Deana Kotigu sigurno znate kao hladnog lovca iz udobnog naslonjača kviza „Potjera“. Međutim, ovaj je mladić zapravo posve opušten i ugodan sugovornik koji je igrom slučaja veliki zaljubljenik u znanje, ali kako smo saznali i u modu. S Deanom smo popričali na temu kvizova, ali i inteligencije te koliko je ista odlučujući faktor za uspjeh u životu.
Tko je Dean Kotiga vlastitim riječima?
Motovunac, hedonist, ljubitelj vrckavih pošalica.
Kako postižeš to grofovsko, strogo, gotovo arogantno držanje u naslonjaču „Potjere“?
To se ne može uvježbati, jednostavno se s time rađate, a da budem sasvim iskren – taj su moj talent roditelji primijetili već u najranijoj dobi. Poslije sam samo to usavršio na raznim tečajevima za grofovsko držanje, koji su krajem 90-ih bili popularni u Istri. Šteta da sličnih stvari nema i danas.
Koja je tajna fine namjenske provokacije kojoj je tvoj voditeljski lik sklon?
Unošenje nekakvog ljudskog faktora u cijelu priču i poticanje kompeticije. Da se, već kad format to dozvoljava pa čak i potencira, kviz ne svodi na "pitanje-odgovor" shemu nego da se svemu tome da i dodatna dimenzija. Provokacija je i inače najbolji način da provjerite kako nešto funkcionira i da to nešto eventualno živne.
Kako je čovjek od 27 godina koliko sad imaš, u stanju upiti toliko znanje kao što ga posjedujete ti?
Stoput su me to pitali, a ja i dalje ne znam. Ne radi se ni o fotografskom pamćenju oko kojeg mnogi pletu razne mitove ni o čarobnom napitku, već o jednostavnoj i neutaživoj želji za znanjem. I o puno čitanja, naravno.
Kako objašnjavaš činjenicu da Hrvati toliko vole kvizove?
E to vidite ne znam. Stvari su se stubokom promijenile po pitanju kvizova zadnjih desetak godina. Prvo uvođenjem "novih" tema na televizijske kvizove poput pop-kulture, što je odigralo iznimno veliku ulogu koje većina ljudi nije ni svjesna, a onda i organiziranjem sada već slavnih pub-kvizova. Onda je osnovan i Hrvatski kviz savez i sada već to živi nekakav svoj život. Općenito se strašno podigla razina općeg znanja među kvizaškom populacijom, i scena se promijenila – ne libim se reći da bi se tek pokoji iz niza slavnih kvizaša na ovim prostorima danas uspio obračunati s nekim od novih lavova. Promijenio se pristup znanju, promijenilo se znanje samo, promijenio se način razmišljanja, sve se promijenilo, čak i pojam "dobrog kvizaša". Ali stvarno ne znam zašto su kod nas kvizovi oduvijek in, a sada su na dobrom putu da postanu nacionalni sport i ponos.
Što za tebe znači biti pametan, a što inteligentan?
Meni su davno rekli da je inteligencija ono što se mjeri testom inteligencije, i to je najpametnija definicija koju sam čuo.
Je li inteligencija presudna za uspjeh u životu ili nekad može biti i prepreka?
Najčešće nijedno od toga.
U jednom intervju si rekao: „Škola me usmjeravala tako što je u njoj uglavnom bilo iznimno dosadno i neproduktivno pa sam morao rješavati križaljke ili čitati “Drvo znanja” pod satom kako ne bih zaspao“. To je zbog tvoje prirode ili dosadnog školstva? Kako možemo dinamizirati školstvo, odnosno način predavanja?
Manje zbog moje prirode, više zbog dosadnog školstva – pa da su u školi podučavali nešto što je zanimljivo, naravno da ne bih pod satom bio rješavao križaljke. Ali uglavnom su iznosili nešto što je bilo dosadno, i to još na loš i neatraktivan način. Kako to sve skupa dinamizirati? Uf, jako teško, ali moguće je – kroz neki kreativan pristup, interaktivnim, multimedijskim pristupom, organiziranjem kvizova po školama ili sličnim projektima. Vremena se radikalno mijenjaju, a jako malo ljudi to shvaća, i to ne samo u školstvu, što je donekle razumljivo, ali vrlo zabrinjavajuće. Moja majka je kao tinejdžerka dane provodila posvećujući se kao i cijela njezina obitelj obiteljskom gospodarstvu od kojeg su živjeli (njivi, kravama itd.) dok se moja sestra kao tinejdžerka toj istoj mami javlja skypeom iz Londona kako bi je obavijestila da je gotova s teretanom. To je ogromna promjena, neopisivi civilizacijski šok, i to unutar svega tridesetak godina, a dobar se dio ljudi ponaša kao da se ništa nije desilo. Našu državu vode ljudi koji žive u prošlom dobu, pri čemu ne mislim na ikoga konkretno - osobu ili stranku - već govorim o općenitom mentalnom sklopu.
Kakvu literaturu i filmove preferiraš?
Zaista najraznovrsniju. Podjednako me oduševljavaju Mister No i Thomas Mann, serija Silicon Valley i filmovi Bele Tarra – sve dok je posrijedi kvalitetna stvar.
Koliko ti je bitna moda u životu?
U teoriji dosta, jer kao višegodišnji pretplatnik Vanity Faira dosta pratim modu i zanima me i fascinira taj modni svijet, jer funkcionira zasebno od svega ostalog, namećući i slijedeći neka svoja unutarnja pravila i ne mareći za ništa osim za samog sebe, što je pregenijalno. U praksi – ne previše, bitno mi je da se osjećam udobno.
Što sljedeće možemo očekivati od tebe?
Ovisi za što bude prilike. Uz to što "Potjera" definitivno ide i sljedeću sezonu, volio bih se okušati i u nekim drugim stvarima. Nedavno sam organizirao par javnih kvizova što se pokazalo kao super projekt, pa ne bi bilo loše možda nastaviti s tim, ako bude zainteresiranih...možda i pisanje neke kolumne ili uređivanje neke kviz rubrike u nekim medijima, a u konačnici mi je već neko vrijeme cilj imati svoj late night show, ali o tom potom...
Slike detaljnije pogledaj u galeriji...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.