• Dejana Bačko, 25-godišnjakinja rođena bez ruku studira slikarstvo i svjetska je prvakinja u para taekwondou
• Jedino što ne može napraviti lijevom nogom je zavezati kosu u rep i zakopčati traperice
• ''Invaliditet ne vidim kao sputavanje i zato kažem ljudima: ne gledaj što nemam, vidi što mogu''

Posljednjih dvadesetak dana u medijima i na društvenim mrežama mogli smo vidjeti priču o Dejani Bačko, 25-godišnjoj djevojci iz  Novog Sada koja je postala svjetska prvakinja u para taekwondou. Iako je rođena bez ruku, to ju nije spriječilo da ostvari svoje želje i snove. Rijetko priča o odrastanju, imala je problema i s upisom u osnovnu i s upisom srednju školu. Kao dijete čak je dolazila do mame i tražila "da joj da svoje ruke". Ruganje i podsmjehe je preboljela, a naglasak stavila na borbu kroz život i savladavanje prepreka. 

''Rođena sam bez ruku, no od rođenja sam se učila da savladam prepreke na razne načine. Navikla sam na to da sam osoba s invaliditetom, nakon nekog vremena pomirila sam se s tim i počela sam živjeti život. Invaliditet više ne vidim kao sputavanje već ga gledam kao prednost i zato govorim ljudima oko sebe ''ne gledaj što nemam, vidi što mogu!'' Svakog dana pojave se nove želje i ideje, a trudim se ostvariti sve što zaželim. Zapravo, jedine dvije stvari koje ne mogu napraviti lijevom nogom su - zavezati kosu u rep i zakopčati traperice. Sve ostalo, kao što je šminkanje, pranje zubi, jedenje, pisanje... radim lijevom nogom kao ostali ljudi rukama. U svemu su mi najveća podrška trener i prijatelji.''

Slikam nogom od pete godine, a danas studiram na Akademiji

Tako se Dejana Bačko već godinama uspješno bavi i slikarstvom. A slika, naravno, nogom.

''Slikam od svoje pete godine te sam 2014. godine završila srednju umjetničku Školu za dizajn Bogdan Šuput. Iste godine sam upisala Akademiju Umetnosti u Novom Sadu, ali sam studij nastavila na Akademiji klasičnog slikarstva. Volim provoditi vrijeme s prijateljima, a u ateljeu na akademiji sam kad god je slobodan. Moja priča s taekwondoom je zapravo počela nakon raznih sportova koje sam trenirala, a realizirala se 2016. godine''

Taekwondo: od početaka do svjetskog zlata

''Priča je krenula 2015. godine preko Facebooka. Kad sam se preselila u Novi Sad odlučila sam preko te društvene mreže potražiti neki klub taekwondo klub jer mi je u cilju bilo nastaviti jačati noge, prije sam trenirala savate boks u Bačkoj Palanci. Najviše mi se svidio moj sadašnji klub 'Gitros' i dok sam ga istraživala, poslala sam poruku na profil trenera koji tamo radi pitajući mogu li doći trenirati. U međuvremenu sam imala mnogo obaveza, zaboravila na poruku, otvorila novi profil na Facebooku. Nakon godinu dana ušla sam na stari profil i vidjela odgovor trenera: ''Dejana, želiš li trenirati taekwondo?''. Odmah sam odgovorila da želim i 2016. godine je zapravo sve započelo.

"Krenula sam trenirati svaki dan te sam se prvo pripremala za Europsko prvenstvo u para taekwondou na kojem sam osvojila drugo mjesto. Godinu kasnije, 2017. , u Londonu se održavalo Svjetsko prvenstvo u para taekwondou na kojem sam postala viceprvakinja svijeta, a dva mjeseca nakon toga po drugi put i viceprvakinja Europe. Treća sreća bila je 2018. godine kad sam postala prvakinja Europe, a 2019. godine i svjetska prvakinja. Ovo je za mene najveći uspjeh u sportskoj karijeri.''

Slikanje je moj život, od njega i živim

''Kod Taekwondoa su me najviše privukli udarci nogama, a kad bih morala birati između slikarstva i sporta, odabrala bih - slikarstvo. Ono mi je prva ljubav pa tek onda sport, a bez boja i četkica ne bih mogla.  Slikam od pete godine, a od slikanja i živim. Od devete godine članica sam udruženja ''WDMFK'' što u prijevodu znači slikari koji slikaju nogama i ustima. Oni me stipendiraju na osnovu mojih radova koje im dostavljam svake godine.''

''Predrasude postoje, okružena sam njima svaki dan, ali se ne obazirem na njih već ih rušim osmijehom. Nažalost, invaliditet često sa sobom nosi i neke neugodnosti. Ljudi me čudno gledaju, tijekom razgovora sa mnom se zbune, izgube pazeći što će reći jer me ne žele povrijediti zbog invaliditeta, no sve je to dio života.''

''Djevojka s krilima''

Nadimak pod kojim ju mnogi poznaju je i ''Djevojka s krilima'', a njega je dobila u emisiji  'Život priča'. Naime, u emisiji kod Tatjane Vojtehovski njezina profesorica likovnog Koviljka  Kozomara za nju je rekla: ''Ona je prihvatila sebe kakva jest i mislim da ju i drugi ljudi trebaju takvu prihvatiti. Nema toga što Dejana ne može napraviti. Ona je za mene dijete s krilima.'' Djevojci s krilima u planu je diplomirati na Akademiji te se kvalificirati za Paraolimpijadu 2020. godine. A za kraj ima poruku koje se i sama drži - ''Koristi osmijeh da promijeniš svijet, ne daj da svijet promijeni tvoj osmijeh.''. Velika joj je inspiracija i Novak Đoković čije portrete crta te mu se zahvaljuje na podršci, čestitkama i motivaciji koje joj je uputio.