"Na priloženoj fotki vidite moju najdražu prijateljicu Petru. Znamo se već 19 godina i još si nismo dosadile. Pa s obzirom na godine provedene skupa teško je izabrati onu najdražu.<b> Sjećam se kako od malena sanjamo naše svadbice i kako ćemo si biti kume i da nas nitko i ništa neće rastaviti. </b>Također se sjećam naših gluposti iz osnovne škole kad smo trčale iz škole, kako bi se mogle što prije igrati u kućici u šumi u kojoj su se prije nas igrala naše sestre bez kojih se vjerojatno nikada ne bi ni znale. Nismo se samo igrale u toj kućici već i kod nekog potoka u šumi gdje smo glumile tzv. "Družbu Pere Kvržice". Također se sjećam kad smo jedva čekale zime da bi se sanjkale, a i ljeta da bi krale susjedima trešnje. Svašta smo mi provele zajedno i nikad, ali baš nikada se nismo uspjele posvađati. ;)"<br><br><b>Broj glasova: 26</b> Privatno
"Evo jedne simpatične ljetne fotke sa sestrom i ujedno najboljom frendicom Anom. Teško je odvojiti najdražu uspomenu jer ih ima jako puno. Prva uspomena koja mi padne na pamet je dok smo bile male. Ja sam bila 1. razred, a Ana 6. <b>Taj dan sam sanjala da sam se zatvorila u gepek i da sam se uspjela izvući. </b>Otišla sam odmah do Ane koja je pisala zadaću i uvjerila je da se to zbilja dogodilo. :D Pozvala sam ju da se ide isprobati zatvoriti sa mnom u gepek i Ana je, normalno odmah "skočila" i otišle smo do auta. Smjestimo se u gepek i zatvorimo ga i onda me Ana pita: "I kaj sad?!". Tek sam onda skužila da sam zapravo ono sanjala i onda dok sam Ani rekla da ne znam kaj sad počele smo paničariti. :D Sva sreća da nas je mama čula (zbog jako glasnog deranja) jer smo već počele plakati. Ana mi je onda rekla da sam blesava i to je to :D"<br><br><b>Broj glasova: 15</b> Privatno
"Andrea i ja se poznajemo od ranog djetinjstva. Već s našim prvim koracima započelo je i ovo divno prijateljstvo. Zajedno smo prošle kroz vrtić, osnovnu pa evo sad i srednju školu. <b>Bilo je tu mnogo uspona i padova, ali svaki put bi naše prijateljstvo postajalo sve snažnije. </b>Uspomena ima jako puno, a znakova premalo. Ali definitivno najluđe iskustvo je s maturalca, a ova slika jedna mi je od najdražih :)"<br><br><b>Broj glasova: 16</b> Privatno
"Ne, ovo nisu dva Kineza u rudniku. Ovo smo moja najbolja prijateljica Petra (pravim imenom Barbara, ali imam samo 500 znakova stoga neću objašnjavati zašto Petra:) i ja. Kao prave prijateljice na početku se nismo podnosile ni najmanje, bile smo nešto kao SDP i HDZ, ali s vremenom, odrastanjem, putovanjima, izlascima, uspomenama, ružnim događajima, plakanjem za kretenima - postale smo DaBar (Danijela i Barbara). Prijateljice koje su tu jedna za drugo kada treba i ne treba, slično kao muž i žena u dobru i u zlu. Da ne duljim, ovu sliku sam poslala jer je to naše prvo zajedničko putovanje po svijetu. <b>Nalazimo se u Budimpešti te se spremamo za novu avanturu. </b>Kao što se primjećuje styling nam je vrhunski stoga ovim putem žicamo pobjedu jer se i iz slike se vidi da nam je potreban tuš, frizura i make up kako više ne bi bilo pomisli da smo zbilja Kinezi iz rudnika. Ako i ne pobijedimo i dalje imamo jedna drugo što i je poanta prijateljstva."<br><br><b>Broj glasova: 113</b> Privatno
"Vlakom smo krenuli na rukometnu utakmicu u Osijek. U Koprivnicu je stigao vlak i ekipa se ukrcala. Pošto je vlak bio krcat i nije bilo mjesta, stvari smo odložili u kupe te smo Dora i ja odlučile pronaći mjesto za sjesti u nekom drugom. Našle smo kupe, sjele i čekale dolazak. <b>U međuvremenu su naš vagon otkačili i priključili vlaku koji vozi za Mađarsku.</b> S obzirom da su naše stvari zajedno s kartama ostale u drugom kupeu, našle smo se skoro kod naših susjeda. <b>Izbačene smo prije granice. </b>Kako god bilo, prijatelji i dobri maniri će Vas pratiti i tamo gdje novac ne može ići! :)"<br><br><b>Broj glasova: 449</b> Privatno
"Ovo smo ja i Nikolina. Poznajemo se 17 godina, a naša najdraža i najsmješnija uspomena se desila kada smo se <b>smijale kao lude i ja sam udarila glavom o sjedalicu i razbila zub</b>, no mi smo se i dalje nastavile smijati kao da se ništa nije dogodilo. Ona mi je najveća potpora, smatram je sestrom i nema dana koji mogu provesti bez nje."<br><br><b>Broj glasova: 15</b> Privatno
"Ja sam njoj vjenčana kuma i ona meni (kuma u pravom smislu te riječi)! Mislim da smo imale 12 godina kada smo krenule na kuglanje. Moja mama trenira pa, kao ćemo i mi. Zagrijale se i "upoznale" sa kuglom, stazom, čunjevima, koracima... samo Amira je zaboravila čučnuti pa je lijepo s visine roknula kuglu i ona je onako odskakivajući metar u zrak zabila se u vrata, a vrata dolje (joj što volim spomenuti ovaj događaj). Bilo nam je jako smiješno, ali dok MENE mama nije pošpotala. Amira, nije više kuglala, fala Bogu! Sad imamo sportske aktivnosti s klincima!"<br><br><b>Broj glasova: 36</b> Privatno
"Najsimpatičnija situacija mi je bila kad smo na Badnjak odlučile ići gradom te pošto je bio božićni đir ona je imala uši od jelena, a ja sam, jer uvijek idem suprotno od ostalih i da Uskrs ne bi bio zakinut, stavila uši od zeca. Sjećam se da je bio snijeg i da su nas svi ljudi čudno gledali, a mi smo išle ne obraćajući pozornost na njih uživale i razgovarale :D"<br><br><b>Broj glasova: 12</b> Privatno
"Dakle ovo bi bila simpatična, zabavna, precool fotografija u liftu, s osobom s kojom mi ne bi bilo dosadno ni da zaglavim u istom – predstavljam Vam Nikolinu! Prošle godine bilo nam je 10 godina prijateljstva! Najdražu zajednička uspomena bio bi svakako koncert grupe 30 seconds to Mars, 10.6.2011., kada sam shvatila da se puno toga može u jednom danu – u podne sam još bila na terenskoj nastavi i nalazila se na Snježniku na 1506 metara nadmorske visine, a navečer uživala s naj frendicom na Trnjanskom nasipu nekoliko metara udaljena od Jareda Letoa!"<br><br><b>Broj glasova: 477</b> Privatno
"„Ti si jedina dobra stvar koju mi je naš faks donio“, kaže mi često Helena. I da nismo ni skužile, prošlo je 9 godina otkad smo frendice. Jedna drugoj donijele smo lijepo vrijeme, baš kao što je na ovoj fotki, koja je prikladna jer mi je Helena okrenula život naopačke. <b>Okinuta je 4.4. 2011., na rijeci Korani, gdje smo bile na izletu. </b>Zašto baš ova fotka? Jer je sve na njoj bivše – i fotograf i ljudi koji su u tom trenutku bili u našem životu. Sve osim nas: mi smo buduće. U kojoj god zemlji ili kontinentu jedna od nas zapela."<br><br><b>Broj glasova: 35</b> Privatno
"Tako smo jednoga dana odlučile zeznuti portira na našem poslu. Naime, on nikako nije mogao zapamtiti da se Luca zove Luca Jelić i tako smo odlučile da će ju zapamtiti jednom zauvijek. Dignule smo se i povele još jednu kolegicu, stale se ispred njega i rekle redom: ja: "Ja sam Luca Jelić", kolegica: "Ja sam Luca Jelić" i na kraju Luca: "Ja sam Luca Jelić, a ti pogodi koja je". Čovjek je ostao bez riječi, gledao nas je u čudu kao da se pokušava sjetiti tko je Luca. U tom trenutku ušla je četvrta kolegica, za koju je on viknuo: "Nijedna od vas nije Luca Jelić, ovo je Luca Jelić". Nas tri smo prasnule u smijeh i shvatile da nema šanse da ju portir zapamti. Od tada svako malo koristimo rečenicu JA SAM LUCA JELIĆ, a dan kad smo pokušale zeznuti portira postao je hit na poslu."<br><br><b>Broj glasova: 10</b> Privatno
"Kad je moja majka prvi put oboljela od raka, <b>nije joj bilo teško nakon predavanja čekati po par sati ispred bolnice da ide sa mnom u posjete</b>, pravila mi je društvo u tim danima muke, straha. I kad smo pomislile da je sve u redu, nakon 3 godine rak se vratio. Onda smo bile mama, Anita i ja pravi trio. I u svoj toj muci, strahu bile smo tim. Mama je umrla, a Anita je ostala uz mene. I onda i danas. Znam da se takva prijateljstva ne rađaju često. Ali meni je ona najdraža na svijetu. I želim da zna da ću uvijek biti tu za nju..."<br><br><b>Broj glasova: 17</b> Privatno
"Išle smo proslaviti Novu godinu u Rimu, tj. išle smo na Europski susret mladih. 29.12. 2012. Bio je zakazan susret s papom Benediktom XVI. I tako, kada smo stajali u dugoj koloni za pregled,moja prijateljica<b> Tonkica se sjetila da ima nož u torbi. Pitate se zašto nož? </b>Pa zato što smo taj dan dobili za ručak lazanje i puno talijanskih kulinarskih umijeća koje se trebalo rezati, dakako,Tonka ni više ni manje uzme nož i vilicu. Kada je shvatila da ima nož u torbi, počela se vrpoljiti, migoljiti, skakutati, a da joj vidite dlanove - pa znoj je kapao s njih. I tako, kad je došla na red, talijanski policajac (kako bi Tonka rekla Bene Karabinjeri) ju je pustio bez da je morala pokazati propusnicu, osobnu, a kamoli da je morala pokazivati što ima u torbi. Eto koliko strke nizašto."<br><br><b>Broj glasova: 12</b> Privatno
"Ovo nam je najdraža zajednička fotka, možda zato što je jedina ikad na kojoj smo obje ispale dobro. Na fotki su mlade i lijepe šesnaestogodišnjakinje. Danas, skoro sedam godina poslije malo smo manje mlade, ali još uvijek (relativno) lijepe. <b>Imamo i vlastitu godišnjicu prijateljstva</b> koju smo izmislile radi poklona. Sedmu godišnjicu proslavile smo 7.11. prošle godine, no poklona nije bilo zbog skromnog studentskog budžeta."<br><br><b>Broj glasova: 104</b> Privatno
"Ovo smo ja i moja prijateljica Jelena na apsolventskom putovanju u Grčkoj. Sreća i radost kao i svaki dan koji provedemo zajedno. Jedna i jedina, moja Jelly."<br><br><b>Broj glasova: 77</b> Privatno
"Marijana je moja najbolja prijateljica već desetak godina. Ona je kuma mom starijem djetetu!<br>Najbolja osoba koju sam upoznala u životu, zabavna, pouzdana, puna razumijevanja, vedra i lijepa. Voljela bih da joj se nekako mogu odužiti za sve što mi je u životu pomogla. Ona je moj anđeo, <b>zbog mene ode na koncert koji ne voli samo da bi meni bilo dobro pa tko bi to napravio</b>? Uvijek je tu da me posluša, ne gnjavi glupim savjetima, pametna i razborita :)"<br><br><b>Broj glasova: 15</b> Privatno
"Diplomirala je nedavno za odgajateljicu predškolskog odgoja i cmoljile smo obje tada kao kišna godina. Došle smo na fakultet, sredile se i čekamo sada druge da se okupe. Nakon čavrljanja, došlo je vrijeme da se obuku halje i da započne svečanost. Ja trčim kao manijak do dvorane, bacam torbu na stolicu, letim kao najbolji i najslavniji paparazzo do najboljeg mjesta gdje se održava dodjela. Studenti ulaze unutra, a među njima i moja Lejlica, sa kapicom i haljom :D Prve suzice kreću, cmoljim kao mala beba, slike su sve mutne jer mi se ruke tresu. Prozivaju ih po redu, dolazi moja Lejla, uruče joj diplomu, ja sam već gotova.... Pokušavam uslikati najbolje što mogu, hvatam fotić, mobitel, ma što god, samo da okinem što više slika i zapečatim taj prekrasan događaj."<br><br><b>Broj glasova: 24</b><br><br><br> Privatno
"Ja i Marija poznamo se od naše 6. godine, znači već 12 godina i bilo je tu puno uspomena i puno lijepih i sretnih trenutaka. Zajedno smo išle u predškolu, u isti razred smo išle u osnovnoj i sada u srednjoj opet idemo u isti razred. Jedan od dražih trenutaka bio je kada smo bile kod prijatelja iz razreda na rođendanu, prije godinu dana. Bile smo sve mrljave od torte, otišle smo u njegov WC, napravile si kupku i kupale se, a zatim smo uzele njegova dva ogrtača, umotale se, kosu umotale u ručnike i takve plesale i zabavljale se. Svi su se smijali, a i nama je bilo zabavno i ludo. :)"<br><br><b>Broj glasova: 15</b> Privatno
"Kako su nas obaveze razdvajale, odlučila sam je pozvati da provedemo bar jedan duži vikend u Beču da sve zaboravimo bar na kratko. Tada sam vidjela na njenom licu osmijeh. Nakon dugo vremena. Zajednički izlasci i putovanja, suze i smijeh traju još danas i nadam se da će i potrajati. Danas smo svaki dan na kavama, zumbi, smijemo se kao nekad i drago mi je imamo jedna drugu kraj sebe. To je naša kratka, preživljavajuca priča."<br><br><b>Broj glasova: 16</b> Privatno
"Moja najbolja prijateljica Vesna i ja na mojoj svadbi uživamo u torti."<br><br><b>Broj glasova: 209</b> Privatno