Kako je pariška rezidencija Simone de Beauvoir postala luksuzni Maison Colbert hotel
- Francuska spisateljica i filozofkinja Simone de Beauvoir napisala je 'Drugi spol', remek-djelo suvremenog feminizma
- Pisala je na zadnjem katu neoklasične zgrade iz 17. stoljeća u Parizu
- Danas je ta zgrada hotel Maison Colbert, predivno zdanje koje je hotelski lanac Meliá Collection prenamijenio u luksuzni smještaj
Nježan miris trešnjinog cvijeta obavija Maison Colbert. Između te cvjetne slatkoće i vrta koji okružuje glavni ulaz, okružen stolovima savršenim za popodnevni čaj, rezidencija iz 17. stoljeća kao da živi u vječnom proljeću. To je čak i slučaj kada vani pada jaka kiša koja ispire zlatnu ploču koja navodi ime najslavnije gošće, Simone de Beauvoir. Prošlo je više od sedam desetljeća otkako je pariška autorica i filozofkinja živjela u ovoj neoklasičnoj kući u francuskoj prijestolnici, koju je hotelski lanac Meliá Collection od tada prenamijenio u luksuzni smještaj.
Prisutnost Madame Beauvoir još se uvijek može osjetiti među njezinim zidovima, baš kao i njezino nasljeđe i ideje koje ispunjavaju njezinu knjigu 'Drugi spol' iz 1949. godine. Te su pregrade sada obojane pastelnim tonovima i tirkiznom bojom te zatvaraju moderni namještaj i notu sredine stoljeća u hotelskim sobama. Upravo je ovdje, na zadnjem katu zgrade, gdje se sada nalazi najveličanstveniji apartman hotela, slavna spisateljica zamislila djelo koje će postati kulminacija suvremenog feminizma i izazvalo previranja i kontroverze, s konceptualnim rečenicama poput: „Žena se ne rađa, nego postaje.“
'Drugi spol'
'Drugi spol' bio je i nada pun odraz Francuske oslobođene nakon Drugog svjetskog rata, a koju je de Beauvoir promatrala iz svog stana na adresi 7 Rue de l’Hôtel Colbert u petom arondismanu, u srcu Latinske četvrti. Ova mirna ulica, koja vodi do Quai de Montebello, poznate šetnice glavnog grada koja se proteže uz lijevu obalu Seine, nudi privilegiran pogled na najpoznatiju katedralu Notre Dame, koja je ponovno otvorila svoja vrata prošlog prosinca nakon što je pretrpjela štetu u požaru 2019. godine. Područje duguje svoje ime studentima i akademicima Sorbonne koji su govorili latinski tijekom srednjeg vijeka, a koje je sredinom 20. stoljeća nastavilo biti središte znanja i kreativnosti u gradu.
Atmosfera ovog tisućljetnog susjedstva, koje je inspiriralo Simone de Beauvoir u njezinoj feminističkoj borbi, potaknula je mnoštvo drugih pisaca i pjesnika, od kojih su mnogi pronašli pariško utočište u knjižari 'Shakespeare and Company' (Rue de la Bûcherie 37). Od otvorenja 1951. godine, povijesna trgovina, koja se nalazi u bivšem samostanu iz 18. stoljeća, bila je hodočasničko mjesto za književne velikane poput Ernesta Hemingwaya i Jamesa Joycea, uz to što je služila kao intelektualni set za brojne filmove, među kojima je i francuska boemska fantastika koju je Woody Allen stvorio u filmu 'Ponoć u Parizu' (2011.).
Počast gospodaru svjetla
Premda nosi prezime ministra financija Luja XIV., Jeana Baptistea Colberta, nema dokaza da je ovaj ekonomist ikada bio vlasnik plemićke rezidencije, koja je izgrađena 1637. godine. Izvorno zamišljena kao „un hôtel particulier“ („poseban hotel“), Maison Colbert još uvijek ima originalne gipsane cvjetne vijence koji ukrašavaju prozore prvog od njezina četiri kata. Njegova impozantna neoklasična fasada bila je dom ruske knjižnice 'Turgenjev' 1938. godine, sve dok zbirke najeuropskijeg od velikih ruskih pisaca nisu konfiscirane tijekom Drugog svjetskog rata.
Gotovo dva desetljeća kasnije, njegovi krovovi i pročelje prepoznati su kao dio povijesne baštine grada, trajna odrednica koju su arhitekti Álvaro Sans i njegova kći Adriana Sans istaknuli u svojoj modernizaciji objekata. Ostatak Latinske četvrti, koja je poznata i kao utočište impresionističkih slikara, uključujući Renoira, poslužio je kao glavna inspiracija za obnovu zgrade, čija je tema rad španjolskog impresionističkog slikara Joaquína Sorolle. „Željeli smo hotelu dati španjolski dodir, ali povezan s poviješću Pariza“, objašnjava Álvaro Sans. „Ideja je proizašla iz veličanstvene izložbe Sorollinih radova u Reina Sofíji u Madridu. Odmah smo osjetili da će nam svjetlost u slikama pomoći da unesemo boju i radost u interijere kroz oči velikog španjolskog slikara i povežemo ih s poviješću mode u francuskoj prijestolnici.“
Elegancija i umjetnost u svakom detalju
Sedam boja karakterističnih za slikarevo djelo inspiriralo je paletu soba, hodnika i predvorja, uključujući koraljnu i nebesko plavu boju koje su preplavile Sorolline poznate prizore mediteranske obale. Reprodukcije njegovih djela s početka 20. stoljeća, poput 'Pod tendom na plaži u Zarauzu', kojom dominiraju pješčane nijanse; i 'Žene koje hodaju plažom', koja otkriva boemski utjecaj tog doba kroz haljine figura, zajedno s drugim obiteljskim prizorima u Biarritzu i Valenciji, zauzimaju gotovo 50 lokacija u sobama i zajedničkim prostorima hotela, služeći kao veza s umjetničkim stilom života toliko simboličnim za Pariz.
Veliki apartman María Sorolla, nazvan u čast slikareve majke, na svojih oko 53 kvadratnih metara uključuje sobu u kojoj je Simone de Beauvoir također napisala dugi roman 'Mandarini' (1954.), istražujući novu ulogu skupine francuskih intelektualaca na kraju Drugog svjetskog rata. Clotilde García del Castillo, Sorollina muza i supruga koju je umjetnik slikao do kraja života (mnogi njegovi crteži nje odjevene u visoku modu vise po cijeloj zgradi), druga je ženska protagonistica Maisona. Sama recepcija dočekuje buduće goste fotografijom elegantne buržoaske žene, ključne figure u Sorollinom međunarodnom ugledu čak i nakon njegove smrti 1923., uz njenog supruga.
Nije slučajno da je ime ove muze ujedno i ime hotelskog restorana, kojim upravlja Nina Métayer, prepoznata kao najbolja slastičarka na svijetu 2024., od strane žirija 'The World’s 50 Best Restaurant'. S jelovnikom koji odaje počast najboljim francuskim slasticama u kojima možeš uživati uz popodnevni čaj ili nedjeljni brunch, Café Clotilde savršeno je mjesto za završetak dana ispunjenog vanjskim doživljajima koje nudi hotel, poput privatnog krstarenja Seinom, degustacije vina u bivšem vinskom podrumu iz 17. stoljeća koji se sada nalazi u restoranu Sola (Rue de l’Hôtel Colbert 12), otkrivanja velikih gradskih spomenika poput Grand Palaisa, Eiffelovog tornja i Place Vendômea u starinskom automobilu te obilaska obrtničkih radionica skrivenih u povijesnoj četvrti Montmartre. Ovo je pravi Pariz, koji stoljeće za stoljećem nastavlja inspirirati beskonačan broj umjetnika.