Tužne ljubavi, prekidi ljubavne veze, porazi, gubici i druga manje lijepa iskustva koja nam se događaju katkad izmame iz ljudi i neke kreativne proplamsaje za koje nisu ni znali da imaju potencijala za njih.
Teško je nabrojati koliko je pjesama, slika, knjiga i drugih umjetničkih djela proizašlo iz takvih manjih i većih životnih lomova. Kao da se oslobodi tajna energija za koju nismo ni znali da je imamo i otvore neka nova vrata.
Svako novo iskustvo, i ono loše i ono dobro, proširuje naše mogućnosti i mijenja nas, pa nam tako i otkriva mnogo o nama samima, o tome koliko možemo podnijeti, ali i što izbjegavati da bismo bili sretniji i što možemo stvoriti. Kreativan se rad zato preporučuje i kao učinkovita psihoterapija jer, osim što nešto novo niče iz lošega, opušta i rasterećuje, čisti od loših misli i osjećaja koje kanaliziramo u nekom drugom smjeru.
Može se stoga učiniti svima onima koji u kreativnom stvaranju otkriju svoj poziv da moraju biti nesretni da bi bili kreativni. To je u suprotnosti s općeprihvaćenim vjerovanjem da ljudi teže tome da budu sretni i da izbjegavaju bol. Zašto se onda čini da ima ljudi koji se valjaju u svojem jadu, uzdižu takav svoj način života na razinu postignuća, pa čak i kad dobiju prigodu da poboljšaju život, odabiru jadikovanje.
Stručnjaci prepoznaju u tome cijeli niz uzroka i nazivaju ih „ovisnicima o nesreći“. Među najvjerojatnijim je razlozima takva načina života nesigurnost, koju pothranjuje osjećaj da iz bilo kojeg razloga ne zaslužujemo biti sretni. Drugi bi razlog mogla biti nerealna očekivanja roditelja tijekom odrastanja ili teško odrastanje koje je ostavilo traga tako da se podsvjesno stvori “strah od nepoznatog”, osjećaj da se samo tako može živjeti. Ima, međutim, i onih koji će svoje nezadovoljstvo nazivati realnošću i trezvenošću, ne uviđajući da većinu negativnih silnica oko sebe sami generiraju i da su se okružili njima kao bedemom kojim se brane od svijeta.
Oni koje muči osjećaj krivnje zbog nečega iz prošlosti ili su jednostavno ustrojeni tako da im je lako nametnuti taj osjećaj, ne mogu prevladati taj osjećaj pa prihvate tugu i nezadovoljstvo kao način samokažnjavanja, a katkad nesreću biraju oni koji se boje dobrih stvari kao najave velikog razočaranja.
Iako nezadovoljstvo može biti motivacija da se radi više, jače, da se nešto promijeni, ne smije postati način života jer negativne misli, upozoravaju psiholozi, mogu biti put prema većim poremećajima i bolestima. Ako mnogo postižete nezadovoljni, sretniji ćete moći još više.
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.