Živimo u vremenu kakofonije, kad je u kolopletu različitih zvukova, poruka i vijesti vrlo često teško razlikovati važno od nevažnoga. Još je teže čuti svaki pojedinačni glas i odreagirati na njega. Zaokupljeni svojim mislima i dnevnim ritmom, često ne čujemo što nam ljudi pokraj nas govore. A oni onda imaju dojam da ih se ne cijeni i ne uvažava njihov trud i mišljenje, što je posebno poražavajuće kad je riječ o najbliskijim ljudima, partnerima, djeci i prijateljima.
Takav osjećaj dijeli većina zaposlenih žena i majki, koje svakodnevno balansiraju između posla i kućanstva.
Doista će se mnogo njih potužiti da su im na plećima svi kućanski poslovi, a da je nemarni i bezobzirni ukućani nimalo ne poštuju i ne žele joj pomoći pa sve mora sama. Naljute se i mnogi na prijatelje koje uvijek oni zovu, nikad obratno. Naslušavši se takvih jadikovki, psihoterapeutkinja Tina Gilbertson analizirala je pacijente sa sličnim problemom i zaključila da nije riječ o tome da su partneri, ukućani ili prijatelji tih nezadovoljnika posebno nemarni ili bezobzirni, samo ne mogu primiti poruku na način na koji im se prenosi. Navikli su na to da je nezadovoljstvo ili prigovaranje dio nečijeg “osobnog paketa”, koji dolazi sa svim ostalim što neka osoba radi i ne doživljavaju to kao nešto što bi trebalo uvažiti ili bi ih trebalo potaknuti na neko drukčije djelovanje, ističe Gilbertson i savjetuje nekoliko strategija “prigovaranja”.
Prva je uputa da, kad razgovarate s osobama s kojima niste zadovoljni o neravnopravnoj podjeli poslova u kući ili drugih aktivnosti, prestanete nabrajati činjenice koje govore što tko radi i napokon progovorite o osjećajima. Opišite kako se osjećate u određenim okolnostima: dok čistite za njima, kuhate iz dana u dan, glačate, uvijek prvi pozivate prijateljice na druženje... Izrazite osjećaje gledajući ih u oči: “osjećam se usamljeno dok samo čistim”, “iskorišteno kad pospremam vaše sobe”, “povrijeđeno kad ste grubi nakon što napravim sve za vas”, “iznevjereno kad mi se niti jedan prijatelj dulje ne javi, kao da su me zaboravili”... Obitelji u kojima se neposredno izražavaju osjećaji mnogo su povezanije.
Također, promijenite način na koji prigovarate drugima i ne smijete se osjećati krivo ako tražite nešto za sebe. Budite što jasniji kad izričete ono što želite, neodređenosti nisu nikad dobre i nitko nikome ne može čitati misli. Recite im odmah kad vas povrijede nekim postupkom da su vas povrijedili jer nama bliski ljudi zaslužuju odmah dobiti tu informaciju i šansu da poprave pogrešku. Pokažite primjerom kako se poštuju tuđi osjećaji i pokažite im na djelu da ste ih čuli. Recite im jasno i glasno da, ako i niste uvijek govorili o tome kako se osjećate, želite da se ubuduće nešto promijeni.
Slike detaljnije pogledaj u galeriji...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.