Dva su razloga da od Japanaca ukrademo ovo pravilo kod jedenja: dugovječnost i nećemo skupiti višak kilograma
- Jako puno stogodišnjaka živi na Okinawi u Japanu, što smo nedavno mogli vidjeti i u Netflixovoj seriji 'Tajne plavih zona'
- Ključ tako dugačkog života, između ostalog je također i princip 'hara hachi bu'
- Otkrit ćemo ti što se krije iza te filozofije, zbog koje možemo doživjeti stotu i ostati vitki! Zapravo... i to je razlog zašto se živi duže
Početkom 2000-ih je Dan Buettner surađivao s National Geographicom kako bi istražio formule za dugovječnost. Godinama je pretraživao svijet u potrazi za mjestima gdje ljudi žive puno dulje od prosjeka, a koncept takozvanih 'plavih zona' došao je do izražaja. Do danas, ekspedicije su otkrile sljedeće plave zone: Okinawa, Japan; Sardinija, Italija; Ikaria, Grčka; Nicoya, Kostarika; i Loma Linda, Kalifornija, kao mjesta s najvišim stopama živih stogodišnjaka. Ovih pet mjesta dijele neke slične elemente - biljnu prehranu, prirodno kretanje i stavljanje obitelji na prvo mjesto - za koje je dokazano da potiču dugovječnost i zdravlje stanovnika.
Netflixova dokumentarna serija 'Tajne plavih zona' vodi gledatelje širom svijeta kako bi istražili prehranu i stil života onih koji žive najduže. Buettner nudi uvid u to kako možeš imati koristi od slijeđenja barem nekih njihovih savjeta, jer jedina stvar koja je bolja od toga da izgledaš dobro kako stariš, jest da se dobro osjećaš dok stariš.
Japanska prehrana poznata je u cijelom svijetu po svojim dobrobitima za zdravlje. Nije ni čudo: Uostalom, regija Okinawa također je jedna od takozvanih plavih zona. Važna komponenta načina života na ovim prostorima je koncept 'hara hachi bu'.
'Hara hachi bu': Što je to?
To je konfucijanska mudrost koja kaže da bi trebala prestati jesti kada ti je želudac pun oko 80 posto. U prijevodu, 'hara hachi bu' znači 'jedi dok ne budeš sita osam od deset dijelova'. Koncept se temelji na ideji da se tijelo dovoljno nahrani bez preopterećenja.
Kako bi primijenila ovaj princip, prvo moraš razumjeti kako funkcionira osjećaj sitosti ljudskog tijela. Znanost pretpostavlja da tijelo tek nakon 15 do 20 minuta primjećuje je li želudac pun. To znači sljedeće: što sporije jedeš, prije ćeš primijetiti da je tvoje tijelo sito.
Na taj način izbjegavaš unos previše kalorija. Premda brojanje kalorija zapravo nije dio 'hara hachi bu' filozofije, istraživanja pokazuju da stanovnici otoka Okinawe u prosjeku unose oko 1800 do 1900 kalorija dnevno. Ali, to nikako nije stroga dijeta: 'Hara hachi bu' ne zabranjuje neku određenu hranu. Međutim, još uvijek ima smisla zamijeniti nezdravu hranu zdravom. Prema istraživanju Okinawa Centenarian Study, stanovnici otoka jedu uglavnom povrće i voće, ali malo mesa, žitarica, masti, šećera, soli ili punomasnih mliječnih proizvoda.
'Hara hachi bu' uči jednu stvar prije svega: Svjesno jedenje. U mnogim zapadnim zemljama je suprotno. Tamo je uobičajeno jesti pod stresom, a u isto vrijeme, kao rezultat toga, često unosimo puno više kalorija nego što nam je potrebno.