• Ako još nisi (a trebalo bi), u zagrebačkoj Laubi do 20. rujna još možeš uloviti izložbu „Hey Sugar“ Maše Barišić
• Kroz prizore priprema za drag nastupe umjetnica istražuje kako šminka, odjeća i transformacija oblikuju identitet
• Popričali smo s Mašom zašto ju je privukao i inspirirao baš svijet drag queena performansa
• Pročitaj više: Sarkastični grafiti sa zagrebačkih ulica, koje smo barem jednom fotkali, dobivaju izložbu u Laubi

Ako ovih dana tražiš ideju za izlazak koji ne završava samo na kavi, a nije ni kino ni kazalište, na popis vrijedi dodati Laubu. U zagrebačkoj Kući za ljude i umjetnost 11. rujna otvorena je samostalna izložba Maše Barišić "Hey Sugar“, posvećena svijetu koji publika drag nastupa uglavnom nema priliku vidjeti. U središtu novih slika su pripreme iza pozornice: šminkanje, odijevanje, pogledi u ogledalo i iščekivanje izlaska pred publiku.

Kostimografija, šminka, svjetlucave površine, sloboda, beskompromisnost i bezobraznost samo su neke od stvari koje su umjetnicu privukle svijetu drag nastupa. Kako nam Maša otkriva, oduvijek ju je zanimalo što se događa iza scene, bilo na filmskim setovima ili koncertima, no u početku istraživanja nije bila sigurna koji će dio tog svijeta postati središte njezina rada. S vremenom se izdvojila upravo povezanost između priprema za nastup i identiteta samih izvođača.

"Ono što me baš privuklo u njihov backstage je to što je on dio njihovog života i identiteta, radije nego uloga ili samo posao. Smatram da je svaki lik u kojeg se performeri ‘pretvaraju’ ujedno i dio njih samih. Uz to se savršeno vezala i ideja za izložbu ‘Hey Sugar’“, objašnjava Maša Barišić.

Poštovanje prema radu preformera

Umjetnicu zanima upravo trenutak u kojem transformacija još traje, lice je tek djelomično našminkano, odjeća poprima svoj oblik na tijelu, a izvođač provjerava odraz prije nastupa. Umjesto završnog izgleda i samog spektakla, slika sve ono što im prethodi, dajući prostor koncentraciji, nesigurnosti i bliskosti koje obično ostaju iza scene. Odluka da na platna prenese pripreme, a ne nastupe, proizlazi i iz njezina poštovanja prema radu performera. 

Nastup doživljava kao njihovo zaokruženo umjetničko djelo, dok vlastiti slikarski interes pronalazi u međuprostoru između svakodnevice i izlaska pred publiku, u kojem se uz fizičku promjenu događa i psihološko oblikovanje karaktera. "Dok je nastup gotov produkt, backstage je mjesto stvaranja i čiste autentičnosti – mjesto koje nije formalno uigrano za publiku, ali je opet toliko puta ponovljeno da je stvorilo neki svoj vlastiti, prirodni ritam“, kaže umjetnica.

Izložba otvara pitanja u kojima se svi možemo prepoznati

Čak i ako ti drag scena nije bliska, pitanja koja izložba otvara vjerojatno ćeš prepoznati. Koliko odjeća, šminka i način na koji se predstavljaš drugima utječu na to kako doživljavaš sebe? Osjećaš li se drukčije kada promijeniš izgled i postoji li jasna granica između neke tvoje uloge i onoga što smatraš svojim identitetom? „Hey Sugar“ tim se temama približava kroz intimne prizore, bez potrebe da ponudi jedan točan odgovor.

Rad na izložbi potaknuo je i samu autoricu da preispita vlastiti identitet, razmisli o tome što jest, a što bi tek željela biti, ali i prepozna gdje je prema sebi prestroga te gdje bi si mogla pružiti više razumijevanja. "Natjerao me da se zapitam što je od svega toga uistinu moje, a što je samo neki konstrukt kojeg se držim iako me više ne služi. Identitet je toliko složena i dinamična pojava da se može raspakiravati cijeli život, jer se mijenja i raste zajedno s nama“, govori Maša.

Ulje na platnu gradi vlastitu vrstu kože

Važan dio priče je i sam način slikanja. Novi ciklus izveden je u ulju na platnu, a slojevi boje, vidljivi potezi kista, svjetlo i sjena prate postupnost transformacije koju umjetnica promatra. Kao što se izgled pred ogledalom mijenja nanošenjem šminke i odijevanjem, tako i naslikano lice nastaje postupno. Kustosica Karla Pudar tu poveznicu opisuje riječima: „Ulje na platnu gradi vlastitu vrstu kože.“

Proces nastanka slika ujedno objašnjava i zašto autorica zasad ne može izdvojiti jednu koja joj je posebno draga. Uz radove provodi mnogo vremena, promatrajući ih dugo i intenzivno, pa trenutačno, priznaje, osjeća određenu vizualnu zasićenost. "Iz iskustva znam da se ta jedna, posebno draga slika obično kristalizira tek s vremenskim odmakom, kada se dojmovi slegnu. Kako mi to vrijeme još nije prošlo i izložba je u tijeku, još uvijek ne mogu izdvojiti samo jednu“, otkriva.

Izložba pritom propituje i ideju da se ispod šminke ili odjeće nužno krije neko „pravo“ lice. U ovom ciklusu sve što osoba odabire staviti na sebe postaje dio njezina izražavanja, a umjetnica tu temu povezuje i s vlastitim osjećajem neadekvatnosti, odnosno strahom od razotkrivanja. Ipak, ono što bi prije svega voljela prenijeti posjetiteljima jest osjećaj topline koji je i sama doživjela boraveći među performerima iza pozornice.

Pritom ostavlja prostor da svatko slike doživi na svoj način, svjesna da u ono što gledamo unosimo vlastita iskustva, osjećaje i asocijacije. "Prvenstveno bih voljela da posjetitelji osjete onu toplinu koju sam ja osjetila dok sam boravila među performerima iza pozornice“, kaže Barišić, dodajući: "Ljepota je upravo u tome što će svatko u mojim slikama pronaći neki svoj komadić priče.“

Izložba „Hey Sugar“ u Laubi je otvorena do 20. rujna 2026. godine.