7 razloga zašto je 'Hitna služba' još uvijek bolja od 'Pitsburške bolnice'. Da, George Clooney je jedan od njih
- Iako je 'Pitsburška bolnica' osvojila publiku napetom radnjom i beskompromisnim realizmom, legendarna 'Hitna služba' još uvijek ima nekoliko aduta zbog kojih joj teško može konkurirati
- Od nezaboravnih ljubavnih priča, likova čije smo privatne živote pratili jednako pozorno kao medicinske slučajeve i savršene ravnoteže humora i drame, pa sve do Georgea Clooneyja i našeg Gorana Višnjića, razloga za nostalgiju definitivno ne nedostaje
- A tu je i činjenica da 'Hitna služba' nije samo obilježila jednu televizijsku eru, nego je zauvijek promijenila način na koji se snimaju medicinske drame
Neke serije pogledamo, zaboravimo na njih i zamijenimo ih nekom novom već idućeg vikenda. A tu su i one koje se trajno usele u naše živote, toliko da nam je dovoljno čuti nekoliko taktova uvodne špice kako bismo se u sekundi vratili u vrijeme kada su televizori bili deblji, mobiteli gluplji, a George Clooney najpoželjniji liječnik na planetu.
Kada se pojavila 'Pittsburška bolnica', medicinska drama koja je osvojila i kritičare i publiku, bilo je jasno da ćemo je prije ili kasnije početi uspoređivati s legendarnom 'Hitnom službom'. Uostalom, obje serije smještene su u kaotične bolničke hitne prijeme, obje nas bez milosti suočavaju sa životom i smrću, a u obje glavnu riječ vodi Noah Wyle. Samo što je nekada bio mladi, pomalo nespretni John Carter, a danas je dr. Michael 'Robby' Robinavitch, čovjek kojem bismo, sudeći po njegovu izrazu lica, najradije odmah rezervirali godišnji odmor, psihoterapiju i barem osam sati neprekinutog sna.
Da se razumijemo, 'Pittsburška bolnica' odlična je serija. Napeta je, inteligentna i uznemirujuće realistična. Pa ipak, koliko god obožavali novu generaciju televizijskih liječnika, postoje stvari koje je 'Hitna služba' radila bolje. Točnije, barem sedam njih. A jedna ima savršenu sijedu kosu, neodoljiv osmijeh i ime George Clooney.
Da, George Clooney. Trebamo li uopće objašnjavati?
Postoje televizijski likovi koji su obilježili jednu sezonu, oni koji su obilježili cijelu seriju i oni koji su obilježili čitavu generaciju žena. Dr. Doug Ross definitivno pripada posljednjoj kategoriji. George Clooney u bijeloj kuti, s onim svojim poluosmijehom, pogledom ispod obrva i talentom za kršenje bolničkih pravila, bio je hodajući dokaz da čak i kronično emocionalno nedostupan muškarac može izgledati kao fantastična ideja. Posebice ako spašava bolesnu djecu i ima besprijekornu kosu.
Doug Ross bio je šarmantan, tvrdoglav, impulzivan i, budimo realni, čovjek kojeg bi nam svaka razumna prijateljica savjetovala da zaobiđemo u širokom luku. Ali onda bi pogledao Carol Hathaway i svi naši pažljivo izgrađeni kriteriji jednostavno bi prestali postojati.
'Pittsburška bolnica' ima sjajne glumce i fascinantne likove, no zasad nema nekoga tko bi se po statusu popkulturnog fenomena mogao usporediti s Dougom Rossom. I nije stvar samo u Clooneyjevu izgledu, nego i u njegovoj karizmi, kemiji s Juliannom Margulies i činjenici da je od pomalo problematičnog pedijatra stvorio jednog od najomiljenijih televizijskih liječnika svih vremena.
'Hitna služba' znala je da život postoji i izvan bolnice
Jedna od najvećih prednosti 'Pitsburške bolnice' ujedno je i njezino najveće ograničenje. Serija gotovo u stvarnom vremenu prati jednu bolničku smjenu, pa nas doslovno uvlači u vrtlog pacijenata, hitnih intervencija i odluka koje se moraju donijeti u nekoliko sekundi. Genijalno za stvaranje napetosti, ali nešto manje zahvalno kada se želimo emocionalno povezati s likovima.
Jer, koliko god nas zanimalo hoće li liječnik uspjeti spasiti pacijenta, ponekad želimo znati i što će napraviti kada skine kutu, a 'Hitna služba' to je savršeno razumjela. Njezini liječnici i medicinske sestre nisu postojali samo između dva bolnička kreveta. Imali su brakove koji su se raspadali, veze koje nikako nisu uspijevale, djecu, roditelje, financijske probleme, ljubavne afere i poprilično upitne životne odluke.
U 'Pitsburškoj bolnici' upoznajemo likove ponajprije kroz njihove reakcije u ekstremnim okolnostima. U 'Hitnoj službi' imali smo vremena upoznati ih kao ljude. I zato nam se ponekad činilo da radimo s njima, družimo se s njima i znamo apsolutno sve o njihovim katastrofalnim ljubavnim životima.
Ljubavne priče zbog kojih smo bili spremni oprostiti baš sve
Danas se televizijske serije vole hvaliti time što su ozbiljne, realistične i ne podilaze publici. Što je sjajno, sve dok se ne sjetimo koliko smo zapravo voljeli jednu dobru, staromodnu televizijsku romansu. A 'Hitna služba' ih je imala napretek.
Doug i Carol bili su originalni 'will-they-won't-they' par koji nas je godinama držao u neizvjesnosti. Luka i Abby dokazali su da ljubav može biti komplicirana, bolna, iscrpljujuća i svejedno vrijedna borbe. Mark Greene i Elizabeth Corday imali su onu odraslu, nesavršenu ljubav koja je ponekad dirljivija od bilo kakve velike romantične geste. A John Carter? Taj je čovjek prošao toliko ljubavnih razočaranja da bi mu, uz diplomu medicine, trebalo dodijeliti i počasni doktorat iz slomljenih srca. Naravno, bilo je tu i melodrame. Bilo je previše slučajnih susreta, pogrešnih trenutaka, dramatičnih rastanaka i pomirenja, ali upravo je to bio dio šarma.
'Pittsburška bolnica' svjesno izbjegava pretvaranje hitnog prijema u ljubavni poligon. I to ima smisla za seriju koja želi što vjernije prikazati stvarnost zdravstvenog sustava. No, katkad je lijepo uz medicinsku dramu dobiti i malo one druge, ljubavne. Posebno kada uključuje Luku Kovača. A kad smo već kod njega...
Goran Višnjić. Jer nismo mogli dopustiti da Clooney bude jedini razlog
Ako je George Clooney bio razlog zbog kojeg smo se zaljubili u 'Hitnu službu', Goran Višnjić bio je jedan od razloga zbog kojih smo joj ostali vjerni i nakon njegova odlaska.
Dolazak dr. Luke Kovača bio je supervažan televizijski događaj, osobito za hrvatsku publiku. Ne samo da smo dobili priliku gledati domaćeg glumca u jednoj od najpopularnijih američkih serija nego je taj glumac, usput rečeno, izgledao kao netko tko bi bez problema mogao preuzeti Clooneyjevu titulu najpoželjnijeg liječnika. Ali Luka nije bio samo lijepo lice. Bio je jedan od emocionalno najsloženijih likova serije, liječnik obilježen ratom, gubitkom obitelji i traumama koje su se često skrivale iza njegove smirenosti. Njegova prošlost davala je dodatnu dubinu njegovim postupcima, a odnos s Abby Lockhart prerastao je u jednu od najvažnijih ljubavnih priča kasnijih sezona.
U 'Hitnoj službi' pacijenti nisu bili samo medicinski slučajevi
Jedna od stvari koje 'Pittsburška bolnica' radi briljantno jest prikazivanje medicinske stvarnosti bez uljepšavanja. Pacijenti dolaze jedan za drugim, liječnici nemaju vremena ni za odlazak na zahod, a mi sjedimo na kauču i pokušavamo se sjetiti kada smo posljednji put disali. No, 'Hitna služba' je imala nešto što je u tom neumoljivom ritmu ponekad teško postići: prostor da priče pacijenata postanu priče koje dugo pamtimo.
Nisu svi dolazili samo kako bi liječnicima pružili priliku da demonstriraju medicinsko znanje. Neki su ostajali u našim mislima mnogo dulje od trajanja epizode. Njihove sudbine otvarale su pitanja o ljubavi, obitelji, siromaštvu, nepravdi i svemu onome što nas čini ljudima. Posebno je u tome briljirao Mark Greene, kojeg je Anthony Edwards odigrao s toliko topline i prirodnosti da smo mu vjerovali čak i kada nije znao što učiniti. Njegova empatija nikada nije djelovala kao zgodan dodatak liječničkoj osobnosti, nego kao njezin najvažniji dio.
I nije to značilo da je 'Hitna služba' bila manje realistična. Samo je razumjela da pacijent nije zanimljiv isključivo zbog dijagnoze, nego i zbog svega što je bio prije nego što je završio na bolničkom krevetu. 'Pittsburška bolnica' izvrsno prikazuje kako to izgleda liječiti ljude, no 'Hitna služba' često nas je podsjećala zašto je važno vidjeti ih.
Znala nas je nasmijati čak i kada je sve odlazilo kvragu
Sjećaš li se kada su televizijske drame znale biti ozbiljne, a da pritom nisu baš svake sekunde morale biti toliko ozbiljne? 'Hitna služba' bila je majstorica tog balansa. U jednoj sceni netko se borio za život, u drugoj su se liječnici prepirali oko nečega potpuno banalnog, a u trećoj bismo se smijali nekoj dosjetki koja je savršeno pogađala apsurd bolničke svakodnevice.
Dr. Kerry Weaver mogla je jednim pogledom izazvati više panike nego cijela čekaonica puna pacijenata. Romano je bio toliko nepodnošljiv da smo ga istodobno željeli izbaciti iz bolnice i zadržati u svakoj epizodi. A Jerry, legendarni recepcionar, bio je jedan od onih sporednih likova bez kojih cijela serija jednostavno ne bi bila ista. 'Pittsburška bolnica' također ima trenutke humora, uglavnom crnog, suhog i proizašlog iz iscrpljenosti ljudi koji rade posao kakav većina nas ne bi izdržala ni jedan dan, ali njezin intenzitet rijetko nam dopušta da se potpuno opustimo.
U 'Hitnoj službi' bilo je mjesta za predah. Za prijateljske razgovore, male šale, nespretne flertove i potpuno obične trenutke u kojima se nije događalo ništa posebno. I baš su ti trenuci stvarali osjećaj da gledamo stvarne ljude, a ne samo iznimno sposobne profesionalce na rubu živčanog sloma.
'Hitna služba' nije samo bila odlična serija. Ona je promijenila televiziju.
I na kraju dolazimo do argumenta koji je možda i najvažniji, a nema nikakve veze s Clooneyjevim osmijehom. Kada se 'Hitna služba' pojavila 1994. godine, televizijske medicinske drame nisu izgledale kao danas. Njezin frenetični tempo, kamera koja prati liječnike kroz bolničke hodnike, medicinski žargon koji nitko nije pokušavao pojednostaviti za gledatelje i osjećaj da smo usred stvarnog kaosa bili su revolucionarni. Odjednom liječnici nisu stajali mirno i izgovarali savršeno sročene dijaloge. Trčali su, griješili, vikali, improvizirali i donosili odluke koje nisu uvijek završavale sretnim ishodom.
'Hitna služba' postavila je standarde prema kojima su se godinama mjerile sve medicinske drame koje su došle poslije nje. Bez nje teško je zamisliti televizijski krajolik koji je kasnije iznjedrio 'Uvod u anatomiju', 'Dr. Housea', pa i na koncu samu 'Pitsburšku bolnicu'. Zapravo, povezanost dviju serija ide mnogo dalje od Noaha Wylea. Iza obje stoje važna kreativna imena, među kojima su John Wells i R. Scott Gemmill.
Drugim riječima, 'Pittsburška bolnica' nije toliko odbacila nasljeđe 'Hitne službe' koliko ga je prilagodila novom vremenu, novim televizijskim pravilima i novoj generaciji gledatelja. Ipak, postoji razlika između serije koja savršeno funkcionira unutar žanra i one koja je taj žanr pomogla definirati. 'Pittsburška bolnica' možda je trenutačno jedna od najboljih televizijskih drama, no 'Hitna služba' je jedna od onih zbog kojih televizijske drame danas uopće izgledaju tako kako izgledaju.
I zato, koliko god uživali u svakoj novoj smjeni dr. Robbyja, naše srce i dalje pripada hodnicima čikaške bolnice County General. Onima u kojima smo odrasli uz Johna Cartera, plakali s Markom Greeneom, navijali za Abby i Luku te, naravno, uzdisali za Dougom Rossom.
'Hitna služba' je jedna od onih serija koje jednostavno ne stare, samo nas iznova podsjećaju koliko smo ih voljeli. A George Clooney? On je, evidentno, u međuvremenu, usavršio umjetnost starenja bolje od svih nas.