• Bilo da je riječ o kozmetici, pakiranju sira ili jaknama, mnogi svakodnevni proizvodi sadrže tvari koje mogu utjecati naše tijelo
• Riječ je o takozvanim hormonima iz okoliša i gotovo svatko ih već ima u sebi, a raspon posljedica je širok
• Čak i ako se ne može sa apsolutnom sigurnošću reći da određena kemikalija uzrokuje određenu bolest ili poremećaj te zagađivače bilo bi bolje izbjeći

Ugrađujemo ih u naše kuće, oblačimo se u tkanine koje su njima obrađene, koristimo kozmetiku kojoj se dodaju kao UV filteri, konzervansi ili jeftina punila. Osim toga, oslobađaju se iz plastične ambalaže ili konzervi i tako ulaze u našu hranu, te se prskaju po voću i povrću u pesticidima. Gotovo svatko ima "pozadinsku buku" ovih tvari u tijelu. Prema Njemačkoj federalnoj agenciji za okoliš, ftalati, bisfenoli, parabeni i perfluorooktanske kiseline gotovo uvijek se pronađu u krvi i urinu djece i mladih.

Ali, što to točno znači za nas? Zapravo, raspon mogućih učinaka je širok. Na primjer, istraživanja sugeriraju da hormoni iz okoliša remete naš metabolizam na takav način da lakše pohranjujemo masnoće i vjerojatnije je da ćemo razviti dijabetes. Oni mogu oštetiti spermu ili jajašca, otežati rađanje djece i utjecati na ženska tijela tko da ranije dosegnu pubertet, a također i raniju menopauzu. Neki od zagađivača mogu povećati rizik od raka u testisima, jajnicima ili dojkama.

Evo kako na 4 jednostavna načina utjecati na hormone i napokon se opet osjećati dobro

Postoje li veze?

Ove veze nisu dokazane za ljude, ali se smatraju dovoljno vjerojatnima. Dakle, čak i ako se ne može sa apsolutnom sigurnošću reći da određena kemikalija uzrokuje određenu bolest ili poremećaj, kako možemo izbjeći te zagađivače, barem koliko god je to moguće?Bilo da se radi o jabuci iz lokalnog voćnjaka ili onoj iz Južne Afrike, bilo da se radi o svježe skuhanom ručku ili o zagrijavanju u mikrovalnoj pećnici, bilo da se radi o domaćem pestu od organskog bosiljka ili gotovom iz staklenke - ako obratiš pažnju na ono što jedeš, radiš puno toga kako treba.

Marelice, kruške, jagode, salata, trešnje i kelj

Organska hrana nije tretirana potencijalnim hormonima iz okoliša pa je poželjnija od konvencionalne. To se osobito odnosi na marelice, kruške, jagode, salatu, trešnje ili kelj, koji sadrže te ostatke češće od drugog povrća ili voća. Konvencionalna hrana iz zemalja koje nisu članice EU-a također će biti kontaminirana onečišćujućim tvarima, jer tamo kontrole često nisu tako stroge i mogu se koristiti kemikalije koje su kod nas zabranjene.

Pakiranje je također važno: naime, neupakirana hrana je manje rizična od pakirane. Istraživačka skupina „PlastX“, na primjer, identificirala je više od 1.000 različitih kemikalija u svakodnevnim plastičnim proizvodima. Štetne tvari pronađene su u otprilike tri od četiri ispitana proizvoda, npr. u čašicama za jogurt ili bocama za piće. U istraživanju u kojem su sudionici zamoljeni da jedu juhu iz konzerve pet dana, njihova se razina bisfenola A (BPA) u krvi povećala za više od 1.000 posto. Staklene posude su bolje od metalnih. Naravno, neupakirane alternative su najbolji izbor, ali nije ih lako pronaći svugdje. Važno: kutije također mogu biti onečišćene hormonima iz okoliša.

Life&style Ove namirnice pomoći će da na prirodan način reguliraš estrogen

Aplikacija za provjeru sastojaka

U slučaju kozmetike možeš provjeriti ima li u njima upitnih sastojaka s pomoću aplikacije „Codecheck“. Treba izbjegavati polimere, parabene, benzofenon i triklosan. Mnogi kontroverzni sastojci zabranjeni su u prirodnoj kozmetici. Sredstva za čišćenje i deterdžente možeš provjeriti i putem aplikacije ili, za one koji imaju više vremena, možeš ih sama napraviti od limunske kiseline, sode bikarbone, sode i sapuna za pranje rublja.

Hormoni u našem domu

Hormoni iz okoliša mogu se pronaći i u PVC podnim oblogama, u novim sofama ili tepisima, a oni se potom mogu udahnuti. Proizvodi u prodavaonici željeza ili namještaja, koji imaju jak kemijski miris, bolje je ne kupovati. Svatko tko se oslanja na drvene podove ili pločice i boji svoje zidove vapnenom ili glinenom bojom može značajno smanjiti količinu onečišćujućih tvari. I općenito, oni koji manje kupuju novo, koriste ono što imaju i popravljaju pokvareno, ne samo da štite okoliš, nego i unose manje okolišnih hormona u kuću.

"Lažni" hormoni?

Tvari, također poznate kao endokrini disruptori, zavaravaju tijelo da povjeruje da su hormoni, na primjer, kroz sličnu kemijsku strukturu. Kao posredničke tvari, hormoni kontroliraju mnoge važne procese u našim tijelima. Tjeraju nas da jedemo i pijemo ili kontroliraju razvoj djeteta. Hormoni iz okoliša mogu pojačati, oslabiti ili blokirati takve signale i tako poremetiti vlastiti sustav slanja poruka tijela. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da trenutačno postoji oko 800 takvih tvari.