Maša is calling from Russia. Nakon uzbudljive avanture u Kalinjingradu gdje su naši nogometaši razbili Nigerijce i razveselili desetak tisuća hrvatskih navijača na stadionu, uključujući i mene, nema previše odmora. Reprezenzacija je već u Nižnji Novgorodu, istočno od Moskve, gdje sutra igraju protiv Argentine. Ovaj put sam bila malo pametnija pa sam direktno iz Kalinjingrada putovala za Nižnji. Nisam se vraćala u Sankt Peterburg, bilo bi mi to prenaporno i gotovo neizvedivo. Ovako sam ulovila solidan let preko Moskve i uspjela uloviti autobus s našim nogometašima i mahati im u blizini njihova hotela u Nižnjiju.

U Nižnji Novgorod stigla sam direktno iz Kalinjigrada, ni ovdje atmosfera nije podbacila, sve je u znaku SP-a

Prije svega, moram vam ispričati što se dogodilo mom super zgodnom Saudijcu Saidu, na kojeg sam se namjerila već od drugog dana u Rusiji. Said, podsjetit ću, radi za reprezentaciju Saudijske Arabije. U Sankt Petersburgu smo zalomili do jutarnjih sati, nije se ništa dogodilo između nas, ali smo se dogovorili da moramo ovo ponoviti. Problem je što ja putujem na utakmice hrvatske reprezentacije, a on na utakmice Saudijske Arabije. Teško se možemo sresti, iako sam ja pikirala već jedan datum, ali o tome više kad se dogodi. No, ono što sam vam htjela ispričati je prava drama koju su moji Saudijci prošli prije nekoliko dana. Na putu za Rostov zapalio im se motor aviona tijekm leta! Saudijci su se uspaničarili unutra, počeli zazivati Boga, a navodno ih je pilot smirivao preko razglasa da je sve ok, da nema razloga za paniku. A ono gori motor vani! Ma naravno da nema razloga za paniku, to je sasvim normalno da ti se zapali motor u zraku. Da se meni to dogodilo, umrla bih od straha. Sto posto.

Said mi je to javio nakon što su sletili, ispričao mi je da je sjedio na drugoj strani i da nije baš vidio motor u plamenu, te da je mislio da to Saudijci poslovično pretjeruju. Ali kad je shvatio o čemu se radi, noge su mu se odsjekle. Kaže da će od danas više cijeniti život.

Moj avion je na sreću uspješno sletio u Nižnji, iako je ovdje vrijeme kao rollercoaster. Najprije me dočekalo ok vrijeme pa potom biblijski potop i onda opet nešto sunca. Evo jutros dok pišem ovaj tekst vjetar mi udara o prozor, prije sat vremena je padala kiša kao sumanuta, a sad već evo vidim zrake sunca vani. Veselo.

Svaku utakmicu ovdje osiguravaju, između ostalog, jake snage policije na konjima

Izašla sam sinoć vani u društvu jednog prijatelja koji je opet dobar prijatelj sa prijateljem Ivice Olića. Mislili smo da ćemo nekako doći do nekog od naših u reprezentaciji, ali nismo uspjeli. Moj prijatelj Mario je pravi gospodin, galantan, zgodan i šarmantan, ali oženjen je i ima troje djece. Za mene je to kao da mu na čelu stoji istetovirano "STOP". Dosta sam fleksibilna u odabiru svog muškarca, makar to bilo samo za jednokratnu upotrebu, ali preko nekih stvari nikad ne prelazim. A to su oženjeni muškarci. Dobro, osim ako nije riječ o saudijskom princu. On ionako može imati žena koliko hoće. Ja bih mu mogla biti 138. Ali najbliža srcu :)))

Uoči utakmice Rusije s Egiptom, domaći navijači nisu štedjeli grlo na ulicama Njižnog

Uglavnom, Mario me odveo u gruzijski restoran negdje u centru grada, točno kada su Rusi igrali svoju utakmicu protiv Egipta. Cijeli grad je eksplodirao svaki put kad su Rusi zabili gol, a nas dvoje smo pokušavali mirno večerati.

Cijeli grad eksplodirao bi baš svaki put kad su Rusi zabili gol

I moram vam priznati da sam se zaljubila u jedno gruzijsko jelo, zove se khachapuri. Radi se o finom tijestu, kao za pizzu ali još finije, punjenom i prelivenom sirom. Mladim, kiselkastim ali vrlo ukusnim gruzijskim sirom. I na to još ide jaje. Oduševila sam se. Stvarno vrlo ukusno, toliko da ću i danas ići ponovno tamo. Moram pronaći recept, iako sumnjam da bi tijesto moglo ispasti tako dobro. Možda ću danas kuhara pitati za savjet.

Zaljubila sam se u khachapuri, gruzijsko je jelo od tijesta od sira, finijeg od najfinije pizze, s jajetom na vrhu 

Danas mi je plan vrtiti se malo po gradu, možda čak i pokušati preko nekih veza doći u kontakt s nekim iz reprezenzacije pa da popijem s njima piće ili odem na večeru. Svakako bih voljela biti blizu naših, puca me ta euforija, pogotovo kad sam tu tako blizu njih. Na početku sam nekako mislila da ću možda imati nekih zavodljivih epizoda ovdje, naravno i dalje sam ja na stand byu, ali nekako ta nogometna čarolija me potpuno preuzela. Danas u grad dolazi i Messi. Bit će to veliki spektakl sutra. A ja ću biti dio njega. Neopisivo. Naprijed Hrvatska!

Stadion u Njižni Novgorodu je starno impresivan, a krov će dobro doći, vrijeme je kao rollercoaster ovdje