• Ako tražiš ideju kamo otići ovih dana, u zagrebačkoj Laubi pogledaj izložbu „Hey Sugar“ Maše Barišić
• Kroz prizore priprema za drag nastupe umjetnica istražuje kako šminka, odjeća i transformacija oblikuju identitet
• Izložbu možeš posjetiti do 20. rujna, pa još stigneš provesti malo drukčije popodne kad se odlučiš na "kulturni izlazak"
• Pročitaj više: Sarkastični grafiti sa zagrebačkih ulica, koje smo barem jednom fotkali, dobivaju izložbu u Laubi

Ako ovih dana tražiš ideju za izlazak koji ne završava samo na kavi, a nije niti kino ili kazalište, na popis vrijedi dodati Laubu. U zagrebačkoj Kući za ljude i umjetnost 11. rujna otvorena je samostalna izložba Maše Barišić 'Hey Sugar', posvećena svijetu koji publika drag nastupa uglavnom nema priliku vidjeti. U središtu novih slika su pripreme iza pozornice: šminkanje, odijevanje, pogledi u ogledalo i iščekivanje izlaska pred publiku.

Barišić zanima upravo trenutak u kojem transformacija još traje, lice je tek djelomično našminkano, odjeća poprima svoj oblik na tijelu, a izvođač provjerava odraz prije nastupa. Umjesto završnog izgleda i samog spektakla, umjetnica slika sve ono što im prethodi, dajući prostor koncentraciji, nesigurnosti i bliskosti koje obično ostaju iza scene. 

Pitanja otvara pitanja u kojima se svi možemo prepoznati

Čak i ako ti drag scena nije bliska, pitanja koja izložba otvara vjerojatno ćeš prepoznati. Koliko odjeća, šminka i način na koji se predstavljaš drugima utječu na to kako doživljavaš sebe? Osjećaš li se drukčije kada promijeniš izgled i postoji li jasna granica između neke tvoje uloge i onoga što smatraš svojim identitetom? „Hey Sugar“ tim se temama približava kroz intimne prizore, bez potrebe da ponudi jedan točan odgovor.

Važan dio priče je i sam način slikanja, a novi ciklus izveden je u ulju na platnu, a slojevi boje, vidljivi potezi kista, svjetlo i sjena prate postupnost transformacije koju umjetnica promatra. Kao što se izgled pred ogledalom mijenja nanošenjem šminke i odijevanjem, tako i naslikano lice nastaje postupno. Kustosica Karla Pudar tu poveznicu opisuje riječima: „Ulje na platnu gradi vlastitu vrstu kože.“

Izložba pritom propituje i ideju da se ispod šminke ili odjeće nužno krije neko „pravo“ lice. U ovom ciklusu sve što osoba odabire staviti na sebe postaje dio njezina izražavanja, a umjetnica tu temu povezuje i s vlastitim osjećajem neadekvatnosti, odnosno strahom od razotkrivanja. Izložba je u Laubi otvorena do 20. rujna 2026. godine.