Briljantan u svakom smislu: Evo zašto je 'Oppenheimer' jedan od najboljih filmova desetljeća
- Film 'Oppenheimer' Christophera Nolana prepun je mračne, impozantne ljepote, te maestralno i pomalo neočekivano prikazuje događaje koji su obilježili ljudsku povijest
- Postoje trenuci u Nolanovom najnovijem opusu kada plamen te vizije subatomskih čestica lepršaju platnom, ali ovo je ipak vjerojatno Nolanov film s najviše ljudskih priča i definitivno jedno od njegovih najvećih postignuća
- Cillian Murphy briljantno tumači nuklearnog fizičara, te je ovo vjerojatno njegova najbolja uloga do sada, zasigurno vrijedna Oscara
- Pročitaj više: Filmski spektakl Christophera Nolana 'Oppenheimer' oduševio Pulu!
Kao takozvani 'otac atomske bombe', američki teorijski fizičar J Robert Oppenheimer također je, u neku ruku, bio djed modernog spektakla, izazvavši veliki prasak čiji se radijus eksplozije proširio cijelom modernom kulturom. Malo je slika koje su bile strašnije od oblaka u obliku gljive stvorenog nuklearnom eksplozijom, slike urezane u vizualni jezik politike, medija pa poslije i zabave kasnog 20. stoljeća i kasnije.
Čak i njegov slavni citat: „Sada sam postao smrt, razarač svjetova“, zvuči kao izjava filmskog superzlikovca koji priprema globalnu apokalipsu. Stoga je prikladno da ovu bombastičnu priču (temeljenu na biografiji 'American Prometheus' iz 2005. godine Kaia Birda i Martina J Sherwina) na filmsko platno prenese Christopher Nolan, genij blockbustera, kojega je dar za spektakl učinio jednim od ključnih arhitekata multipleksa novog tisućljeća.
Britanski redatelj jedan je od rijetkih preostalih autora koji su sposobni dobro iskoristiti budžet za izradu originalnog projekta, a iskoristio je tu moć da isporuči ono što je u biti trosatni film koji se sastoji od (uglavnom) muškaraca koji govore u krupnom planu u visokom 70 mm IMAX-u. Naravno, učinio je to genijalno…
Preuzimajući moralnu kompleksnost briljantnog, oholog vizionara, također se čini da se Nolan obračunava sa svojim mjestom u povijesti kinematografije 21. stoljeća, kao razarač kinematografskih svjetova, čiji su blockbusteri o Batmanu odigrali značajnu ulogu u preoblikovanju suvremenog filmskog krajolika.
S određene točke gledišta, to bi mogao biti najosobniji film koji je Nolan ikada napravio.
Cillian Murphy, zvijezda bez presedana
Cillian Murphy, sa svojim nezemaljskim plavim očima, glumi Oppenheimera, kojeg prvi put susrećemo u središtu sigurnosnog saslušanja američke vlade 1954. godine koje je vodio Lewis Strauss, povjerenik za atomsku energiju (glumi ga Robert Downey Jr., podsjećajući nas na velikog glumca kakav je bio prije ulaska u Marvelov svijet kao brbljavi superjunak).
Prikazuju se zagušljive sudnice (u crno-bijelom formatu) i stroga odijela, strah 'od crvenih' u punom jeku, dok istražni odbor pokušava svaliti krivnju za curenje informacija u 'Projektu Manhattan' na Oppenheimera i njegove navodne simpatije prema komunizmu.
U isto vrijeme, film ulazi u strukturalni niz ambicioznih retrospektiva, na Oppenheimerov prvi susret sa Straussom – kao i susret s Albertom Einsteinom (Tom Conti) – i na njegovu ranu karijeru u 20-ima i 30-ima, dok se transformira iz anksioznog studenta na Cambridgeu s glavom punom T.S. Eliota i Picassa do akademika s Berkeleyja čija ga idealistička znatiželja odvlači u orbitu lijevih radikala.
Velike romanse
Iz tih krugova dolaze Oppenheimerove velike romanse. Tu je Jean Tatlock (vatrena Florence Pugh), mlada liječnica s kojom ulazi u dugotrajnu, sporadičnu aferu, i Katherine 'Kitty' Oppenheimer (Emily Blunt, koja je većinom prepuštena glumi 'supruge alkoholičarke'), iscrpljenu bivšu radikalku koju će i oženiti.
Nolanovo bavljenje romantikom, nikad jedna od njegovih jačih strana, naizmjenično daje neke od najnespretnijih, ali i najljepših slika u filmu. Intimna scena u kojoj Oppenheimer čita svoj uskoro ozloglašeni citat iz sanskritskog teksta – koji Jean drži tik ispod svojih golih grudi – jednako je šarmantno nespretna u svojoj fuziji seksa i smrti koliko i drska, jer se usuđuje postojati u ovom dobu čednog blockbustera.
Jedan od Nolanovih sjajnih poteza je spajanje Oppenheimerovih misli i Murphyjevog staklenog, galaktičkog pogleda u kozmičke montaže kovitlajućih molekula, čestica i umirućih zvijezda. Nolan i montažerka Jennifer Lame ('Tenet') grade ovu montažu, dok Oppenheimer i njegov tim, pod nadzorom vatrenog pukovnika Leslieja Grovesa (Matt Damon), žure kako bi napravili i testirali atomsku bombu na tajnom mjestu u pustinji Los Alamos. To je tipično bravurozna sekvenca, puna upečatljivih slika muškaraca namazanih kremom za sunčanje koji nose naočale s maskama, ali je još značajnija zbog onoga što se događa; baš u trenutku kada je došlo do praska, Nolan dopušta da gromoglasni miks zvuka nestane, ostavljajući nas tek u društvu ljudskog disanja…
Filmsko remek djelo
Vjeran redateljevoj formi, 'Oppenheimer' je nešto (više-manje) poput trosatnog trailera, s beskrajnim 'rezanim' scenama i gromoglasnom glazbom skladatelja Ludwiga Göranssona, koja ide od elegantno čudne do nadmoćne, pogotovo jer odzvanja ispod scena inače prigušenih dijaloga.
„Vi ste američki Prometej, čovjek koji im je dao moć da sami sebe unište“, kaže Oppenheimeru danski fizičar Niels Bohr (Kenneth Branagh).
Ispitujući tu moć kroz spektakl, Nolanov film otvara fascinantan razgovor s razaranjem prošlosti i kinematografijom sadašnjosti.
Film 'Oppenheimer' igra u kinima i svakako ga vrijedi pogledati, jer vjerojatno je riječ o jednom od najboljih filmova posljednjeg desetljeća…