Piercing ili ukrašavanje tijela nakitom prisutno je otkad je i čovjeka. Iako mnogi tvrde kako se radi o novotariji, činjenica je kako je prisutan u svim dijelovima svijeta, ali i u svim povijesnim periodima. Sve o što trebate znati o piercingu otkrila nam je Irena Ayreen Milina, najpoznatija hrvatska piercing majstorica.
Irena Ayreen Milina osim što voli ukrašavati svoje tijelo nakitom (trenutno ima 21 piercing), ukrašava i druge. Vlasnica Octopus studija u Zagrebu se nametnula kao jedno od najvažnijih imena na toj sceni, a njena popularnost je tolika da za nju znaju i oni koji piercing nemaju.
Piercing kao stil života
"Ovaj posao mi je bio dugogodišnja želja, ali je dosta teško ubaciti se na scenu. Tri godine sam žicala po svim boljim salonima u Hrvatskoj da me netko od njih primi na naukovanje, a onda sam u roku od par dana dobila ponudu za dva tada najbolja piercing salona. Odlučila sam se za onaj koji mi je bio bliži i nakon godine dana gledanja piercanja, sterilizacije, objašnjavanja uputa itd. konačno sam se počela baviti ovim poslom, sada već davne 2006.", prisjeća se Irena.
Priznaje kako su joj se prvih par puta ruke tresle, ali sve je prevladala praksom i iskustvom. Najveći broj piercinga koji je imala je 50, a dio njih je skinula jer je bilo zahtjevno brinuti se o njima, ali su joj počeli smetati i u svakodnevnim situacijama. Vodi se pravilom da stavlja ono što joj se sviđa, a kada joj se prestane sviđati, jednostavno skine nakit. Ponekad je i pokusni kunić kolegama kada uče raditi određenu vrstu piercinga.
Piercing majstorica vjeruje kako ljudi biraju ovaj oblik ukrašavanja tijela jer im je lijep, ali je i jeftiniji od tetovaže, brže je gotov, manje boli, a i uvijek se može jednostavno ukloniti. Kaže i kako neki pomoću njega izražavaju bunt, dok ljudi iznad tridesete češće stavljaju genitalni piercing ili piercing na bradavicama. Dakako, postoje i oni koji to rade jer su vidjeli na nekom drugom.
Što trebate znati prije bušenja?
"Postoje standardni piercevi kao npr. jezik, nosnica, pupak itd. Te pozicije su uobičajene, najučestalije i na njima se piercevi obično dobro drže. Zatim postoje surface piercevi i microdermali. I jedni i drugi idu na pozicije na tijelu gdje je standardni piercing nakit neodrživ. Surface se obično dobro drži na samo nekoliko pozicija na tijelu (npr. sternum (između grudi) ili nape (stražnja strana vrata)) dok microdermal može ići i na neke pozicije na tijelu gdje je koža tanja, rastezljivija i nepogodna za surface. Nažalost, ni jedan ni drugi nisu imuni na odbacivanje, tj. može se dogoditi da ih tijelo nakon nekog vremena izgura van", objasnila nam je Irena.
Kaže kako je moguće probušiti svaki komadić tijela, ali nisu svi dijelovi jednako dobri za to. U zadnje vrijeme primjećuje porast trenda piercinga na neobičnim mjestima jer se ljudi žele istaknuti, a tu ubraja horizontalno probušen jezik, microdermal prsta ili piercing očnog kapka.
"Žalosno je to da ćete uvijek naći nekoga tko će vam za novac biti voljan napraviti bilo što, bez obzira što vam time može ozbiljno ugroziti zdravlje. A bez piercinga ćete ostati u roku mjesec-dva, kad tijelo odluči da mu je dosta", iskrena je Irena Milina.
Kao jedan od glavnih savjeta kada je piercing u pitanju, Irena navodi dobro istraživanje.
"Kod nas ne postoji zakonska regulativa za piercing/tattoo salone - doslovno bilo tko može registrirati obrt ili firmu i početi se time baviti, bez obzira da li je to ikad igdje učio i zna li išta o tome. Žalosno ali istinito; postoje legalni saloni koji stravično loše rade, ali ne postoje propisani uvjeti koje jedan takav salon mora zadovoljavati. Na primjer nitko vas neće pitati imate li autoklav (sterilizator)", ističe Ayreen.
Upozorava kako čistoća i sterilnost svega što dolazi u kontakt s klijentom moraju biti na prvom mjestu. Piercingom je, naime, moguće dobiti cijeli niz krvno prenosivih bolesti, uz razne infekcije i upale. Napominje kako imaš pravo pitati djelatnike u salonu kako rade piercing, tražiti da vidiš sterilizator (neki saloni koriste i jednokratne alate), obratiš pažnju je li oprema koju će koristiti zapakirana i otvara li se pred tobom.
"Rukavice su obavezne, a pripazite i na to što osoba dira s tim rukavicama kako ne bi došlo do kroskontaminacije. Imanje rukavica je beskorisno ako s njima majstor dira nečiste stvari preko kojih vam može u ranu tj. piercing prenijeti bakterije", savjetuje i nastavlja, "Dobro je pronaći nekoliko salona, usporediti njihove radove i odlučiti na temelju toga. Prosječna osoba ne mora znati kako koji piercing treba izgledati kada se napravi, ali zato nam je svima dostupan internet i nije teško doći do informacija koje vam trebaju. U kratkom roku ćete moći prepoznati dobro i loše napravljen piercing."
Rizici i opasnosti
S obzirom na manjak zakonske regulative, nije neobično da se mnogi 'opeku' prilikom bušenja. Irena kaže da čak i ako je sve po najvišim higijenskim standardima, može doći do problema zbog pogrešno postavljenog nakita koji izaziva upalu, ali i odbacivanja. Neke pozicije na tijelu, npr. pupak ili obrva mogu izgurati nakit za par milimetara što je sasvim normalno, dok zapinjanje i spavanje na piercingu mogu izazvati potpuno odbacivanje. Kaže kako je piercing strano tijelo i nema garancije, no da do toga dolazi nakon nekoliko mjeseci.
"Ali kada se radi o nakitu koji je neodgovarajućeg oblika ili veličine za dio tijela na kojem je postavljen, problemi nastaju vrlo brzo, i unutar 1-3 mjeseca toliko uznapreduju da je jedina opcija uklanjanje nakita, nakon čega najčešće slijedi rješavanje ožiljka koji može ostati ako se predugo čeka sa skidanjem nakita. Zbog premalog nakita dolazi do jakog oticanja, zbog prevelikog nakita dolazi do iritacije okolnog tkiva i konstantnog zapinjanja, zbog pretankog ili preteškog nakita može doći do migracije itd. Pirsanje izgleda jako jednostavno ali ima tu više toga od samog bušenja komada kože iglom", objašnjava.
Važan faktor u uspješnosti je i redovita njega. Irena napominje da svaki salon ima svoja pravila i savjete, a njen je korištenje fiziološke otopine za svakodnevno čišćenje te Octenisept koji se koristi 2-3 puta tjedno, jer prečesto čišćenje i dezinficiranje može usporiti proces zarastanja. Dakako, važno je da su ruke čiste dok se održava higijena probušenog mjesta.
"Odabir nakita je stvar osobnog ukusa, ali ne stavlja se svaki nakit na svako mjesto na tijelu. Za osobe koje imaju ekstremno izražene alergijske reakcije na metale (npr. na zlato i srebro) preporučujem nakit od titan koji ne sadrži nikal i hipoalergenski je materijal. Kirurški čelik je također adekvatan materijal za izradu piercing nakita, pod uvjetom da je kvalitetan. On u sebi sadrži nikal u tragovima, što znači da je čišći od zlata, i prosječna osoba na njega neće alergijski odreagirati. Postoji i bioplast tj. biokompatibilna plastika koja se također može koristiti za piercing nakit. Na nju nema zabilježenih alergijskih reakcija, ali nije trajan materijal kao čelik i titan i s vremenom se od nošenja uništi pa ju je potrebno povremeno zamijeniti", kaže Irena dodavši kako zlato i srebro mogu stupiti na scenu tek kada piercing zaraste u potpunosti.
Mitovi i legende
Mitova i predrasuda o ovoj tehnici ukrašavanja tijela ima mnogo. Irena smatra da je najčešća predrasuda starijih ljudi da je piercing opasan te da ljudi koji ga rade nisu mentalno zdravi. Problem nastaje i kada ljudi ne mogu odvojiti osobno mišljenje od profesionalnog, pa liječnici i danas reagiraju na osobe s tetovažama i piercingom, a pojedinci ih gledaju kao da su nositelji zaraze.
"Iz tog straha i neznanja onda kreću i mitovi. Na primjer urbana legenda o 'spuštenoj obrvi' kaže - ako probušiš obrvu i pogode ti živac, kapak će ti se objesiti preko oka. Notorna glupost; da bi došlo do tog famoznog vješanja kapka preko oka, trebali bi se piercati pneumatskom bušilicom da vam se polomi i pokoja kost u lubanji. Naravno, ako vas pirsa netko tko nema dovoljno iskustva ili ga nema uopće, može doći do jakog oticanja područja oko piercinga, ali to su ekstremni slučajevi", kaže Irena koja ima i svoje 'omiljene' mitove.
"Od dražih mi mitova, postoji i onaj da će ti piercing ušne hrskavice poremetiti centar za ravnotežu, od piercinga jezika se dobije tumor na mozgu ili se ugušiš na spavanju, a zbog bilo kojeg genitalnog piercinga nećeš moći imati djecu. Smatram da je žalosno što ljudi šire takve gluposti umjesto da nauče ponešto o temi koja ih očito zabavlja i zanima."
I dok neki biraju diskretan nakit i manje vidljiva mjesta, drugi s ponosom nose i na desetke ukrasa. Naravno, sve je stvar osobnog ukusa – neki ih nose za osobni gušt, neki da mi se istaknuli, a ponekad i šokirali druge. Granica više nema, a ponekad je dovoljno sjetiti se i kako većina žena već ima barem dva piercinga – na ušima!
"Ako želite, samo to napravite! Nije ni upola strašno i bolno koliko izgleda, brzo je gotovo, može se uvijek izvaditi ako odlučite da vam se ne sviđa. Dobro razmislite pri odabiru salona i nemojte biti lijeni malo proučiti osnovne stvari vezane uz piercing koji želite, prije nego ga napravite", poručuje Irena za kraj.
Više o kulturi ukrašavanja tijela saznaj ovdje!
Više slika pogledajte u galeriji...
Komentiraj, znaš da želiš!
Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.