• U ovim izazovnim vremenima kad se borimo s posljedicama razornog potresa ili pandemijom koronavirusa postoje žene koje su stjecajem okolnosti morale biti na "prvim linijama fronte". One su junkinje koje često uzimamo zdravo za gotovo...
• Donosimo njihove priče kako bismo im zahvalili i inspirirali sve druge da mogu biti junaci. Ljiljana Pranjić je jedna od njih...
• Ljiljana kaže da bi trebala knjiga od 400 stranica da prepriča sve operacije, kemoterapije i postupke koje je prošla, no ne voli se okretati onome što je iza nje, živi za ovaj trenutak
• Na svom Facebook profilu objavljuje samo pozitivne priče, pune nade i ljubavi i ljudi to prepoznaju. "Obraćaju mi se žene, i bolesne i zdrave, i često mi kažu da sjajim i da sam svjetlo. Drago mi je ako je tako. Ako sam dotakla makar dva života napravila sam jako pun."

"Danas idem izvaditi krv za kemoterapiju i PET/CT. Moje prijateljice imaju svoj lab u Ilici. Maša će me pokupiti ispred kuće, uvesti, izvaditi krv i izbaciti van. Platit ću internet bankingom. Sve da smanjimo moju izloženost riziku. Kada se vratim doma skinut ću na ulaznim vratima oprezno i pažljivo rukavice i masku, složiti ih i baciti u smeće, zgulit ću svu odjeću i baciti je na pranje, a ja ću odmah pod vreli tuš"... čitam fb post Ljiljane Pranjić onog dana kad sam s njom razgovarala. Telefonom, naravno. U slučaju da ste već peti put na kemoterapiji poput Ljiljane to je nužnije nego ikome. 

Beauty SIgurno ih obožavaš, ali znaš li kako se kreiraju parfemi?

Ljiljana je prvu dijagnozu karcinoma dobila prije 20 godina. Kaže, trebala bi knjiga od 400 stranica da prepriča sve operacije, kemoterapije i postupke koje je prošla. A Ljiljanu, nepokolebljivu pozitivku (da nije, vjerujem da danas ne bismo vodile ovaj razgovor) ne zanima gledati u prošlost. Živi sada i ovdje, puna dobre energije, vedrih riječi i optimizma. Kad je slušam naše muke oko toga što moramo biti u karanteni čine se poput cendranja djeteta kojem je dosadno. Priče ovakvih osoba dođu nam kao terapija, pomognu da stavimo stvari na svoje mjesto i uživamo u onome što imamo. Jer Ljiljana baš to radi.

Svaki izazov od nas može učiniti bolje ljude

"Ovo mi je peta kemoterapija i u tih 20 godina sam se jako promijenila. Gledam na ono što je sada, na sadašnji trenutak, sve što je prošlo je prošlo. Neki ljudi imaju talent da se uvuku u svoje tragedije, neprestano ih prepričavaju, sa svim intenzivnim emocijama. Ne volim to. Volim gledati što sam dobila iz tog iskustva, što sam naučila. Svi izazovi služe nam da nešto iz toga izvučemo, budemo bolji, možda i inspiriramo druge ljude. Kroz bolest sam dobila fokus na prave životne prioritete, došla do neke svoje biti i zbog toga sam jedna od najzadovoljnijih i najispunjenijih osoba."

S prijateljem Peđom Bajovićem, stand-up komičarom koji će joj donosi uputnice i propusnice

Ljudi to osjećaju, pa je broj lajkova na Ljiljaninom Facebook profilu na kojem ne priča samo o svojoj bolesti već dijeli mnoge insprirativne i pozitivne stvari ovih dana jako narastao. Koronavirus, potres... treba nam netko tko je autentično vedar, pozitivan. 

Život nije med i mlijeko i to je sasvim OK

"Mene je bolest izbrusila. I mene je sve ovo potreslo, ali mi se čini da sam to bolje podnijela nego prosječan čovjek. Problem je što zamišljamo da će život biti med i mlijeko. A život nije med i mlijeko premda živimo u toj "diktaturi sreće". Nismo naučeni razmišljati da će nam se desiti i neke loše stvari i nismo naučeni razmišljati da ono loše što se dogodi ne mora uvijek biti za nas nužno loše. Sve može biti za neko naše dobro i otvara pitanje zašto živimo, zašto smo tu gdje jesmo", kaže Ljiljana.

Ljiljana na sigurnom nakon potresa, u obitelji Brune Šimleše

Čovjek bi pomislio da je ženi na petoj kemoterapiji, koja zapravo svakodnevno mora u bolnicu i dodatno se izlaže riziku da pokupi  koronavirus zdravlje biti najvažniji cilj u životu, ali ona opet iznenađuje:

Ljudi često uzimaju zdravo za gotovo ono što imaju

"Ne bih stavila zdravlje na prvo mjesto svojih prioriteta. Moj životni prioriteti je ljubav, prepoznavanje ljubavi u meni i oko mene. Čini mi se da imam talent da uočim male činove ljubavi preko kojih drugi prijeđu. Kad o njima pišem, trudim se da i drugi to vide. Ne zato da se hvalim kako mi je dobro, kako je puno krasnih ljudi u mom životu nego se nadam da će se netko okrenuti oko sebe i prepoznati ljubav koju već ima. Stvari često uzimamo zdravo za gotovo, zahvalnost je dobar alat da prepoznamo lijepe i dobre stvari, krasne ljude. Onda se oni još više ukorijene u našem životu. No, jako zazirem od davanja savjeta jer mislim da nema univerzalnog savjeta, svačija je situacija drukčija. Više volim ljude koji svojim primjerom pokazuju što se dobro može napraviti."

Zbog bolesti i oslabljenog imuniteta Ljiljana je u samoizolaciju otišla i ranije od ostalih. Shvatila ju je kao dragocjenu stanku, priliku da stanemo, vidimo gdje smo i što smo, posvetimo se bližnjima i reevaluiramo svoje stavove.

Treba si dopustiti i loše osjećaje, strah, frustraciju

"U civilizaciji u kojoj smo svi bili izbezumljeni od ritma u kojem živimo, od stalnog trčanja, što ćemo skuhati, gdje ćemo naći parking, nerviranja zbog gužve u gradu, ovo je prilika da upoznamo sebe, isprobamo nešto novo u životu, uz svu tu tehnologiju i obnovimo neke odnose i na neki način profitiramo. No nitko ne može ići protiv sebe i raditi to po naputku. Dobro je i osjećati frustraciju, strah. Ja sam dugo nijekala neke stvari, sad si dopustim sve što osjetim, na primjer grozan strah od potresa. Osjećaji koje si ne želimo priznati nam se dvostruko jače obiju o glavu. Po meni su dobre emocije one koje izrazimo, a loše one kojima to ne dopustimo. Živimo u diktaturi sreće, ali meni je bilo bolje tek kad sam si dopustila osjećati se loše. Tek tada sam zasjala iznutra. Obraćaju mi se žene, i bolesne i zdrave, i često mi kažu da "sjajim", da sam "svjetlo". Drago mi je ako je tako. Ako sam dotakla makar dva života napravila sam jako puno."

Na Danu narcisa prije dvije godine

Osjećam se ispunjenije kad pomažem ljudima

Ljiljana je počela pisati na Facebooku spontano, želeći razbiti stigmu o raku dojke. Smetali su je "teški" tekstovi o tome, loša energija. "Počela sam pisati lijepe pričice o ljubavi i prijateljstvu iz svog života da pokažem da nije sve tako gadno, teško, ima dobrih priča, da se i to preživjeti, htjela sam poslati neki poziv da se bore. Počelo me pratiti sve više ljudi i to je najveće priznanje koje dobivam. Imam dojam da činim nešto dobro za društvo, šaljem neku dobru vibru, nadu, kuražim ljude da se mogu izboriti, da vide da je moguće smijati se. Sad se osjećam puno ispunjenije i priznatije nego kad sam bila izvrsna tajnica, jako cijenjena od svojih šefova."

"Tako se osjećam, kao da surfam na najvećem havajskom oceanskom valu na Danu velikih valova. Vidim cilj ispred sebe, a on je ubiti metastaze"

Prema koroni imam zdravi respekt, ali ne i strah

"Imam 53 godine, nema boljih godina. Na kemoterapijama sam, ali se dobro osjećam. Napravila sam post sa slikom kao da surfam na najvećem havajskom oceanskom valu na Danu velikih valova. Vidim cilj ispred sebe, a on je ubiti metastaze, ovo sve drugo su ti veliki valovi. Znam da je situacija opasna i teška, ako stanem sunovratit ću se, ali moj cilj je zdravlje. A korona? Oko korone sam racionalno oprezna. I inače sam već prestala intenzivno kontaktirati, pod kemoterapijom imunitet slabi i svaki virus može napasti, ali moja glavna emocija nije strah. To je oprez, zdravi respekt, ali nisam u panici."