''Joj, jesi vidjela kako se Rihanna uništila?'' - pitala me prijateljica na jednoj od onih klasičnih kava petkom poslijepodne na kojima nam nužno treba zdrava doza eskapizma i dubokog uranjanja nosa u svijet koji nije naš faks, posao, obitelj… Ne konzumiramo alkohol i opojne tvari, ali slatko i benigno lajanje liječi nam duh. 
Nisam baš najbolje razumjela njeno pitanje. Mislim, zadnji put kad sam čitala o Rihanni prodavala je svoje Fenty highlightere toliko dobro da bi čovjek rekao da su ih začinili direktno bogovi s Olimpa (po cijeni za koju bih se odmah trebala početi moliti tim bogovima da mi pošalju jedan sponzorski). Uglavnom, već sam mogla zamisliti kako je obrijala glavu kao Britney svojedobno. Ma ni to mi nije tako strašno. Ako se mogla obući u papu, može i obrijati glavu, sve pet. Super će joj stajati. 

''Ma, ne, udebljala se kao …. '' - ubacila je jednu jako ružnu riječ kojoj mjesto nije u pristojnom vokabularu. Ne želim je ponoviti jer je uvreda i za objekt na koji se odnosi, a kamoli za nešto drugo. I ne želim da moja baka sazna da znam tu riječ jer bi sve njene lekcije o damama pale u vodu. 

''I što s tim?'' - malo sam se naljutila. Naravno, ne mislim da vrijednost Rihanne i bilo koje žene ovisi o broju hlača koje nosi. Ili, nedajbože, grudnjaka.  Međutim, više me razljutilo što na red ne mogu pozvati nekog šovinista. Njemu bih dala lekciju, s guštom. Ovaj put sam, u blagom šoku, morala skrenuti pažnju na svoju dugogodišnju prijateljicu. I to ne bilo kakvu. Ona je jedna od onih superžena koja svako jutro ustaje u 5:45, do 7 nahrani obitelj za taj dan. Onda juri na posao i ponekad zaboravi staviti maskaru na jedno oko pa se ruga s tim tjedan dana. Između ostalog, ženu koja dobro zna kako je kad kilogrami ljuljaju i kako je kad žuljaju. Vidjela sam je s obje strane medalje i bila mi je jednako divna. 

Dobro, rekla je to meni na kavi, nije održala lekciju o tome u srednjoj školi. Ali i dalje, mislim da je bitna poruka koju šaljemo, čak i petkom popodne i subotom navečer. Zapravo, najbitnija je tada, kad nam padnu fine maske i postanemo samo lica. Kad nas tjedan toliko sašije da ostanemo obučeni  samo u našu duhovnu golotinju. 
Ne mislim da Rihanna ima problem. Naša očekivanja su posve drugi par cipela, par za koji Rihannu ne briga. I u tome je ljepota poruke koju šalje svojim tijelom. Samo svojim, ničijim drugim. Ima moć da kaže jedno divno, dugačko, olakšavajuće: ''Boli me briga''. Snaga te životne filozofije je beskrajna. 
I ide jedan jedini instagramski klišej u kojim svim srcem vjerujem: Žena ženi ne smije biti vuk. Ako mi ne opraštamo to kilo, dva ili pet, tko će?!