O popularnosti omekšivača za rublje najbolje svjedoči sam pogled na policu u supermarketima i drogerijama. Gotovo svaki brend koji je u bilo kakvom doticaju s rubljem ima svog konja za trku, a tu je i pregršt vrsta, mirisa i krasno dizajniranih boca. A najbolji omekšivači se, dakako, tematiziraju i na kavama s prijateljima. Da, da, baš kao i za ruž za usne, posljednji sam kupila baš na preporuku prijateljice. I, da, rublje mi stvarno miriše na jednoroge. Međutim, stručnjaci tvrde da postoji vrsta odjeće na kojoj se ne preporučuje korištenje omekšivača. Riječ je o odjeći koja u svojem sastavu ima mnogo poliestera. To je svakako velika većina sportske odjeće i, primjerice, kupaći kostimi. Stvar je u tome da je poliester tkan drugačije od ostalih vrsta tkanine pa ga je, u skladu s tim, potrebno prilagođeno tretirati.  Naime, omekšivač ne može prodrijeti u poliester pa preko njega ostaje poput premaza. Između tkanine i premaza zadržava se - prljavština obavijena prekrasnim, čistim mirisima. ''Tkanina ne diše.'' - pogodile bi naše bake. Dakako, nakon nekoliko pranja, odjeća neće izgledati novo i održavano, već iznošeno i pohabano. Osim toga, zadržavanjem znoja i nečistoća, propadat će višestruko brže. U ekstremnim situacijama, počet će i polagano zudarati. A tada joj uistinu nema pomoći.

Ultimativni dokaz ovoj teoriji je i ono koje uistinu nikad, priznajemo, ne bismo sami uočili. Na etiketama sportske odjeće jasno je naglašeno da se ona ne smije tretirati omekšivačima!