I tako je to dugo vremena bilo, a u nekim dijelovima svijeta koji su tradicionalniji je još i danas. No, moderno doba ima malo drugačiji pogled na sam poredak, ali i pojedine segmente koji ga sačinjavaju. Tako primjerice brak danas baš i nije što je nekad bio. Koje su prednosti, a koji nedostatci institucije braka u današnje vrijeme i kako to utječe na našu sliku o sebi i partneru pitanja su koja si mnogi parovi, ali i pojedinci danas postavljaju.

Brak pruža sigurnost, ili?

Ideja braka kao institucije polazi od toga da dvoje ljudi svoju vezu učini javnom i zakonski priznatom te na temelju toga ima određena prava. Također, brak je postojao mnogo prije razvoda te se stupanje u brak doživljavalo kao konačni korak u našoj odluci o odabiru partnera (ili odluci roditelja). Na taj smo se način osigurali da će naš partner ostati s nama do kraja našega života, voljeti nas, pružati nam nježnost, sigurnost i podršku. Također, imali smo i određenu financijsku sigurnost koja se temeljila na dvostrukom doprinosu kućnom budžetu radilo se o plaći, mirazu, nasljedstvu ili nečemu drugom.

Treći segment sigurnosti koji je brak osiguravao je sigurnost u očinstvo jer u vrijeme nastanka braka kao institucije nije bio običaj imati spolne odnose prije prve bračne noći. Na temelju teorija evolucijske psihologije ideja braka kao institucije pokazala se vrlo razumnom jer osigurava upravo ono što je važno kod daljnjeg prijenosa naših gena. No, jednom kad se pojavila mogućnost razvoda braka, čitava ideja sigurnosti je pala u vodu. Naravno, ostala je praktična strana braka koja omogućuje ostvarivanje određenih prava, iako većinu toga danas možemo ostvariti i unutar izvanbračne zajednice. Ostaje nam onda pitanje, kako to da se ljudi i dalje odlučuju na brak unatoč sve većem broj razvoda u populaciji, koji baš i nisu jeftini, i vremenu u kojem je malošta još sigurno i pouzdano.

Veliki dan

Ne smijemo zaboraviti da stupanje u brak započinje jednim velikim danom, a unutar nekih običaja i dužim periodom vremena, vjenčanjem. Mnogo djevojaka još od djetinjstva sanja o svom vjenčanju, planira ga i veseli mu se. Taj cijeli događaj predstavlja dijeljenje svoje ljubavi i sreće s nama bliskim ljudima i vrlo je važan u životima mnogih ljudi. Na dan vjenčanja mladenka je u središtu pozornosti i barem taj jedan dan u životu ima priliku osjećati se kao kraljica što svakako pozitivno utječe na našu sliku o sebi, pogotovo ako sve ispadne onako kako smo planirali. I samo planiranje je vrlo zahtjevan posao i pokazuje koliko smo sposobni, kreativni i izdržljivi. No, što je s onim parovima koji se ne žele vjenčati u crkvi ili imati veliku svadbu već se vjenčaju uz prisustvo kumova i još par dragih ljudi?

Osjećaj i potreba za pripadanjem

U jednu od temeljnih potreba spada potreba za pripadanjem. Kao djeca imamo osjećaj pripadanja svojim roditeljima, braći i sestrama te ostatku obitelji. Tijekom života možemo imati osjećaj pripadanja prema prijateljima ili grupi ljudi s kojima imamo zajedničke interese. No, osjećaj pripadanja je najprisutniji jednom kad nađemo ljubavnog partnera. On je prisutan i kada nismo u braku, već u vezi ili izvanbračnoj zajednici. Ljudi koji nisu pobornici braka često smatraju da je brak samo dodatno opterećenje, ne pruža nikakvu sigurnost i vide samo potencijalne mane poput teškoća oko razvoda, njima nevažnih običaja vjenčanja i slično.

Brak im u stvari nije potreban da bi živjeli sretno i zajedno do kraja svog života. I potpuno su u pravu. Ipak, čak i kod nekih okorjelih zagovornika ideje da nikada neće stupiti u brak, može doći do magične promjene jednom kad pronađu svoju srodnu dušu. Taj osjećaj da sa svojim partnerom dijelite stan, prezime, obaveze, da ste izgovorili zavjete na ljubav, brigu i podršku do kraja života te da ste ozakonili svoju ljubav i učinili ju javnom jednostavno je neprocjenjiv.

Brak pruža veliki osjećaj pripadanja i zajedništva i kao dokaz toga oba partnera na ruci nose vjenčano prstenje ili imaju neki drugi simbol zajedništva. Vjenčani prsten simbolizira vječnu ljubav koja je bezuvjetna, bezvremenska te nema početka ni kraja baš poput kružnice. Često se dogodi da upravo uživamo u tome da svog supruga zovemo mužem, a suprugu ženom i same te riječi simboliziraju zajedništvo i pripadanje. Također, ideja da dijete ima drugačije prezime od našeg nije svima ugodna i žele biti povezani kao obitelj i na simboličan način.

Brak je simbol ljubavi, pripadanja i zajedništva te još uvijek u sebi sadrži osnovne vrijednosti, barem toliko dugo dok ljubav postoji. Možemo za ljude koji stupaju u bračnu zajednicu usprkos navedenim nedostatcima reći da nisu praktični i da žive u potencijalnim iluzijama, no ja bih ih nazvala dobrim starim romanticima.

Sunčana Rokvić, psihologinja
InsideOut, portal za primijenjenu psihologiju