Majka je potrošila 17.000 kuna za odjeću sina jer on odbija nositi sve što nije markirano
- Nova školska godina zajedno s početkom rujna kuca na vrata, a dok se djeca pripremaju za povratak u školu, roditelji izviđaju trgovine kako bi im pronašli novu odjeću za povratak u školske klupe
- No, jedna majka očigledno na sinu ni malo ne štedi, obzirom da mu je kupila odjeću u vrijednosti 17.000 kuna
- Sin koji radi kao dječji model za dizajnerske marke, postao je totalno opsjednut markiranom odjećom te odbija nositi sve što nije markirano - i hlačice za tjelesni moraju biti brendirane, nosi samo Calvin Klein čarape u školu i po kući hoda u odjeći s potpisom
Doris Russell potrošila je gotovo 2000 funti odnosno 17.000 kuna na raskošnu školsku opremu za desetogodišnjeg sina Charlieja koji voli vrhunske dizajnere poput Tommyja Hilfigera i Cotton Candyja, kao i sportske marke Nike i Adidas. Doris štedi i kupuje ono što Charlie traži, umjesto da troši i na sebe. Najskuplja uniforma koju je kupila za sina čini kaput Tommy Hilfiger od 1000 kuna i crne školske tenisice Nike Airforce 1, koje su koštale još 1000 kuna. Kopačke za nogomet Nike Phantom platila je 500 kuna, a njegovo donje rublje Calvin Klein nevjerojatnih 700 kuna. No, tu nije kraj. Bijele školske košulje koštale su po 500 kuna, a crne hlače još 500 kuna.
Mamu su napali jer odijeva djecu u ovom jeftinom supermarketu. Očitala im je bukvicu
Charlijeva majka u njegovu obranu kaže kako on radi kao model za Adidas, Tommy Hilfiger i Zaru te u posljednje vrijeme želi još više paziti na imidž i odbija nositi stvari koje nisu markirane. Doris je još majka i šestogodišnjem Freddieju, kojeg na sreću nije razmazila jednako kao i Charlieja. “Imam sreću što se mom drugom sinu sviđa Primark i nije ga briga što nosi. To je veliko olakšanje", povjerila se. No, nevjerojatno je kako je Charlie tijekom lockdowna, svaki dan čak i po kući nosio dizajnerske marke - jer ga je iz toga bilo nemoguće izvući, kako tvrdi njegova mama.
"Ne želi nositi obične kratke hlače za tjelesni i voli samo one Adidasove po 300 kuna. A ista stvar je s majicom, obavezno treba imati znak Nike. Čak su mu i čarape koje nosi markirane, za sport obavezno Adidas, a uz školsku uniformu crne Calvin Klein od 300-tinjak kuna", otkriva Doris. Njezina raskošna potrošnja šokirat će mnoge roditelje koji se trude priuštiti osnovnu školsku uniformu. Izvješće The Children’s Society procjenjuje da više od 1,1 milijuna djece živi u obiteljima koje su smanjile potrošnju na hranu ili druge osnovne stvari za život kako bi mogle priuštiti plaćanje školskih uniformi.
No, Doris rado kupuje Charliejevu odjeću, rekavši: “To je nagrada za njegov trud. Nije razmažen - dobro je odgojen, radišan i voli dizajnersko odijevanje. “Otkad je bio mali, oduvijek je želio izgledati dobro. Za mene je borba ponekad dobiti vrijeme za sebe pred ogledalom! “ Potrošila sam tisuće funti, ne samo na uniformu, već i na mobilne telefone, računala i odjeću za nošenje na zabavama nakon škole. “Ljubav prema dizajnerskoj odjeći razvio je baveći se modelingom, a to je od njegove pete godine. Dobiva mnogo odjeće koju su mu poklonili dizajneri za koje radi revije na modnim pistama, pa je postao opsjednut.
Školovala se za liječnicu, ali radije dane provodi u čišćenju i kuhanju jer "obožava služiti svog muža"
“Natječe se s drugim dječacima tko je ljepše odjeven. Uvijek bude pobjednik natjecanja, a djeca mu zavide jer se pojavljuje i u TV reklamama. Ovog vikenda snimamo jednu za građevinsko društvo", kaže Doris koja zarađuje oko 220.000 kuna godišnje kao udomiteljica djece, dok je njezin suprug Daniel časnik granične policije i zarađuje oko 260.000 kuna. Doris dodaje: “Ako sebi nešto i kupim, jeftino je. Odijevam se prilično staromodno i izgledam obično, nisam bila kod frizera 12 mjeseci. No, Charlie odlazi frizeru svaka četiri tjedna, što me košta 150 kuna funti, a dopustit će samo jednoj osobi da ga ošiša."
"Ipak, zadovoljna sam i sretna što se mogu žrtvovati. Naporno radim i na meni je kako ću potrošiti svoj novac. Ostale mame su uvijek ljubazne prema meni. Nikada nisam imala negativnih komentara. Moj novac se ipak ne tiče nikoga drugog", kaže Doris. Međutim, psihologinja Jo Hemmings upozorava: „Kad mame kupe dizajnerske marke koji će njihova djeca nositi u školi, možda osjećaju da njihova djeca zaslužuju najbolje i misle da pomažu svojoj djeci da postignu više.
Ili će možda žele pokazati svoja financijska dostignuća. Naravno, ako mogu priuštiti skupe stvari, to pokazuje koliko su uspješni. No, obzirom na to da je ključna točka školske uniforme izravnavanje razlika u bogatstvu, to narušava tu ravnotežu - i može iskriviti njihovo mišljenje o djeci koja nisu tako ekstravagantno odjevena."