Na BAUHAUS Women’s Nightu brusilo se, bojilo, gletalo, lijepilo i graviralo, ali najvažnija stvar koju smo ponijele kući nije stala ni u jednu kutiju s alatom.
Da sto žena upitamo što je za njih dobar izlazak, sigurni smo da bismo dobili sto različitih odgovora. Baš kao što smo sigurni i da bi jako malo njih, ako ikoji, sadržavao bušilice, knauf ili ljepilo za pločice. No, sve one žene koje su barem jednom posjetile BAUHAUS Women’s Night itekako dobro znaju da je sve navedeno dio recepta za ženski provod bolji nego što će mnogi na prvu pomisliti.
U petak navečer u Buzinu nitko nije pitao tko zna gletati, tko je posljednji put držao brusilicu u ruci i je li postavljanje podnih panela možda ipak pametnije prepustiti nekome drugome. Zasukali su se rukavi, alati su završili u rukama, a ono početno “čekaj, kako se ovo drži?” vrlo se brzo pretvorilo u “daj meni, mogu ja”. I bilo je sjajno.
Ne znamo je li do toga što smo ženska druženja navikli zamišljati uz čašu vina, večeru ili kavu, no postoji nešto nevjerojatno osvježavajuće u večeri tijekom koje se smiješ s potpuno nepoznatom ženom dok jedna od vas drži pločicu, druga ljepilo, i obje se pravite da točno znate što radite.
Spoiler: nakon nekoliko sati, mnoge su stvarno znale.
Da ovakav koncept ženama treba, i da su ga žene željne, bilo je jasno i prije nego što su se vrata otvorila - za sudjelovanje na ovogodišnjem BAUHAUS Women’s Nightu pristiglo je više od 1600 prijava.
Tisuću i šesto žena je petak navečer poželjelo provesti učeći nešto novo, a kada smo i sami stigli tamo, bilo nam je jasno zašto. Na svakom su koraku bile grupe žena potpuno udubljenih u ono što rade - negdje se brusilo i bojilo, negdje lijepilo, negdje gletalo, a negdje se vrlo ozbiljno raspravljalo o tome je li okvir za fotografiju dovoljno ravan. Između svega toga čuli su se smijeh, pitanja i uzvici oduševljenja potaknuti spoznajama o vlastitim sposobnostima.
Kako nam je jedna sudionica nakon prvog susreta s alatom kroz smijeh
priznala:
“Došla sam uvjerena da imam dvije lijeve ruke, a sada ne prestajem razmišljati što ću sve u stanu napokon
riješiti!”
Program je bio dovoljno raznolik da je svaka mogla pronaći nešto svoje, ali i dovoljno praktičan da su se vrlo brzo počele rađati ideje za projekte kod kuće.
Na BOLTON radionici izrađivali su se i ukrašavali okviri za slike, dok se uz BONDEX učilo kako pravilno obraditi, obojiti i restaurirati drvene elemente. “Sad više nemam izgovor za onu jednu komodu koju već tri godine gledam i govorim svima da je vintage. Nije vintage, samo joj treba malo ljubavi i boje”, šapnula mi je druga sudionica.
Nekoliko metara dalje stvari su postajale ozbiljnije. DECOFLOORING je pokazivao kako se postavljaju i koriste SPC paneli, na KNAUF radionici učilo se postavljati i gletati knauf zidove, a uz CEMIX lijepiti pločice i AKU panele.
I tu se dogodio možda najzanimljiviji dio večeri. Stvari koje su samo par minuta ranije zvučale kao nešto za što se ‘zove majstora’ odjednom su postale - projekt. Ne nužno jednostavan, ne nešto zbog čega ćemo nakon jedne radionice otvoriti obrt, ali projekt koji možemo razumjeti, naučiti i odraditi same. A to je osjećaj kojeg malo što može nadmašiti.
Na TEXO radionici otkrivalo se i kako starim pločicama udahnuti novi život uz Dulux EasyCare gotove boje i samplere, što je vjerojatno bio trenutak u kojem je nekoliko kupaonica diljem Zagreba nesvjesno dobilo datum početka renovacije.
BOSCH je praktičnu stranu večeri pretvorio u kreativnu kroz izradu polica za začine i graviranje staklenih posudica. Ondje je koncentracija bila ozbiljna, a rezultati toliko dobri da se gotove radove odmah fotografiralo.
A onda smo stigli do SONAX radionice
i automobila. Ovdje se učilo kako pravilno očistiti unutrašnjost i
ispolirati automobil, što je jednu sudionicu navelo na možda
najiskreniji zaključak večeri:
“Od svega što sam danas naučila, muž će se najviše razveseliti ovome.
Dok ne shvati da će sada on čistiti svoj auto, jer ću mu napokon znati
pokazati kako.”
Touché.
Upravo je to bio najbolji dio Women’s Nighta. Nitko nije pokušavao od žena preko noći napraviti profesionalne keramičarke, restauratorice ili soboslikarice. Poanta nije bila dokazati da baš sve moramo raditi same - dovoljno toga već radimo same.
Poanta je bila nešto drugo: pokazati da znanje nema spol. Da alat nije ‘muška stvar’. I da je vrlo oslobađajuće barem jednom prije rečenice “ja to ne znam” dodati jedno malo - još.
Iako su Bauhausom odjekivali zvuci alata, smijeha i žamora, našao se tu i jedan sasvim drugačiji kutak. Ružičast, nježan, ispunjen cvijećem, ogledalima i osnažujućim porukama koje svaka od nas treba čuti češće no što je to slučaj u stvarnosti.
BAUHAUS je ovogodišnjim Women’s Nightom podržao #PinkyPromiss, projekt miss7 posvećen ženama i važnosti brige o vlastitom zdravlju, a posebne gošće večeri bile su žene koje su preboljele rak dojke. Upravo je za njih osmišljen ‘The Pinky Look’ kutak.
Kulisa sastavljena od ogledala iz BAUHAUS asortimana, različitih veličina, oblika i okvira, izgledala je gotovo poput izloga u koji se može zakoračiti. U nekima smo vidjele cijelu sebe, u drugima tek djelić odraza, a među njima nekoliko kratkih rečenica zbog kojih smo se zadržale koju sekundu dulje.
Pogledaj se. Pa se pregledaj.I – Ono što vidiš vrijedi čuvati.
U ovim riječima nema puno filozofije, no možda baš zato djeluju. Posebno
kada pokraj tebe stoje žene koje vrlo dobro znaju koliko pregled može
značiti.
Women’s Night je slavila našu sposobnost da naučimo, napravimo, popravimo i stvorimo, no ovaj nas je ružičasti kutak podsjećao na nešto što nama ženama, ironično, često ide puno teže: stati i pobrinuti se za sebe.
Jer možemo voditi obitelji, timove i projekte. Možemo organizirati tuđe preglede, rođendane, obaveze i živote. Možemo naučiti gletati zid, postavljati pod, restaurirati namještaj i rukovati alatom koji nam je prije sat vremena izgledao zastrašujuće. Ali trebamo se sjetiti i samih sebe.
Na kraju večeri BAUHAUS Buzin izgledao je znatno drugačije nego nekoliko sati ranije. Bilo je tu tragova rada, gotovih predmeta, novih ideja za stanove i kuće, ponešto boje gdje joj možda nije bilo mjesto i jako puno zadovoljnih lica.
Ipak, najbolji suveniri nisu bili oni koje se moglo ponijeti kući. Bila
je to sigurnost s kojom ćemo sljedeći put uzeti alat u ruke i spoznaja
da iza velikog broja stvari na koje cijeli život gledamo kao nešto što
ne znamo, zapravo stoji tek činjenica da nam ih još nitko nije pokazao.
Daleko od toga da nam fina večera, kokteli i ples nisu po guštu, no svijest o tome da nema toga što mi žene ne možemo pobjeđuje sve. Možda nećemo sve napraviti savršeno iz prvog pokušaja. Možda ni iz drugog. Ali ne moramo sve znati unaprijed da bismo se usudile pokušati. Ponekad nam treba samo netko tko će nam prvi put pokazati kako, netko tko će se s nama smijati kad pogriješimo i netko tko će nam reći jedno iskreno “možeš ti to”. A ako nas je Women’s Night nečemu naučio, onda je to da bismo si to trebale govoriti puno češće - jer kada vjerujemo u sebe, baš sve je moguće.
