Već punih 5 godina živim sama, ali donedavno sam živjela ''studentski''. Iako sam gotovo stalno imala posao, radila sam za svoje male luksuze. Za te sitnice me uistinu bilo sram tražiti roditelje, ali oni su neprestano vodili brigu o svim realnim stvarima - stanarini, hrani, računima... S mojim prvim pravim poslom, došlo je vrijeme da na sebe preuzmem financijsku odgovornost i financijski se opismenim do kraja.  Ne moram ni reći da su moji odahnuli s (prikrivenim) olakšanjem, ali na meni su ostala ozbiljna pitanja.

Morala sam preuzeti kontrolu nad troškovima i prvi put ozbiljno rasporediti svoje prihode. Po prirodi, nisam štedljivo biće. Volim se zabaviti, potrošiti na sebe i na druge. Nisam jedna od onih kojima je ''žao para''. Ne želim to promijeniti, ali moram malo modificirati. Guglala sam savjete za kvalitetno vođenje osobnih financija i svi imaju isti početak - zapisivati vlastite troškove. Procjenila sam da bi taj trik mogao biti koristan jer osvještava trošenje na male, svakodnevne stvari od kojih je dobar dio glup i nepotreban. 

Nikad nisam precizno zbrojila, ali unutar radnog tjedna (bez vikenda) sam trošila u prosjeku 500 kuna (bez računa i stanarine). Osim hrane, u to bi ulazili i povremeni izlasci, kave, pokoji shopping. Nekad je svota bila više, nekad manja, ali otprilike blizu tome. Nekome puno, nekome malo, ali meni je uvijek bilo sasvim dovoljno za miran život. Sada, s obzirom, na nove uvjete bilo je potrebno napraviti plan. 

Krenula sam s idejom da troškove zapišem navečer. Tako je i bilo prvog dana. Kao jednu od posljednjih stavki u danu odlučila sam upisati svaku sitnicu koju sam kupila taj dan. Do večeri, novčanik mi je bio nakrcan računima. Total: voda na kiosku, dvije kave, dva posjeta trgovini po hranu i usputni sladoled. Analiza je bila blago porazna. Odlučila sam si ne zamjerati te dvije kave vani, ali voda s kioska i dva posjeta trgovini mi nisu trebala. Već pri prvom sam kupila sve što mi je trebalo, drugi put sam ušla jer sam gubila vrijeme do dolaska autobusa. I izašla 41 kn lakša, s hrpom gluposti! Bilo mi je teško priznati da sam donijela nekoliko nezrelih odluka, a još teže napisati to na papir - nesavjesnost je skupa, potrošila sam 112 kn. Podijelila sam s prijateljicom da se osjećam kao idiot, a ona mi preporučila da nastavim bilježiti. Drugi put ću, kaže, pametnije. I jesam, usudim se reći. Sjetila sam se da sam još lani kupila Equa bočicu za nošenje vode sa sobom. Voda na kioscima stvarno nije jeftina. Potrudila sam se da je operem, očistim i krenem s upotrebom isti dan. Na putu do posla ponosno sam promarširala pokraj kioska. U nastavku dana, bila sam na kavi i koktelu, a u trgovinu sam svratila samo jednom. Priznajem, nabavila sam nekoliko nepotrebnih stvari - boca vina (kao, treba mi za članak, a znala sam da imam dovoljno doma) i grickalice za buduću (sad već prošlu) utakmicu. Pozdrav, 68 kn. Vino još stoji neotvoreno. Na kraju dana, teška srca sam upisala grickalice i počela to preračunavati u zdravu hranu koju sam mogla kupiti. Ipak, osjećala sam se manje jadno zbog vode. Krajnja potrošnja tog dana je 101 kn. Treći dan kasnila sam na posao, jedva sam stigla doručkovati (vrlo ozbiljno shvaćam doručak!) i preskočila jutarnju kavu. Ne volim kad se to dogodi, ali preživjela sam taj dan i sa samo jednom kavom nakon posla. Nije jako boljelo. Odlučila sam poslušati savjet kolegice s posla i instalirati aplikaciju Monefy - Money Manager. Troškove sam počela upisivati na licu mjesta, u trenutku u kojem se događaju. U trenutku kad sam u trgovinu ušla sa svješću o njenoj prisutnosti, odustala sam od kupovine gluposti. Da, uzela sam veliko pakiranje Skyr sladoleda i time supstituirala izlet na kioske na nekoliko dana. Taj dan završila sam sa samo 52 kn manje. Četvrti dan uhodala sam se u svoju rutinu bez gluposti na kiosku i u trgovini. Kad su kave u pitanju, nisam uspjela srezati. Pale su dvije, ali kava za mene ima društveni moment, znači mi opuštanje i druženje. Svratila sam do drogerije po kupku i mlijeko za tijelo. Total score dana na kraju je bio 53 kn.

Mogu reći da sam već petog dana bila veoma svjesna svojih potrošačkih navika. Ne kažem da sam drastično bolja, ali barem se osjećam loše kad rasipam novce na gluposti. Za promjenu, grize me savjest. Popila samo kavu prije posla jer sam nakon posla žurila do stana, očekivala sam goste. Svratila sam samo u trgovinu po maramice za prašinu - 15 kn. 

Pala je moja konačna računica: 1. dan - 112 kn, 2. dan - 101 kn, 3. dan - 52 kn, 4. dan - 53 kn, 5. dan - 25 kn.  I više je nego očito da (barem na meni) ovaj trik savršeno djeluje. Pisanje me ometalo, ali s aplikacijom savršeno funkcioniram. Racionalnija sam i to se na mom budžetu osjeti. Trošim ja i dalje, ali barem na konkretnije i smislenije stvari. Odnosno, više se ne osjećam kao da mi novci lete s računa. Između mene i stabilnih financijskih vještina stoji cijela vječnost, ali bitan je prvi korak.