"Pojma nisam imala da sam neplodna. Redovito sam koristila kontracepciju jer nisam htjela ostati u drugom stanju. I kad sam prohodala sa svojim sadašnjim mužem, i u ranim danima braka, štitila sam se od trudnoće. Onda smo odlučili dobiti dijete, prestala sam piti kontracepcijske pilule, ali umjesto trudnoće, dogodilo se nije ništa" - povjerila mi je neki dan prijateljica na kavi. Nakon godinu dana ona i muž potražili su stručnu pomoć, nakon dvije godine upornih pokušaja napokon su uspjeli i sad su sretni roditelji malene djevojčice. 
Ipak, moja prijateljica nije zaboravila kako joj je bilo teško pri duši cijelo to vrijeme dok se borila s nemogućnošću začeća, kako se osjećala osamljeno, kakvo razočaranje joj je donosila svaka mjesečnica, kakvu tugu pogled na trudnice. Iako znam da će se svaka žena u  sličnoj situaciji na svoj način nositi sa problemom, zapisala sam što mi je rekla da bi voljela da je znala, jer bi joj bilo lakše. Možda će nekoj od vas njezini savjeti pomoći.

1. Neplodnost nije rezervirana za “stare prvorotkinje” od 37 i više godina …

… pa čak ni za žene koje imaju neki zdravstveni problem koji se može dijagnosticirati. Moja prijateljica ima 30 godina, a njezin muž samo dvije više, njezina su jajašca u savršenom redu, njegovi spermiji svi na broju. Nije bilo nikakvog medicinskog razloga zašto ne mogu zanijeti, a opet, na kraju su uspjeli tek uz potpomognutu oplodnju. Svaki je par različit i nijedno žensko tijelo nije isto.

2. Vrijeme doživljavaš kao neprijatelja

Kad se mjesec za mjesecom suočavaš s bolnom činjenicom da nisi zatrudnjela, čini ti se da su sa svakim mjesecom izgledi sve manji, da vrijeme radi protiv tebe i da nikad nećeš ostati u drugom stanju. Točno tako se osjećala moja prijateljca - ali na kraju je uspjela.

 3. Teško je biti uz tuđu djecu

Zapravo, teško je biti uz roditelje. Teško je vidjeti nekoga kako gura dječja kolica, teško je vidjeti trudnicu. Potpuno razumljivo.

4. Potpomognuta oplodnja je skupa

Cijena postupka, ovisno o tome treba li ti samo inseminacija sjemenom partnera ili složeniji zahvat kao što je izvantjelesna oplodnja, kreće se od nekoliko tisuća do desetak tisuća kuna, a trošak raste ovisno o tome koliko puta ćeš postupak morati ponoviti. Naravno da je dijete, kad jednom stigne na svijet, vrijedno svake kune i mnogo, mnogo više od toga, ali novac nije zanemariva stavka.

 5. Neplodnost te zaokuplja

Dok čekaš da vidiš je li ovaj put uspjelo, tjedan se razvlači dulje od mjeseca, a mjesec traje beskonačno. Kad ti se život odvija između odlazaka liječniku, vađenja krvi i ultrazvučnih pregleda, teško je misliti na bilo što drugo.

6. Hormonska terapija nije šala

Liječenje neplodnosti i potpomognuta oplodnja znači da te pumpaju hormonima kao ruske sportašice na Olimpijadi. A to utječe i na emocije i na tijelo. Možeš dobiti prištiće na licu, nekoliko dodatnih kilograma na trbuhu, plakat ćeš bez razloga ili se živcirati za svaku sitnicu. Ali sjeti se, to će jednom proći!

7. U očaju ćeš pokušati sve

Žene koje se bore protiv neplodnosti sklone su poduzeti ama baš sve da zatrudne i pristat će na svaku metodu, kako god bizarna bila. Kineske biljne kapljice kupljene preko interneta? Može. Meditacija uz gong dok zamišljaš maternicu kao sigurno i zaštićeno mjesto? Naravno. Homeopatsko sredstvo koje jamči trudnoću? Apsolutno. Homeopatski preparati uglavnom su neučinkoviti, ali na sreću i bezopasni, no ipak pripazi i nemoj lakovjerno posezati za bilo čime što obećava čudesan rezultat.

8. Društvene mreže su pakao

Dok ti pokušavaš ostati u drugom stanju, prijatelji na Facebooku i Instagramu dijele slike svojih beba, slatkih bezubih smiješaka, dječice koja rade prve korake, pušu svjećice na torti, bezbrižno se igraju. I to te svakodnevno podsjeća na ono što ti nemaš. Najpametnije je na neko vrijeme prestati posjećivati društvene mreže.