Automehaničarka Irena Petir: ''Ljudi i dalje znaju tražiti mehaničara, muškarca, ali završe u mojim rukama''

• 51- godišnja Irena Petir jednina je automehaničarka sa majstorskim ispitom u Hrvatskoj
• ''Znalo se događati, a i još uvijek se događa da stranka zove i inzistira na muškom mehaničaru''
• ''Ljudi me gledaju kao nekog 'šljakera' kad se pojavim u radnom kombinezonu i to mi je najgora predrasuda''

''Irena je žena, majka, supruga, vlasnica autoservisa u kojem zapošljavam dva automehaničara, koja radi puno, od 0-24 i radim muški posao' '- tako je sebe predstavila 51-jenogodišnja Irena Petir. Ona nije jedina automehaničarka, ali jedina je s majstorskim ispitom u Hrvatskoj. 

Ostavila sam faks zbog ovoga

Simpatična Irena nas je dočekala u svojoj radioni te nam je ispričala otkuda njezina ljubav prema autima, odnosno popravcima auta i nailazi li na predrasude. ''Odlučilo to što sam treća generacija u obitelji automehaničara, moj djed i tata su također bili automehaničari, a ja sam odmalena govorila da ću bit automehaničar. Tata nije htio da završim školu za automehaničara jer je mislio da mi to ne treba, ali ja sam ipak išla. Upisala sam i fakultet, a kako je tati trebala pomoć u radioni tako sam odustala od fakulteta jer mi je draži bio ovaj posao. Već 30 godina radim ovdje, a radiona je moja od 2010. godine kad je otac otišao u mirovinu. Počela sam sa manjim poslovima poput javljanja na telefon i dogovaranja sa strankama, ali je tata vidio da mi više leži šerafljenje auta pa sam uskoro imala crne ruke i radila gore poslove od bilo kojeg šegrta koji je bio u radioni.''

Josip Regović/Pixsell

''Ima žena automehaničara, ne može se reći da nema, ali ja sam jedina s majstorskim ispitom. U današnje vrijeme je sve više novih generacija djevojaka koje se školuju za automehaničarke, za razliku od vremena kad sam se ja školovala. Susrela sam se s nekima od njih, prvo su me malo čudno gledale, ali sam im dala neke smjernice koje mislim da sam i ja trebala znati na početku i rekla sam im da vjeruju u sebe jer se jako teško probit u ovom zanimanju. Znam po sebi jer su me i tijekom školovanja gledali čudno, kao što ja tu radim.

Svaki auto je zagonetka koju je teže ili lakše riješiti

Najdraži dio posla su mi sami auti i problemi s autima. Svaki auto koji mi dođe uzimam kao zagonetku koju treba riješiti pa tako ima onih koje je lakše riješiti i onih koje je malo teže. Teže je raditi s ljudima, ali ako si nasmijan, dobre volje i otvoren nije problem. Nikad nisam razmišljala baviti se nečim drugim. Kad radiš nešto od početka i cijeli život, jednostavno ti je normalno da ćeš to i dalje raditi. Ja zapravo imam jako puno poslova koje moram obavljati. Nemam više puno vremena raditi u radioni kao nekad, no kad je gužva uskačem.''

Josip Regović/Pixsell

Muškarci se prave pametni

''Žene prije nego što dođu s autom obično guglaju te znaju gdje idu. Dolaze zato što sam ja žena i znaju da ću ih razumjeti jer žene drugačije percipiraju stvari. Ako ja nekom muškarcu kažem da treba napraviti to i to, on će se napraviti pametan, iako i ne zna o čemu se radi, i reći će da, dobro. Ženama moram objasniti zašto se nešto dogodilo, što će biti kasnije i koristiti normalan žargon. No na kraju je ishod isti.

Još uvijek se događa da traže mehaničara

Kad sam bila mlađa, često bi samo pored mene stranke prolazile i išle do prvog mehaničara. Na kraju su shvatili da sve kreće od mene i moje percepcije toga što s događa jer sam ja ta koja zaprima aute. Znalo se događati, a još uvijek se događa da stranka zove na telefon i inzistiran na muškom mehaničaru. Kad se javim na telefon misle da samo radim na recepciji, no na kraju se ispostavi da nema problema jer imam svoju taktiku: pitam  ih o čemu je riječ kako bih ih kao spojila s mehaničarom i zapravo im ja kažem rješenje. Volim raditi sve popravke, ali priznajem da mi dizelaši nikad nisu sjeli.''

Josip Regović/Pixsell

"Baba s plavom kosom"

''Moj suprug je isto automehaničar i zajedno smo radili dugi niz godina. I upoznali smo se preko auto susreta tako da je odmah znao s kim ima posla (ha-ha). Zbog zdravlja je prestao raditi pa je sad back up podrška te se brine za marketing i sve ostalo za što ja nemam vremena. No nikad nije postojalo rivalstvo dok smo radili skupa, a tad sam njega stavila da uglavnom komunicira sa strankama. Podjelili smo međusobno tko će s kime surađivati po profilu ljudi. Kad dođe netko s ceste i, možda malo primitivniji ne može njemu 'baba s plavom kosom i s velikim prsima' objašnjavati što treba napraviti na autu. S tim još uvijek imam problema, pogotovo ljeti jer sam uvijek u kombinezonu i uskim majicama pa puno zavisi o tome kako me ljudi percipiraju. Ali uglavnom svi vide ženu s plavom kosom i s većim poprsjem. ''

Moj nos mora biti svugdje

I moju desetogodišnju kćer zanimaju automobili, ali više vožnja pa tako već i vozi karting. Njoj je ovo sve super, ali ne grize kako sam ja u njezinim godinama. Voli aute i brzu vožnju te voli određeni tip auta i prati formulu i reli. Dolazi sa mnom u radionu subotom, ako nemam previše posla, ali ne često. 

Možda vas zanima Najvažnija stvar koju snažne, samopouzdane žene imaju (i znaju sačuvati) Life&style

Ima stranaka koje dolaze i traže isključivo mene. No naše stranke dolaze radi servisa koji je dobar zbog naših mehaničara. No moram ih dobro izabrati i stajati iznad njih koliko god da su dobri jer ipak na kraju na svakom računu piše moje ime. Jer ako nešto ne valja, stranka dolazi meni, a ne njima. Moj nos mora biti svugdje. Svoje stranke, već nakon prvog puta, znam prepoznati po glasu i točno znam o kojem se autu radi i što smo sve popravljali. Nekima čak pamtim i registraciju auta. O svakom autu, u svakom trenu znam sve. ''

Josip Regović/Pixsell

Najgora je predrasuda što me doživljavaju kao "šljakera"

''U školi koju pohađa moja kći drugi roditelji su me u početku malo čudno gledali, pogotovo ako bih u kombinezonu u kojem radim došla po nju. Kad su skužili što radim, a i da imam svoj servis, onda je bilo sasvim drugačije, gledali su me kao poslovnu ženu. I to su opet predrasude na koje vrlo često nailazim. To mi je najgora predrasuda jer ljudi me gledaju kao nekog 'šljakera' koji hoda u radnom kombinezonu, a kad dođem normalno odjevena onda me nitko ni ne gleda i to im je normalno.''

Josip Regović/Pixsell

''Volim čitati i uvijek si ostavim pola sata za knjigu, volim i klasičnu glazbu i mjuzikle, ali nemam baš vremena. Priznajem, nisam tipična žena. Meni je odlazak frizeru gubitak vremena, volim masaže, ali za njih nemam vremena. Da bih sjedila na kavi s prijateljicama i pričala dva, tri sata, nisam taj tip. Ima ženskog društva koje mi paše, ali i onog koje mi ne paše. 

Muška i ženska percepcija dobro funkcioniraju zajedno

''Muška i ženska percepcija zajedno jako dobro funkcioniraju. Svi mi imamo isto znanje o mehanici, no muški kolege gledaju iz jednog kuta, a ja iz drugog. Oni gledaju nešto i kažu: 'pokvareno je, ajmo to i to napravit' dok ja krećem od onog zašto se to dogodilo. I zato se jako dobro nadopunjujemo, a i moj tata je shvatio kad sam počela raditi da je to dobra stvar. I na kraju od tih različitih mišljenja dobiješ dobar rezultat i super tim.''