• U ovim izazovnim vremenima kad se borimo s posljedicama razornog potresa ili pandemijom koronavirusa postoje žene koje su stjecajem okolnosti morale biti na "prvim linijama fronte". One su junkinje koje često uzimamo zdravo za gotovo...
• Donosimo njihove priče kako bismo im zahvalili i inspirirali sve druge da mogu biti junaci. Umjetnica OKO je jedna od njih...
• Među onima koji su u potresu u Zagrebu izgubili krov nad glavom ali i mjesto za rad našla se umjetnica Marina Mesar koja je široj javnosti poznatija pod pseudonimom OKO
• U razgovoru nam je otkrila kako je proživjela ove trenutke, kako se nosi sa trenutačnom situacijom te što je ostalo od budućnosti

U jeku borbe s koronavirusom,  Zagreb je 22. ožujka pogodio razoran potres te su njemu mnogi građani izgubili krov nad glavom. U ovoj situaciji našla se i Marina Mesar, umjetnica koja je široj javnosti poznata pod pseudonimom OKO. Njezina djela krase kako ulice, tako i zidove nekih od najprestižnijih svjetskih galerija te se smatra jednom od najuspješnijih domaćih umjetnica. Čak i ako nisi ljubiteljica odlaska u muzejske institucije, sigurno si se imala priliku susretati s njezinim radovima.

Osim što je ilustratorica te dizajnerica plakata, ona je perjanica hrvatskog "street arta", a među njezina najpoznatija djela svakako se ubraja mural nastao 2015. godina ispred zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti te mural nazvan "Silent Strength", koji je izvela u Sisku posvetivši ga svim prijateljicama koje su bile uz nju kada joj je bilo najteže. A s njom smo ovoga puta porazgovarale upravo o teškim trenutcima koje su je zadesili nakon jednog nedjeljnog jutra u ožujku, o umjetnosti u doba korone te pogledima u budućnost.

Life&style Brojnim obiteljima potres je oduzeo krov nad glavom i sasvim ugrozio egzistenciju. Evo kako im možeš pomoći

Život nakon jedne nedjelje više nije isti

U stanu u kojem je dotad boravila Marina je uz stambeni prostor imala i pripadajući atelje. Gubitak životnog prostora, baš kao i u slučaju brojnih njezinih sugrađana, uvelike je utjecao na njezinu svakodnevicu. "Mislim da nitko od nas nije potpuno opušten nakon one nedjelje, tako da kroz razgovor s prijateljima primjećujem da smo svi u nekom niskom startu i spremni za neko novo bježanje po potrebi. Ova podrhtavanja koja se i dalje događaju samo još vise produljuju tu nervozu. Nas je doslovno poklopio zid od zgrade do, koji nam je proletio kroz krov. Iskreno ne znam kako je moguće da smo oboje ostali netaknuti i što se tog tiče, mislim da ćemo morati vjerojatno slaviti još jedne dodatne rođendane." - otkriva Marina.

Prvih tjedan dana, nakon inicijalne panike i straha, provela je u rješavanju tehničkih pitanja. "Kako što više stvari sanirati, kako iskopati što više osobne imovine pod tim ciglama i prašinom i kako sabrati život. Na svu sreću imam brata, koji kako to obično biva sa starijom braćom, može podmetnuti svoja leđa kad je potrebno. Tako da samo u ovoj situaciji našli utočiste unutar obitelji. Ne kaže se uzalud, imaš li obitelj i prijatelje imaš sve." - napominje.

U ovakvim situacijama naučiš tko je tu za tebe

A upravo su njezini bliski prijatelji već u prvim satima nakon tragedije odlučili javno istupiti i pomoći joj kako znaju i umiju pa je tako fotograf Sanjin Kaštelan pokrenuo humanitarnu akciju skupljanja donacija. Marina im je na tome uistinu zahvalna, a priznala je kako ju je ovo iskustvo pokazalo tko je uz nju i u najgorim trenucima. "Naučiš tko je tu za tebe i kad, obitelj i prijatelji. Ostalo se sve da ponovo sagraditi." - dodaje.

Ispovijest "Shvaćam što se dogodilo, ali svejedno, ja idem raditi". Ispovijest zagrebačke primalje o strašnim trenucima između dva potresa silno je dirljiva

Iz ruševina u novi početak

Stan koji je stradao bio je ujedno i Marinin atelje te je u potresu oštećen i određen broj njezinih radova koji su velikim djelom i njezin izvor sredstava za život. "Skupili smo što smo više mogli iz ateljea, ali ostalo je još dosta stvari koje su nedovršene i tko zna koliko će stajati u tom svemu. Radi od onog sto imaš, dok se ne pokaže neka bolja prilika" - otkriva Marina istovremeno se prisjetivši kako su izgledali prvi dani nakon tragedije " Kažem, ja sam prvo krenula crtati kemijskom na običnoj bilježnici, jer nisam imala ništa prvih dva dana, nakon tog smo donijeli dio pa sam samo počela šivati neke figure. Ne znam, nekako idem dan po dan. Treba si dozvoliti da se tijelo i um oporave lagano a uz to svejedno održavati radnu disciplinu."

Kako se nositi s onim što nas je zateklo?

Suočena s trenutačnom društvenom situacijom, koronavirusom i nužnom izolacijom te najavljenom ekonomskom krizom umjetnica priznaje kako u pojedinim trenutcima teško pronalazi nadu u bolje sutra." Ima dana kad me to potpuno sruši na pod, al opet kažem, žilavi smo mi ljudi. Čini mi se da je potrebno puno volje i koncentracije da se čovjek što prije centrira na svoje" - priznaje umjetnica te dodaje kako je u ovom trenutcima posebno važno prisjetiti se tko smo i u čemu uživamo te pokušamo umiriti mozak i tijelo od šoka koji ga je snašao, a to je moguće tek ako krene umjetnosti. Idemo korak po korak."

Premda je situacija neizvjesna, ona pokušava ostati trezvena te se okrenula onome što najviše voli - stvaranju. "Ne znam kako i što će biti dalje, ali pokušavam ne očajavati. Među stvarima koje smo prenijeli sam našla neke komade krpa i počela šivati, to je ionako dobro za živce. Malo po malo se vraćati na noge i početi raditi ono sto radim najbolje, a to je crtanje" - otkiva.

Stars Znaš li kako danas izgleda djevojčica iz filma Viktorov let? Postala je svjetski viruoz...

Svaki dan si je potrebno zadavati nove zadatke

Umjetnicima osobna iskustva često budu okosnica za stvaranje novih djela, a Marina vjeruje kako će se i u njezinom slučaju dosta toga proizići iz podsvijesti te propitkivanja o životu i smislu te iz razmatranja o vlastitoj budućnosti. "Mislim da je najbitnije pokušati održati disciplinu rada, i svaki dan si zadavati nove zadatke. Jednom kad čovjek stane, onda je opasno. Iz tog stanja najčešće klizne u depresiju i autodestrukciju, a to treba znati pobijediti" - ističe.

Što donosi budućnost?

Premda je o tome u ovom trenutku nezahvalno govoriti, Marina nam je otkrila što sama priželjkuje u bližoj budućnosti. "Voljela bi zadržati atelje koji sam imala, to je neki sveti prostor svakog umjetnika, daje ti neku sigurnost i magiju. Što se života tiče, ne bih voljela više tamo živjeti, ipak je ta trauma i šok prevelik. Jednom kad te probudi trešnja i buka, te cigle i prašina od koje ne vidiš i ne možeš disati, nekako ne želiš vise biti u istom prostoru" - priznaje.

Stars Znanstvenica Ivana Radačić: "Ljudi se boje pada, ali jednom kad padneš na pod, taj pod je čvrst i drži te"

Dugo će vremena proći prije nego se stvari vrate na svoje mjesto

Mnogi vjeruju kako će razdoblje pred nama donijeti novu struju svijest te uroditi pozitivnim promjenama. S druge strane, pred gradom Zagrebom i njegovim stanovnicima je velika obnova. Budući da je Marina rođena Zagrepčanka, ali i umjetnica koja je svojim radovima kreirala njegov vizualni identitet, upitali smo je i što smatra da budućnost donosi za njezin grad. "Rođena sam u Zagrebu. i on je moj dom, uvijek je bio i uvijek će biti. Sigurna sam da će utjecati na nas sve, nestala je određena doza bezbrižnosti, kojoj mislim da će trebati dosta dugo da se vrati na svoje." - otkriva Oko, te priznaje: "Meni je jedna od prvih instinktivnih reakcija bila da želim oslikati što više stvari i polijepiti ih po gradu. Zašto?... vjerojatno da mu pomognem da se vrati živ, i svoj, kao i svi mi."