• U ovim izazovnim vremenima postoje žene koje su od prvog dana bile na "prvim linijama fronte" kako bi pomogle onima kojima je njapotrebnije, onima čije zdravlje je ugroženo. One su junkinje koje često uzimamo zdravo za gotovo...
• Donosimo njihove priče kako bismo im zahvalili i inspirirali sve druge da mogu biti junaci. Medicinska sestra Josipa Belev je jedna od njih...
• Ionako zahtjevni uvjeti rada u vrijeme epidemije i velikog potresa zahtijevali su veliku požrtvovnost, altruizam i snagu zajedništva
• Što je Josipi davalo snagu u vremenima nadljudskih napora, ali i njezinu poruku svima koji će doći u doticaj s medicinskim osobljem, donosimo u nastavku

Josipi Belev, medicinskoj sestri s 20-godišnjim radnim iskustvom, posebno je značilo da je svoju priču za miss7 mogla ispričati baš uoči Međunarodnog dana sestrinstva, štoviše u 2020. koja je proglašena godinom sestrinstva, i to uz skromnu nadu se da će, uz sve ostale promjene, situacija s epidemijom donijeti da se o ovim hrabrim majkama, ženama i kćerima priča s poštovanjem. Josipa je glavna medicinska sestra Odjela za trombozu i hemostazu te benigne bolesti krvotvornog sustava na Zavodu za hematologiju, KBC-a Zagreb, a po povratku s posla kod kuće je čeka divna obitelj, suprug Borislav i kćer Mija. Svakodnevica se početkom ožujka pojavom do tada nepoznatog virusa COVID-19 promijenila, a Josipa se našla na prvoj crti obrane i, kako joj je njezin altruistički poziv odredio, pod cijenu vlastitog zdravlja ostala u zaštiti onih najugroženijih skupina.

Life&style Blagajnica iz Zagreba riskirala je život zbog sugrađana: "U rizičnoj sam skupini, ali sam željela pomoći koliko mogu"

‘’Na Zavodu za hematologiju liječe se bolesnici koji su posebno osjetljivi na infekcije, što zbog prirode svoje bolesti, a što zbog komplikacija liječenja. Kroz cijeli svoj radni vijek u bliskom sam kontaktu s vrlo ozbiljnim infekcijama često otpornim na antibiotike, ali epidemija korona virusom ipak je umnogome utjecala na naš rad’’, ispričala je Josipa.

Nova svakodnevna rutina

Njezin odlazak na posao započinje stavljanjem maske prije ulaska u bolnicu, a na ulazu su joj se mjeri temperatura i dezinficiraju ruke nakon čega može pristupi poslu.

‘’Nakon ulaska, presvlačim se u jednodnevnu uniformu te primam službu obilazim bolesnike, organiziram rad tima za zdravstvenu njegu bolesnika, organiziram različite dijagnostičke pretrage za bolesnike, narudžbe potrebnih lijekova i potrošnog materijala, te se bavim sestrinskom dokumentacijom. Budući da nema posjeta, u prethodno dogovoreno vrijeme dajem informacije jednom prije dogovorenom članu obitelji o hospitaliziranom bolesniku. Da napomenem, masku skidam tek kad izađem iz bolnice ili u slučaju kontaminacije. Stalno radim s maskom na licu, a prema potrebi oblačim i zaštitnu odjeću’’, opisala je svoju svakodnevnu rutinu Josipa.

Uvjeti koji su stvoreni u bolnici u vrlo kratkom vremenu kako bi spriječili ulazak virusa u ustanovu dali su joj sigurnost, a Josipa se tako i lakše nosila s novonastalom situacijom koja je ipak su najgorim trenucima zahtijevala i nadljudske napore.

‘’Prvih dva tjedna bilo mi je dosta teško, prema preporuci stožera zdravstveni radnici bili su podijeljeni u timove, ali kako sam glavna sestra odjela, nisam bila u niti jednom timu. Dakle, svo vrijeme dolazila sam na posao bez odmora. Brojne smo stvari promijenili u organizaciji rada. Neke su nam dobro došle i bilo bi dobro da ostanu takve, a neke nećemo moći zadržati jer izlaze iz okvira uobičajene prakse i ne bi se pokazale dobre kada iščezne strah od korone’’, povjerila je Josipa.

Briga o bolesnicima u potpunosti je u rukama medicinskih sestara

A od trenutka zatvaranja bolnica za posjete radi epidemije uzrokovane koronavirusom, jedina osoba s kojom bolesnici provode 24 sata je medicinska sestra koja je tu kada bilo što zatreba bolesniku. Josipin posao, kao i posao svake medicinske sestre, tada je bio rješavanje svih problema s kojima se bolesnik susreće tijekom boravka u bolnici.

Žene heroji Riječka poštarica Davorka: "Neki su nas kritizirali, ali sad nas više cijene. Nekako se osjećam kao heroj..."

‘’Susretala sam se s brojnim potrebama bolesnika koje uobičajeno riješe članovi obitelji. Na primjer, bolesnici uobičajeno nose svoje pidžame koje im donose članovi obitelji, a u ovom periodu hospitalizirani bolesnici nisu smjeli dobivati ništa izvan bolnice. Tako sam bila u situaciji svakodnevne narudžbe pidžama za cijeli odjel. Isto tako i nabave flaširane vode za bolesnika. Ima različitih situacija nekom se pokvari mobitel, neko izgubi PIN, netko nema mobitel pa se ne može čuti s obitelji. Srećom, sistem nabave ovakvih stvari jako dobro funkcionira u našoj bolnici tako da nije bilo većih problema, iako je to bio dodatni izazov za mene uz sve druge profesionalne izazove’’, ispričala je Josipa.

Izvanrednu situaciju dodatno je i otežao potres, a 22. ožujak zauvijek će joj ostati u sjećanju. Bio je to dan, napomenula je Josipa, kada je osjetila veliku solidarnost i hrabrost svih koji su se tamo našli.

‘Nakon potresa, zajedno sam s puno kolegica od kuće došla pomoći u bolnicu. Neke smo bolesnike morali otpustiti ali većina ih je ostala u nevjerojatnim uvjetima, a čak i tada su mjere opreza za sprječavanje prijenosa korone bile na zavidnoj razini. Većina bolesnika ostali su u bolnici, a bili su zbrinuti na najbolji mogući način u tim uvjetima. Kod kasnijih testiranja na COVID unatoč velikom riziku nije bilo pozitivnih. Nakon što je prošlo dva tjedna od tada došao nam je na odjel bolesnik koji je bio tijekom potresa u bolnici i čestitao nam na sjajno obavljenom poslu. Taj gospodin ima puno iskustva u organizaciji zbrinjavanja nakon elementarnih nepogoda i izvanrednih situacija. Njegove riječi su mi puno značile’’, prepričala je Josipa koja se lijepe trenutke trudi pamtiti, a manje lijepe opravdati.

Obitelj kao utočište

Gotovo nezamislivo teška situacija s kojom su se promptno moralo izboriti medicinsko osoblje, osim za Josipu predstavljala je i ugrozu za njezinu obitelj. Medicinska sestra priznaje kako uvijek postoji bojazan da će neku od infekcija 'donijeti' svojima kod kuće, posebno u situaciji kada, ispričala je, ‘’pred sobom imamo nevidljivog, jako zaraznog, protivnika’’.

‘’Srećom, u obitelji nemam člana koji pripada visokorizičnoj skupini. Svejedno, nije lako dolaziti kući gdje vas čeka malo dijete i jedva vas čeka zagrliti. Uvela sam pravilo da se pola sata nakon izlaska iz bolnice prošetam na otvorenom. Na ulaz u stan stavili smo dezinfekcijsko sredstvo za cipele, osim pranja ruku kod dolaska doma ruke i dezinficiramo. Odjeću u kojoj sam išla na posao držim na balkonu do idućeg dana, obavezno se tuširam i umivam i tek onda pozdravim s ukućanima. Često provjetravamo stan, mijenjamo ručnike, posteljinu, puno češće nego prije. Što se tiče socijalnog kontakta ili/i distance, poštivali smo preporuke’’, ispričala je Josipa.

U vremenu provedenom s obitelji tijekom najtežih razdoblja Josipa je upravo punila baterije.

‘’Igrali smo društvene igre te češće nego prije osjetili bogatstvo zajedničkih trenutaka. Svakodnevno šećem, a otkako je došlo toplije vrijeme vozim i bicikl gotovo svaki dan. To mi je dobar način relaksacije. Volim prirodu i proljeće pa šetnje i vožnje biciklom provodim u šumi’’, opisala je Josipa.

Snažna poruka bolesnicima i kolegama

Sada, kada se nakon najtežih trenutaka polako vraća optimizam, Josipa se nada kako će nas izvanredna situacija koja je sasvim preokrenula naše živote naučiti brojnim stvarima koje smo uljuljani u svakodnevicu zaboravili. Epidemija koji gotovo proročanski došla upravo u godini koja je proglašena godinom sestrinstva, napomenula je Josipa, u kriznim situacijama pokazala je koliko je velika i važna uloga medicinske sestre u zbrinjavanju bolesnika. U nadi da će medinska profesija biti više cijenjena i da će se o sestrama, umjesto pogrdno, govoriti s poštovanjem, Josipa je zamolila bolesnike i sve one koji će zatrebati usluge medicinskog osoblja – na strpljivost.

Life&style Ispovijest zagrebačkih taksistica: "Evo kako je bilo voziti klijente koji su pod mjerama samoizolacije"

‘’Bolesnicima se često se čini da moraju dugo čekati, ali teško da ćete naći medicinsku sestru koja sjedi i ništa ne radi. Vjerujte, medicinske sestre daju sve od sebe da vam olakšaju vašu tešku životnu situaciju. Moje kolege, kako kažete, na prvim crtama su prvenstveno profesionalci koji odgovorno obavljaju svoj posao često iscrpljeni, ali strpljivi, jer nažalost često nas nema dovoljno kako bi nadograđivali i poboljšavali svoj rad. Ne smijemo zaboraviti da je ova izolacija i hvale vrijedne mjere koje su na snazi imaju i brojne zdravstvene nezarazne komplikacije koje će tijekom daljnjeg razdoblja medicinske sestre drugih odjela morati profesionalno zbrinuti. Tako i druga područja djelovanja medicinskih sestara postaju prve crte’’, iskreno je ispričala Josipa, a svojim kolegicama poručila je da je zajedništvo ono što pokreće te da je snaga sestrinstva upravo u njima samima.

‘’Ovim putem bih pohvalila tim kojem pripadam koji uključuje doktore, medicinske sestre, bolničare i spremačice, svi od reda bili su spremni raditi u svakom trenutku ovih izvanrednih okolnosti, bez prigovora ostajali su u produženim smjenama, jedni druge vozili na posao dok nije bilo sigurnog javnog prijevoza i kao nikada prije osjetila se snaga zajedništva među svima’’, zaključila je Josipa Belev.