Ako bismo nekom željeli opisati što znači živjeti svoj posao, trebali bismo mu samo pokazati ovog dečka. Naime, Lovro Pobran je vlasnik Walk`n`Rolla, obrta koji se brine o kućnim ljubimca. Walk`n`Roll je pokrenut prošle godine, zato što je mladi gospodin Pobran želio "sebi osigurati posao koji voli raditi", kako sam kaže.

"Ali ono što mogu reći je da, pošto u suvremenom svijetu ljubimci (pogotovo psi) žive kao ravnopravni članovi obiteljskih zajednica, jako nam je bitno da osoba kojoj povjeravamo člana obitelji na brigu bude osoba od povjerenja i za koju smo sigurni da zna što radi", započinje svoju priču mladi magistar agronomije.

"Moj odnos sa klijentima uglavnom prelazi neku razinu gdje samo izvodim psa u rutinske šetnje da obavi nuždu, pošto svakom psu pristupam individualno, a istovremeno kao da je moj vlastiti." , nastavlja svoju priču Lovro te dodaje da provjerava sve kod psa - zdravstveno stanje, razinu energije..."Kada moji klijenti vide da razumijem njihovog psa i njegove potrebe i da je njihov pas uz mene siguran, sretan i zadovoljan, onda su i oni sigurni, sretni i zadovoljni. Na kraju krajeva, psima sa kojima radim postajem dio života, a samim time i njihovim vlasnicima." 

Lovru smo pustili dalje da sam otkrije sve zanimljivosti svog zanata:

O radnom danu...

Moj prosječni radni dan jako varira ovisno o broju pasa o kojima taj dan brinem i o pojedinačnim potrebama pasa. Uglavnom ustajem dosta rano kako bih odradio jutarnju rundu šetnji koje nerijetko kreću i u 6:30 ujutro, a završavaju otprilike oko 11 sati. Onda imam par sati vremena za vlastite životne obaveze (ručak, spremanje, nekada čak i malo odmora), nakon čega kreće popodnevna runda šetnji do kasno poslijepodne. Nakon toga, ako je moguće, odmorim malo i navečer slijedi zadnja runda šetnji i hranjenja. Ali moram priznati da skoro nikada nemam isti radni dan i da svaki dan popis obaveza izgleda ponešto drugačije i uvijek nešto iskrsne u hodu. Nekada vodim pse veterinaru, nekada moram brinuti o njihovim dnevnim obrocima, nekada davati terapije, a nekada ih čak i vodim na izlete. 

Kako je postao šetač pasa...

Shvatio sam to kada sam kao student počeo raditi za firmu Pets Only. Tada doduše nisam gledao na to kao posao kojim ću se baviti i nakon studiranja jer sam sanjao o nešto drugačijoj karijeri. Moja originalna želja je bila da budem rendžer jer ne mogu zamisliti da radim neki monotoni posao ili zatvoren u uredu pred računalom. Ali ljubav prema psima i život sa njima je nešto što me prati od djetinjstva i u kombinaciji sa danas već standardnim problemima sa kojima se mladi u Hrvatskoj susreću kada kreću u doslovno lov na svoju karijeru, odlučio sam jednostavno sam sebi dati posao kakav želim. Ovo je treća godina da se bavim brigom o psima. 

Kako netko može postati šetač pasa? 

Ne postoji neki određeni protokol niti obuka kako bi se postalo šetač pasa. U mom slučaju je riječ o odrastanju uz pse koji su na imanju moje obitelji osim uloge ljubimaca imali i radnu ulogu. Iz toga sam razvio ljubav i povezanost sa njima, a također stekao jako bitno iskustvo konkretnog rada sa psima i treniranja pasa. Kada se u nešto zaljubiš, želiš znati što više o tome, tako da sam još kao dječak iz novina redovito izrezivao članke o kinologiji i sakupljao časopise (sakupljam ih i dan danas doduše :D). Kasnije sam počeo čitati stručnu literaturu i sve pročitano nastojao prepoznati i primijeniti u praksi. Kao i ostale znanosti, kinologija se neprestano razvija i dolazi se do novih spoznaja pa učenje nikada ne prestaje. Profesionalno sam se ovim poslom počeo baviti sasvim slučajno, kada sam naletio na oglas za studentski posao šetača pasa. 

3 kvalitete koje psi posjeduju

Definitivno iskrena odanost, iskrena ljubav i iskrena radost svaki put kada te ugledaju. 

Najzaposleniji je...

Tokom cijele godine, a uglavnom tijekom radnih dana, dok su ljudi koji imaju psa na poslu ili kada moraju negdje otputovati gdje ljubimac ne može s njima. Vikendi su mi nešto slobodniji ali i dalje radni.

Kako riješiti problem neposlušnog psa?

Neposlušni psi su svakodnevica. Velika većina ljudi antropolizira pse i tretira ih kao malu djecu, a svoje potrebe i očekivanja stavljaju ispred potreba psa. Rezultat su “neposlušni”, traumatizirani, frustrirani, a u najgorim slučajevima i agresivni psi. Na sreću, većinom je riječ o popravljivim stvarima, a ovisno o uzrocima nekog negativnog ponašanja i osobnosti psa biram metode i pristup u radu na problemu. Strpljenje i dosljednost su ključ uspjeha. 

Ima li Lovro psa?

Trenutačno nemam. Moj posljednji pas Rocky je ostavio duboki trag i mislim da još uvijek nisam sasvim prebolio njegov odlazak. Nakon njegove smrti sam imao nekoliko pasa na privremenoj skrbi kojima sam tražio dom i nekada pomažem bratu sa njegovom zlatnom retrivericom Grace. Ali zadnjih godinu dana intenzivno pratim problematiku španjolskih hrtova koji se tamo koriste u lovu i svake godine ih deseci tisuća završe napušteni, ako imaju sreće da ih ne usmrte. U Hrvatskoj postoji nekoliko udruga koje se bave njihovim udomljavanjem u Hrvatsku u suradnji sa tamošnjim azilima i mislim da će uskoro u moj život i Walk ’n’ Roll tim ušetati još 4 nove šape. :)

Planovi za budućnost...

Trenutačno sam one-man band i planova ima više, ali moji dosadašnji životni planovi su se uglavnom izjalovili prije nego su se stigli ostvariti. A i neka, jer da su se ostvarili, sada Walk ’n’ Roll ne bi ni postojao. Tako da ćemo ovo ostaviti za neki budući interview. :)