Devetogodišnji Gabrijel, petogodišnja Ema, a sada i sve veći broj zabrinutih roditelja koji se javljaju zbog strašnih slučaja koji su se događali u Hitnoj pomoći u Metkoviću. Nakon tri godine mučne šutnje, svoje je iskustvo iz bolnice prenijela i majka Karla Medar. Ovih dana o sudbini danas 18-godišnje kćeri Metkovke Karle Medar zna cijela Hrvatska, a sve je krenulo nesmotrenim liječenjem u metkovskoj hitnoj službi.

"Mi smo mali grad, rijetki su ljudi poput mene koji će javno reći. Uvijek je ona "nemoj se zamjeriti, nemoj ovako, što će ljudi reći..." Znam mnogo ljudi koji su imali loša iskustva s hitnom medicinskom pomoći, s drugim lošim doktorima, ali to se stavlja pod tepih jer "nećemo nikome reći". Prisiljeni smo otići u Dubrovnik gdje uslužnost nije na razini, jer malo tko će vas primiti ako nije privatnik. I u dubrovačkoj pedijatriji imala sam loša iskustva i ne bih nikome poželjela da mora otići tamo", objašnjava pozadinu priče Karla Medar.

"Nikad neću zaboraviti njezin izraz lica"

Potaknuta smrću malog Gabrijela, ona je javno istupila i medijima prepričala slučaj svoje tada 15-godišnje kćeri koja je potražila hitnu pomoć u bolnici u Metkoviću.

Kći Karle Medar je u svibnju 2015. godine imala tešku astmu, visoki tlak, previjala se od bolova, a Karla priča kako je na zapomaganje da joj se pruži pomoć, dežurna doktorica prekrižila ruke, smijuljila se i govorila da djevojčica umišlja.

"Njezin (doktoričin) izraz lica će mi zauvijek biti pred očima", ističe majka Karla Medar. "Tada sam ja počela vikati da joj daju nešto na moju odgovornost. Ja sam na svoju ruku čekala nalaze metkovske bolnice i također na svoju ruku je sljedeći dan odvela na KBC Split vlastitim autom. Stigli smo u zadnji čas. U Splitu je imala drugi napadaj. Pukla joj je renalna arterija u lijevom bubregu, došlo je do unutarnjeg krvarenja, objasnili su da se to dogodilo dok smo još bili u Metkoviću. Jer, kada su je otvorili, moja kći je već imala i zgrušane krvi stare dva, tri dana. To je sve tinjalo. Međutim, vrhunski tim liječnika je  nju u zadnji čas spasio".

O hororima iz metkovske hitne pomoći ovih se dana govori, na društvenim mrežama posebno, organiziraju se prosvjedi, ljudi si pružaju međusobnu potporu. Nije ni čudo da smo se s Karlom povezali putem Facebooka, no kada smo pokušali naći još koju sugovornicu, četiri sugrađanke Karle Medar su nas odbile. Jer, mali je grad. Zdrav razum nam govori da bismo lošeg doktora željeli udaljiti iz bilo kakve bolnice pa smo zamolili Karlu da nam objasni što to točno znači "ne treba se zamjerati doktoru?!"

"Mentalitet ljudi ovdje je takav. Misle ovako - on je doktor, on zna, ja sam tu samo pacijent, što ja znam. Rijetko ćete ovdje naći osobu koja će vikati na svog doktora, pokazati mu da nešto zna." 

No, zašto gospođa Medar ranije nije progovorila o slučaju?

"Iskreno, ja sam htjela. Nakon te epizode i nakon Splita sam išla na hitnu, vikala na doktoricu. No, tu je bio problem sredine. Moja majka je rekla: Nemoj dalje od toga, pusti, zamjerit ćeš se". Cijelo liječenje je bilo dugotrajno, moja kći je stalno plakala, nije se mogla miriti sa sobom, sa "izrezanim trbuhom". Tu je i drugo dvoje djece, brinuli su se hoće li im seka biti dobro, imala je napadaje, osipe. Iskreno, ja sam sebi rekla: "OK, živa je i zdrava," . Iako sam ja doista došla na hitnu, očitala bukvicu i sestri i doktorici.", objašnjava Karla Medar.

Na kraju gospođa Medar nije mogla dopustiti da sve ostane samo na čitanju bukvice zaposlenicima bolnice: "Svi nešto šuškaju, nitko nije imao hrabrosti reći javno. Mislim da je bilo vrijeme da ja kažem pa makar me i prozivali da sam svašta ispričala. Ispričala sam tužnu istinu naše hitne medicinske službe. Nažalost, moralo se ovo dogoditi (smrtni slučaj, o.pa.) da se dovede inspekcija."

Pitali smo gospođu Medar misli li da će se sada što izmijeniti, a ona nam odgovara:

"Ja se duboko u srcu nadam da hoće. No, znate kako to bude u našoj državi. Uvijek ispliva nešto, niti je sustav kriv, niti je doktor kriv. I sve ostane na tome..."

"Hitnu i danas izbjegavam"

A kome se Karla sa svojom kćeri danas obraća ako se stanje poremeti?: "Vodim je kod njezinog dežurnog liječnika u metkovsku bolnicu, tamo znaju cijelu situaciju te je primaju odmah. Ako njezinog liječnika nema, vodim je kod bivšeg pedijatra."

Što se tiče kontrolnih pregleda, do 18. godine ih je obavljala u KBC-u Split. Danas je za kontrolu mlade Metkovke zadužen odjel KBC-a Križine. Lijekove uzima redovito svako jutro, čuva se: "Jer, hitnu izbjegavam. Odemo ako baš, baš mora, ako nema nikoga tko nju pozna. Na hitnu odlazim već vičući jer znam što me tamo čeka...", kaže nam Karla.