Pam ovdje. Ujutro smo isplovili iz Komiže prema Modroj špilji, što je bilo predobro jer u startu nismo bili sigurni hoćemo li je vidjeti. Ulaz je pricey 70 kuna, ali ono što doživite... Just wow. Špilja je predivna! Naravno, zaštićena je UNESCO-om, a nama je bilo iznimno drago da su naši Aussie cimeri bili prokleto oduševljeni. Znaš ono kad si ponosan jer je to "naše"? K'o kad se igra nogomet, a inače ne znaš nabrojati trojicu nogometaša.

Anyway, slijedio je duži put prema Hvaru. Po običaju, mi smo ta puž-jedrilica. Vrijeme smo tratili kartanjem i napravili smo live za ekipu u uredu. Pitaš se što smo ručali? Nešto vrlo kontinentalo - skiper Filip je skuhao grah! A Australci su bili konačno baš presretni s hranom na brodu - šta ćeš, jednostavni ljudi. :)

Kad smo dotakli to hvarsko tlo nakon duge vožnje bili smo sretni k'o male bebe; napokon smo imali tuševe i mogli oprati kosu, i bili smo presretni što smo konačno čisti i mirisni (so fresh, so clean!). Odabir dana bio je Laganini, prekrasan lounge bar uz more, obasjan suncem. Uživali smo, baš čisti hedonizam. Doduše, skupi. Platila sam čašu Huga 100 kuna, ali znaš ono kad te boli džon makar inače ne bi dao iz principa? E jučer je bio takav dan.

Sad ću malo ja, Key. Laganini je stvarno bio krasan, pa smo tamo poslikali i par fotki za posao. Poslije njega smo malim brodićem krenuli do jedrilice ali se pokvario usred puta. Srećom, neka dobra duša nas je odvukla do broda. Fakat nemamo sreće! Na jedrilici smo odlučili malo cugnut - ipak smo došli na Hvar, a uz uživanje to je druga stvar koja se na Hvaru najviše radi. Pretpostavljamo koja je treća, ali to sad nije tema. ;) Družili smo se s Aidanom i Alexis, gledali snimke Aidanovih svirki (e dečko fakat dobro svira!), pa kad smo se svi spremili za vanka, naručili smo taxi-boat (totalno neisplativo sredstvo vožnje guys, ali druge opcije nemamo tijekom cijeloga putovanja) i otišli na Hvar, ispipati taj infamous noćni život. Ljudi moji... Kad sam ja vidjela Hvar, nisam sebi mogla doći. Mislila sam da ću početi plakat. Doslovno sam umrla od ljepote. Ovdje se želim vratiti čim prije!

U Hvaru smo se našli s bratićima od mog dečka (mali je Dalmatinac, šta'š) i ostalim skiperima. Tamo sam konačno upoznala i glavnog skipera, The skipera Deranju o kojem sam stalno slušala prije puta, i potvrdio je moje teorije da postoje Deranje iz Konavala i Deranje iz Novog Vinodolskog (ja sam Novi). Svi skiperi su baš jako dragi. I od mog dragog bratić, skiper Luka, je baš kul tip. Aha da, bili smo u Kiva Baru, doslovno je bilo krcato i muzika je divljala. U jednom trenu su naravno, pustili "Despacito" pa smo Pam i ja podivljale (poz Korani u uredu!), ali u jednom trenu nam se činilo da smo okružene s toliko pijanih ljudi, i sad već ludih skipera, da smo odlučile pobjeći. Pobjeći na pizzu doduše, ali reci joj ti NE usred noći nakon što si cugala. Uhvatile smo brodić, došle do jedrilice i doslovno zaspale k'o topovi. Krasan dan, Hvaru!