Otac, majka i dijete, i to do 32. godine pod istim krovom, obično u stanu od 60 “kvadrata”. Stan su naslijedili ili kupili po nekoj povlaštenoj cijeni, a uz njega vrlo često imaju još neku nekretninu, vikendicu, apartman na moru, zemljište. Nakon 46. godine samo deset posto Hrvata živi u unajmljenom stanu. Zarađuju manje nego što bi htjeli, obično oko 8000 kuna po kućanstvu, a troše u prosjeku oko 11.000 kuna na mjesec. Tridesetak posto prihoda odlazi na hranu i piće, oko 15 posto na režije, a 13 posto na prijevoz. Na uređenje doma i kupnju kućanskih uređaja troše oko 3500 kuna na godinu. Tako, prema statističkim podacima Zavoda za statistiku i Agencije GfK, izgleda prosječno hrvatsko kućanstvo.
Računalo, laptop, mobiteli, televizor, DVD, perilica, hladnjak i deseci drugih uređaja nalaze se u tom našem prosječnom kućanstvu, koje i dalje puno više novca troši na kupnju odjeće, obuće i automobila nego na uređenje doma.
Zašto nas to ne čudi? Dovoljno se samo prošetati Ilicom, zagrebačkim high streetom, i primijetiti tek nekoliko usamljenih dućana za uređenje doma koji se utapaju u dućanima s odjećom, obućom, kozmetikom. U Kopenhagenu u high streetu, pak, potpuno obrnuti omjer trgovina s odjećom i stvarima za dom te nas zato uopće ne čudi što je Danska u svijetu poznata po svom skandinavskom stilu uređenja, a mi unatoč naporima pojedinaca i dalje nemamo svoj stil.
Kakav bi to bio hrvatski stil uređenja? Ako je mjerilo ovih dana otvorena Ambienta, najveći sajam namještaja i uređenja doma, onda Hrvati imaju domove s jeftinim uvoznim namještajem, stolarima koji kopiraju svjetske trendove, masivnim, često kičastim namještajem i ponekim sjajnim komadom koji su smislili uglavnom mladi hrvatski dizajneri. Sintagma mladi samo je djelomice točna jer većina ima više od 30, pa i 40 godina, i još se mora dokazivati da je njihov dizajn jednako vrijedan, kvalitetan, inovativan, funkcionalan, svjež kao i inozemni te da ta skuplja cijena nije zbog toga da bi si oni nakon godinu dana kupili Mercedes nego za pokrivanje troškova i pokretanje vlastite produkcije. Prvi su to shvatili Numeni (Nikola Radeljković, Sven Jonke i Christoph Katzle), trio koji je devedesetih godina svojim kombijem obilazio sve moguće talijanske tvornice namještaja, pokazivao im svoje prototipe i molio za sastanak, za suradnju. Iza Numena je uspješna suradnja s Morosom, ClassiConom, Interom, Regeneracijom, Prostorijom, ali i nizom drugih domaćih i stranih tvrtki, kao i mentorstvo mnogim mlađim dizajnerima.
A 2000-ih, umjesto nabolje, stvari su krenule nagore. Nekoliko tvrtki koje je željelo ulagati u hrvatski dizajn nije dobilo očekivane rezultate. I s dolaskom krize hrvatski dizajneri shvatili su da moraju postati biznismeni i da, ako išta žele raditi, cijeli proces od osmišljavanja proizvoda, izrade prototipa, proizvodnje, plasiranja na tržište do marketinga, distribucije i prodaje moraju odraditi sami.
Ja nemam drugi posao od ovog. I ako ne radim, doslovno ću biti gladna, rečenice su koje su mi se urezale u pamćenje dok sam prije nekoliko godina intervjuirala dizajnericu Anu Tevšić, koja danas s 30 godina ima 100-tinjak vlastitih proizvoda koje prodaje na desetak inozemnih i domaćih adresa i web shopova, vrlo uspješnu suradnju s Cartoon Networkom te vlastiti dizajnerski dućan u strogom središtu Zagreba.
Kucati na razna vrata, biti produktivan i stalno pokušavati shvatila je da mora i zagrebačka Grupa (Tihana Taraba, Ivana Pavić i Filip Despot), koja je odnedavno pokrenula i vlastiti prodajni kanal Grupa products, sudjelovala na svim mogućim izložbama dizajna te surađivala sa svim entuzijastima koji žele proizvoditi, surađivati, prodavati, upotrebljavati hrvatski dizajn.
Modus, Dizajnholik, Take Me Home, Croatian Design Superstore... samo su neki od mjesta gdje je moguće nabaviti i hrvatske dizajnerske predmete, a iza svih tih dućana stoje entuzijastične i energične dame koje vjeruju u hrvatski dizajn. No najveći iskorak dogodio se nakon što je Tomislav Knezović, nekadašnji vlasnik Perfecte, novac, energiju i znanje uložio u stvaranje prve prave velike i suvremene tvornice ojastučenog namještaja - Prostorije (ex Kvadra). Osim pokretanja proizvodnje i zapošljavanja nekoliko stotina ljudi, ova tvrtka isključivo surađuje s hrvatskim dizajnerima i svojim izlaganjem na najvećim svjetskim sajmovima namještaja poput Milana, Pariza, Kölna pokazuje da Hrvati imaju sjajne ljude i proizvode koji su po kvaliteti i razini izrade puno povoljniji od inozemne konkurencije. No pojava Prostorije važna je i zbog nekoliko drugih lančanih stvari. Napokon imamo kvalitetnu i pouzdanu serijsku proizvodnju, tako da je moguće s hrvatskim sofama, stolcima, foteljama opremiti dom, ali i hotel, apartmansko naselje, konferencijsku dvoranu...
Pionir u opremanju Made in Croatia je dizajnerski hotel Lone u Rovinju čiji je investitor ozbiljna, respektabilna tvrtka Adris, odnosno Maistra, koja je, vjerujući arhitektima Studija 3LHD i grupi dizajnera, zapravo zaradila gomilu besplatnog PR-a i simpatije zaljubljenika u dizajn. Adris i Maistra nastavili su put suradnje s hrvatskim dizajnerima i proizvođačima, baš kao i nekoliko nagrađivanih hotela poput hotela Well u Tuheljskim toplicama za koje su arhitekti Mikelić i Vreš izradili nekoliko proizvoda koje možete kupiti u slobodnoj prodaji.
Zahvaljujući medijima, sajmovima, izložbama, profesorima entuzijastima... polako se formira nova generacija mladih dizajnera koji stvaraju uistinu zanimljive proizvode poput Filipa Havraneka i Kristine Lugonje, Marije Ružić i Ruđera Novaka Mikulića, Maje Mesić, Filipa Gordona Franka... i čiji su proizvodi polako počeli osvajati hrvatske domove.
I za kraj, kakav je hrvatski dizajn? Ako se mene pita, sjajan. Za neke druge možda nevidljiv. Neprepoznatljiv. No želim vjerovati da će Hrvati napokon imati malo više novca da mogu uložiti u uređenje svojih domova i da će onda proraditi patriotizam.
Više slika pogledaj u galeriji...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.