Svi za mene kažu da zapravo imam 'obrnutu priču', inače ljudi odlaze iz Hrvatske u Austriju ili Njemačku, a ja sam se preselila iz Austrije u Hrvatsku. :) Došla sam u Zagreb zato što sam studirala jezike na faksu u Grazu i u sklopu mog smjera sam obavezno morala provesti barem tri mjeseca negdje u inozemstvu. Dogovoreno je bilo da ću šest mjeseci provesti u Zagrebu preko Erasmusa, a kada je došao trenutak kada sam trebala spakirati stvari za povratak i moju austrijsku realnost, skužila sam da još nisam spremna otići i odlučila ostati. Od tada je prošlo pet godina. 

Mnogim ljudima je taj moj potez da se preselim iz jedne od “obećanih” zemalja u Hrvatsku skroz nerazumljiv i u neku ruku mogu razumjeti zašto. Nije uvijek bilo lako, ali sve se može kad se hoće. Kada sam došla, nisam ni tri riječi znala na hrvatskom i zato nisam mogla odmah naći posao. Upisala sam intenzivni tečaj na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i počela volontirati u udruzi ESN Zagreb te tamo brzo preuzela neke bitnije funkcije. Stalno sam nešto radila, družila se i tako naučila hrvatski pa sam se bacila na traženje prvog ozbiljnog posla. I pronašla ga. Od tada nije ni jedan dan prošao da nisam radila ili barem tražila neki posao, učila i razvijala se. U međuvremenu sam i upisala faks pa su mi dani stalno bili ispunjeni predavanjima i poslom. Sada sam tu gdje jesam, imam super posao, najboljeg dečka, tri mačke, odličnu ekipu i super nam je! :D 

U slobodno vrijeme me najviše zanima hrana. Obožavam kuhati i zato sam pokrenula svoj Instagram blog posvećen hrani, kuhanju i receptima. Tamo često objavljujem jednostavne i zdrave recepte koje stvarno svatko bez iskustva u kuhinji može isprobati doma i super su za ponijeti na posao. Imala sam priliku raditi influencer marketing za njemačko i austrijsko tržište pa iz prve ruke znam kakve su to razlike kada je u pitanju pokretanje bloga ili Instagrama - uglavnom su ogromne. U Hrvatskoj brendovi i oglašivači ne cijene rad blogera, youtubera ili influencera dovoljno, svi bi htjeli da utjecajna osoba na društvenim mrežama reklamira neki njihov proizvod, ali neće platiti to. Jednostavno rečeno, nije prepoznat trud koji osoba svakodnevno mora uložiti u svoj blog ili Instagram profil kako bi kreirala odličan sadržaj koji će privući ljude jer “to su samo društvene mreže, to napraviš u par sekundi”. Vani to već drukčije izgleda, svi su ti procesi već vrlo dobro posloženi, zna se kako taj digitalni svijet funkcionira i postoji dobra simbioza između oglašivača i blogera. Ali sve se jako brzo mijenja i vidim da se i u Hrvatskoj počelo intenzivnije raditi na tome i veselim se tim promjenama. 

No, da usporedim malo život ovdje i u Grazu. Cijene se naravno razlikuju. Želiš li popiti kavu, ovisit će cijena o tome što u stvari želiš. U Grazu baš i nema klasične kave s mlijekom, nego ima puno veći izbor različitih vrsta kave, od espressa do cappuccina, cafe latte ili iced latte, pa tako i cijene variraju. Za cappuccino koji ja najviše volim izdvojim otprilike 2,50 eura, što bi bilo 18 kuna. Piti koktele ili bilo što drugo u noćnom klubu je skup sport. Koktel u prosjeku dođe 7 eura na dalje. Zadnji put sam u Grazu dala čak i 10 eura za jedan Gin Tonic...

Pričamo li o stanovanju, platila sam svoj stan od 35 metara četvornih blizu centra 500 eura mjesečno (i to je više manje bila prijateljska cijena), dok sam svoj prvi stan u Zagrebu od 50 kvadrata platila 250 eura. Istina je da je smještaj u Grazu dosta skup, ali su stanovi zato vrlo lijepi, čisti i renovirani, a većina stanova u Zagrebu je u jako lošem stanju. Režije su oko 100 eura. Plaća se struja, grijanje, otpad, voda i pričuva. Karta za sat vremena javnoga prijevoza dođe 2,30 eura, no super je to što je javni prijevoz u samom centru besplatan. Vožnja taksijem od 15 minuta je paprena, oko 18 eura, a Ubera nažalost nema. Bilo ga je samo u Beču, ali su ih taksisti nedavno tužili pa su se morali povući.

I naposljetku - hrana. Rekla bih da je neki prosjek za jednostavan ručak oko 6 eura, ali izbor različitih kuhinja iz svih dijelova svijeta je zaista bogat. Ja sam veliki gurman i hrana igra ogromnu ulogu u mom životu pa mi malo smeta da je u Zagrebu stvarno skupo ako želiš pojesti nešto malo egzotičnije. Moram li navesti jednu stvar koja se najskuplja u odnosu na Hrvatsku, to bi bio najam stanova, no zato je ono najpovoljnije spram Hrvatske sushi! Glupo zvuči, ali stvarno je! Platiš 10 eura za "running sushi" i možeš pojesti koliko god želiš. To je sreća! A ovdje se za više od 100 kn jedva najedeš. 

U Zagrebu su mi razna mjesta i događaja sasvim prirasli srcu, pa je teško odvojiti samo neke. Ipak, najbolje mjesto za popiti kavu mi je Botaničar. Ovaj kafić je jednostavno predivan i zapravo me jako podsjeća na omiljene kafiće u Grazu, možda ga zato tako volim. Omiljeni noćni klub nemam, nego više volim specifične partyje koji se događaju na različitim mjestima u Zagrebu, primjerice RnB confusion i Fat Gold. Najrađe shopping obavljam u svim dućanima zdrave hrane koji se nude u Zagrebu - da, ja sam taj tip osobe koja svu plaću potroši na fancy hranu! Iako nisam fan toga da sjednem i nešto na brzinu pojedem jer više volim sjesti i uživati, izdvojila bih Bastu i Royal Indiju u Tkalči. Obavezno preporučujem svima da posjete Zrinjevac i to u proljeće jer je tada najljepši. Pogotovo kada ima ovih malih slatkih festivala i štandova po njemu! Obožavam i Dolac jer tamo možeš pronaći sve što srce poželi i atmosfera je jedinstvena. Nedjeljom je prekrasno i prošetati Sljemenom iako rijetko kada idem. I da, lokalni specijalitet koji obavezno trebaš probati je ajvar - ali kod tetice na placu!