Hvala barba poštar!
"Tako ste bile lijepe! Nemojte mi otići! Niste se bas dugo zadržale, a obećale ste! Mislio sam da ćete trajati vječno!"- razmišljam. Na tren me uhvatila tuga, završava jedan period života, divan period, odlazi u nepovrat, ulazi u ladicu zvanu "nostalgija". Promislim onda optimistično, ali dolaze trideseteee!!!
Svi im samo komplimentiraju, kako su genijalne, najbolje, prave godine za napraviti nešto ozbiljno od života. Još uvijek si mlad, a k tome zreliji, odlučniji i pribraniji. Mislim si, što mi sve to znači kad bih se ja još malo "ludirao", a to mogu samo u dvadesetima, malkice neprikladno za tridesete. Uglavnom, što je, tu je, ne možeš natrag, gazi druže, uzdignute glave!
Sljedeće godine napravit ću pravi pravcati tulum uz 30 svjećica na velikoj rođendanskoj torti i postat ću ozbiljan čovjek s pokojom sijedom (imam ih nekoliko i sada) i s nešto više soli i papra u glavi. Nekako mi se čini kako ću odjednom kada napunim trideset postati pravi gospodin, uglađen, fin, s priličnim životnim iskustvom i sa zimnicom u špajizi. Sada, ipak mi se samo čini. Bojim se da ću i dalje biti ovaj isti "Petar Pan", vječni dječak koji ne voli nepravdu i obožava Titanic i Ralje!
Odnio sam kutiju u sobu, neko je vrijeme samo gledao, razmišljao jesam li što naručio s ebay-a u posljednje vrijeme pa smetnuo s uma. Teško, veliku kutiju s teškim sadržajem, teško da bih tek tako zaboravio. Krenuo sam je podozrivo otvarati misleći da je zasigurno neka spačka mojih bliskih prijatelja. Ali, ne! Da! Ne! Ne vjerujem! Daaa!!!
Šok i nevejrica! U kutiji je prava, pravcata Mamiya (rz67 pro ii) iz '95. godine, analogni, medium format fotoaparat, mezimica mnogih fotoljubaca, provjerena i nezamjenjiva "igračka" ljubitelja analogne fotografije. Već neko vrijeme je "pikiram" i čitam internetske forume, zurim u nju i maštam kako ću s njom jednog dana fotografirati. Ni na kraj pameti da će me barba poštar tako obradovati! Bože, odakle njemu da sam baš nju htio! :)
I tako… Leži pokraj mene otkad sam ju dobio! Mislim, spavamo skupa! :)
Dok čekam paket s filmovima, za vrijeme ručka nervozno lupkam nogom ispod stola te proučavam sve o Mamiyi preko internetskih tutorijala, napravio sam jednu galeriju meni dragih fotografija koje sam napravio u posljednih pet godina.
Ipak, veselim se budućim godinama, druženjima i otkrivanjima, a sve ove "tridesetaste" momente zabiljezit ću s mojom Mamiyom!
Uživajte i do čitanja...