• Javnost je još uvijek zgrožena nedavnom tragedijom na zagrebačkoj Kajzerici, no krenemo li dublje u konkretan slučaj, hoćemo li zaključiti da je prvenstveno riječ o nasilju nad ženom - opet?
• Razgovarali smo s ustavnim sucem Goranom Selancem koji je na svom Facebook profilu odlučio javno progovoriti o zločinu koji je uzdrmao javnost
• Svoje nam je mišljenje dala i psihijatrica Suzana Večerić koja je o slučaju progovorila iz druge perspektive

Prošlo je nekoliko dana od stravičnog zločina na zagrebačkoj Kajzerici. Stvari se stišavaju, međutim mnogi znaju da povratak u normalu uglavnom znači samo zatišje, a za kratko vrijeme u medijima bi mogla izroniti neka slična priča. Taksist je vatrenim oružjem ubio tri žene, među njima bivšu djevojku, dva muškarca i desetogodišnje dijete. A zatim je presudio i sebi. Jedino je preživjela njegova i žrtvina sedmomjesečna beba koja je na životu ostala bez majke, oca i druge obitelji. Raspravljalo se o tome, odmahivalo glavom u nevjerici, institucije rade svoj dio posla i otprilike tako završava cijela priča. 

Izuzetno je po tome što je broj mrtvih doista stravičan, no kad se sve zbroji i oduzme, u središtu tragične priče opet je - žena. Bilo silovanje, ubojstvo bivše i trudne djevojke, ubojstvo cijele obitelji - sve to povezano je s osjećajem da nad drugim ljudskim bićem netko ima vlast. Nasilje nad ženom izvršava se sustavno i to iz jedne stravične situacije u drugu. Nije teško primijetiti obrazac. Priča je to s Balkana. 

O ovom se zločinu oglasio i sudac Ustavnoga suda Goran Selanec na svome privatnom Facebook profilu, a objavu je učinio javnom.

"Nije slučajno da je ubojica muškarac", započeo je Selanec svoj komentar. Od pet ubijenih, tri su žene. "Nije slučajno da je dvoje ubijenih muškaraca ubijeno jer su bili vezani uz ženu koju je ubojica odlučio satrati u samom korijenu njenoga osobnog dostojanstva, kako bi pri tome valjda svima nama pokazao što se događa ženama koje se ne pokore muškarcima poput njega."

Istaknuo je da je ovo problem koji je ukorijenjen u našem društvu i načinu na koji ono dopušta odnos prema ženama. Povreda muškog ponosa. Čest je to problem postao, zar ne? Ma tko je to "ona" da odluči kad će biti kraj? Ovo nije simptomatika jednog slučaja, već jednog društva kojim se pune stupci crne kronike. Stvari se naizgled mijenjaju, no žena je očito još uvijek vlasništvo, posjed i stvar, a naravno da će vlasnik i gazda odlučiti što će sa svojim vlasništvom. 

"Tužno je što prihvaćajući sve ovo kao devijaciju nad kojom nemamo kontrolu, pa onda u konačnici niti osobnu građansku odgovornost, svi mi zajedno sudjelujemo u ustaljivanju ovakve seksističke brutalizacije društvenog položaja redovnih, uobičajenih žena u Hrvatskoj", napisao je Selanec i objasnio svoj potez neophodim s obzirom na načela i vrednote koje je, sukladno Ustavu, dužan štititi. "Objava sadrži ocjene za koje sam smatrao da je profesionalno i ljudski iznijeti ih povodom konkretnog užasa koji je dio šire slike brutalizacije nasilja koje pogađa prvenstveno, ako ne isključivo, žene", rekao je nam je sudac.

Selanec je u ovoj tragediji prepoznao sustavno dopuštanje odnosa prema ženama u kojem su one percipirane kao manje vrijedne. Ipak, ne možemo ni reći da, kao uvijek, "institucije nisu radile svoj posao" - ovdje prijave nasilja prije šesterostrukog ubojstva nikad nije ni bilo. Zato što su između glavnih aktera, Igora Nađa i Maje Tojagić, tekli med i mlijeko? Sumnjamo.

Ili zato što je duboko u svijesti društva ukorijenjeno da muškarac na ženu viče, psuje, vrijeđa je, udara i maltretira na sve moguće načine - fizičke, psihičke, ekonomske... i da to treba pretrpjeti? Dok djeca gledaju i slušaju. Jer, i kad je mama htjela otići od tate, ona to nije mogla. A kad je napokon i otišla, priči nije bio kraj. Dok priči stvarno nije bio kraj. Game over. Mrtva si.

Zanimalo nas je i kako okolnosti unutar kojih je ubojica počinio zločin komentiraju i drugi stručnjaci. Može li se na području Hrvatske govoriti o klimi koja ženu tretira kao vlasništvo? Možemo li ovaj slučaj doista promatrati kao izolirani događaj ili ga treba okarakterizirati kao opće stanje?

Pričale smo s dr. med. Suzanom Večerić, psihijatricom i psihoterapeutkinjom, doktoricom, koja nam je svoje mišljenje dala kao aktivistkinja ženskih grupa, stavivši svoj status psihijatrice u drugi plan. "Broj ubijenih nas je zgrozio, iako je za mene i jedna ošamarena žena grozna stvar. Smiješno je govoriti da je ovo izoliran slučaj ekstremnog nasilja nad ženama u zemlji u kojoj ih mlate i viđeni ljudi poput diplomata i župana", komentirala je Večerić referirajući se na bivšeg veleposlanika Čučića i župana Tomaševića.

S obzirom na profil ubojice, javnosti još uvijek nije jasno kako to on da uopće nije bio kažnjavan, što je primijetila i Večerić. "Uglavnom takvi ljudi imaju puno prekršaja i remećenja javnog reda i mira, tučnjava, ali vjerojatno ga nitko nije prijavljivao. Diler s ruba grada, nasilnik po strukturi, ne vjerujem da je ovo bio prvi ispad", objasnila je.

Igor Nađ, frajer znan kao Rus koji je uvijek govorio da neće u zatvor, kako kažu njegovi poznanici. I u zatvor nije otišao. Presudio si je sam, ne dopustivši da netko prigovori njegovom načinju uvođenja reda i tretiranja njegovog vlasništva.

"To sve govori o klimi koja je natražnjačka, nazadna, iako to nije novost. Primitivizam vlada na ovom prostoru. Bezakonje i nedostatak reda", zaključila je Večerić istaknuvši da se pritom fotografije zločinaca ne trebaju pokazivati. Čemu, kad se danas on može skrivati i iza prvoklasnog odijela kao i poderane majice. Pritom nije riječ o društvenom statusu, nego o poimanju žene unutar cjelokupnog društva koje je i dalje percipira kao manje vrijednu i podložnu muškim odlukama.