trenerica nedavno je ostvarila jednu od svojih velikih želja, otvaranje vlastitog fitness studija. No, ovo veliko ostvarenje nije jedina pobjeda koju je Antonela postigla u životu. Iza širokog osmijeha dugo se krio teret depresije, a Antonela je iz te borbe izašla osjećajući se kao pobjednica. Mlada trenerica danas otvoreno govori o svojem teškom iskustvu te širi zdravu svijest o problemima mentalnih bolesti, istodobno nam pružajući uvid u svoj svijet ispunjen fitnessom, ljubavlju prema modi i putovanjima i svojim brojnim drugim interesima!
Nedavno ste otvorili fitness studio, što je doista veliki uspjeh. Kako ste se odlučili upustiti u tu poduzetničku avanturu? Je li vam to oduvijek bila želja?
- Vlastiti fitness studio nije bio u planu ovog trenutka, više tamo oko tridesete. Međutim, planovi se mijenjaju i evo s napunjenih 26 postala sam poduzetnica. Sve je krenulo s time da su mi se jedna vrata zatvorila, točnije u teretani gdje sam vodila privatne treninge odlučili su naplaćivati svakom treneru članarinu od 200 eura i ja sam si rekla: "pa čekaj to nema smisla, ovo mi je znak" i u tom trenutku sam zatražila poticaje, plan je prošao iz prve.
Odlučila sam pronaći prostor i to sam uspjela dosta brzo. Prostor je bio u katastrofalnom stanju, ali uz pomoć tate i prijatelja u mjesec dana je postao prava oaza. Po cijele dane smo bili u prostoru i kombinirali kako i što s budžetom koji smo imali. Koliko god je bilo naporno, uživam gledajući prostor jer smo apsolutno sve sami odradili i to sad ima veće značenje.
Završili ste kineziologiju te radite kao fitness trenerica. Što vas je najviše privuklo ovom aspektu profesije?
- Tako je, ustvari radim još od svoje 18. godine, svoje prve trenerske korake sam započela u školi trčanja Forca. Rad s ljudima je moj poziv. Uživam u tome kad vidim napredak kod klijenata, kad oni dođu sretniji i zadovoljniji sobom nakon par mjeseci. Jako često se zna dogoditi da se jedva natjeraju na trening i nakon 60 minuta budu presretni i ponosni na sebe što su odradili nešto korisno za svoje zdravlje.
Kako biste opisali svoj tipičan radni dan? Od čega se sastoji svakodnevna rutina?
- Moj tipični dan je jako zabavan, ustajem u 6:30 jer imam popunjene jutarnje termine već od 7:30 do 10:30, u toj kraćoj pauzi prošećem psa, slušam podcast ili neko predavanje, a već oko 14 sati odradim vlastiti trening i kreće nova popodnevna grupa od 16 do 20 sati. Tu i tamo se znaju desiti neka snimanja pa dođe do promjene rasporeda. Navečer ubacim večernju šetnju i oko 23 sata spavanje.
U kojem biste smjeru još željeli razvijati karijeru?
- Meni nikad dosta novih ciljeva, budući da je studio sad ostvaren, voljela bih se naravno jednog dana proširiti, poznavajući sebe, i to bi moglo ubrzo. Jako se zalažem za mentalno zdravlje jer sam i sama doživjela psihičko zlostavljanje i depresiju. Voljela bih pokrenuti panel na tu temu i zapravo zadnjih godinu dana radim s jednim dečkom s autizmom i cilj mi je integrirati osobe s poteškoćama u razvoju u društvo. Ne smatram se velikom humanitarkom već je to nešto ljudski. Znam da ne mogu pomaknuti stijene, ali mogu pomoći zajednici koliko je u mojoj moći.
Tijekom godina borili ste se i s problemima koji se tiču mentalnog zdravlja. Koliko vam je fitness u tome pomogao?
- Jako puno sam u fitnessu i od malih nogu u samom sportu. Sport me izgradio u osobu koja nikad ne odustaje. Trening je nešto što meni spada pod svakodnevicu, u najgorim i najtežim trenucima nisam zapostavila treninge, ali čisto iz razloga jer je to moja rutina. Neka vrsta mentalne higijene uz psihoterapiju. Ne znači da će svakom pomoći, ali evo ja svoj tjedan ne mogu zamisliti bez treninga, makar šetnje.
Uz to, osim profesionalne pomoći, što vam je još pomoglo da se 'vratite samoj sebi' i što biste savjetovali mladim djevojkama koje se suočavaju sa sličnim problemima?
- Znam da bi sad svi voljeli čuti neku magičnu rečenicu, napravi ovo i ovo i bit ćeš super, ali to ne postoji, nema magičnog lijeka osim vremena. Vremena da prihvatiš depresiju, da je nadjačaš i pobijediš. To je proces, nije to nekoliko mjeseci, to su godine rada i ruda. Puno padova, odmah da vas pripremim, bit će dana kad ćeš ići pet stepenica naprijed, 6 nazad. Ali sve što te čini sretnom, iskoristi i drži se toga. Sat po sat, dan po dan. Nađi ono što voliš i što te veseli i najvažnije od svega je ne odustati kad postane teško. Nikad ništa nije idealno, ali to je život i bilo bi nam dosadno da ide pravocrtnom linijom, mora biti uspona i padova. Svaki pad me učinio jačom.
Kako se opuštate u slobodno vrijeme, što su 'ispušni ventili'?
- Naravno da moje slobodno vrijeme ne može biti odmaranje. Kad stignem, uređujem stari namještaj, farbam zidove ili nešto tog tipa. Moje slobodno vrijeme uvijek bude produktivno. Mene to baš smiri i onda na kraju to gledam i divim se. Nekom možda čudno, ali meni smirujuće.
Jeste li više 'kućni tip' ili ipak više volite vrijeme provoditi vani?
- Nikako nisam kućni tip, jako puno vremena provodim u prirodi ili samo šetnjom gradom. Svašta mene zanima, jako često šetam sama i razmišljam kako da unaprijedim posao.
Prije nekoliko godina sudjelovali ste i na izboru za Miss sporta. Što je značilo to iskustvo?
- To je stvarno bilo davno, negdje na prvoj godini fakulteta sam dobila poziv da sudjelujem, a tad sam ja bila jako sramežljiva i ustvari na nagovor drugih sam otišla na casting i eto završila kao prva pratilja. U osnovnoj školi su me ismijavali zbog izgleda, bila sam jako sitna i nerazvijena, uz sve to mene bi to znalo jako povrijediti pa bi mi se smijali jer plačem i kad sam nakon nekoliko godina dobila taj poziv, rekla sam si: sad ću vam pokazati da nisam plačljivica. Godinama sam držala u sebi taj neki bijes prema svima koji su me ismijavali, ali Miss sporta nije bio način na koji sam riješila svoje frustracije već psihoterapija.
Osim sportskih kompleta u kojima provodite mnogo vremena, što inače najviše volite nositi i kako biste opisali svoj stil?
- Da se mene pita ja bih nosila samo haljine, nećete vjerovati, ali rijetko kad ćete me vidjeti u trenirci. Obožavam boje, kombiniranje starog i novog. Cipele na petu i haljina, da mogu tako bih i na posao. Moj stil, vidiš ne znam, rekla bih 'casual but make it fancy'.
Prošli ste mjesec posjetili London. Što Vam je najviše ostalo u sjećanju s tog putovanja i imate li već u planu destinaciju koju sljedeću želite posjetiti?
- London me oduševio, grad s toliko mogućnosti. Nisam ni stigla sve pogledati, svaki kutak tog grada je za mene bio wow. Kod mene se to nikad ne zna, sigurno će biti nešto, ali trenutno sam jako fokusirana na fitness studio.
Polako nam se bliži i kraj godine. Po čemu ćete pamtiti 2023. i čemu se nadate u 2024. ili što biste željeli ostvariti?
- U ovoj ću godini zahvaliti svim ljudima koji su otišli iz mog života jer sam napravila mjesta za nove. Pamtit ću ju po završetku fakulteta i naravno otvorenju svog fitness centra. Ova godina me naučila da sama mogu sve što poželim. Sljedećoj se jako veselim jer ulazim u nju kao poduzetnica i veselim se svim novim projektima. Voljela bih u 2024. stvoriti svoj brend, pokazati svakoj ženi koja se boji započeti nešto sama da se može. Hrabrost je savladati strah, vodilja s kojom idem u 2024. godinu.